Izvor: Deutsche Welle
 

Islamska država ne zarađuje samo od vađenja i preprodaje nafte na ilegalnom tržištu već i od: krijumčarenje antikviteta (primjerice iz Palmire), pljačke banaka, otkupnine od otmica ali i klasičnim ubiranjem poreza. Ne treba zaboraviti ni donacije bogatih islamista. Prekinuti tokove  finansiranja Islamske države nije lak zadatak, a valja napomenuti da teroristički napad zapravo ne košta puno.

Upravo je prekidanje toka novca jedan od zadanih ciljeva nedavno održanog sastanka skupine G20 u Turskoj, piše Deutsche Welle.

Teroristička grupa koja sebe naziva Islamskom državom raspolaže ogromnim svotama novca. Njemačka vlada pretpostavlja da se radi o sumi od “jedne do dvije” milijarde američkih dolara a taj broj raste. No zapravo niko ne zna kolike su materijalne zalihe IS-a.

Za razliku od terorističkih organizacija poput al Kaide, IS nije labava mreža nego funkcionira u mnogim domenama kao prava država koja kontrolira područja, prirodne izvore i naravno stanovništvo koje živi na tom području. Zato je i, kako smatra njemačka vlada, ovisnost o stranim izvorima relativno mala.

Prema informacijama kojima raspolaže Organizacija za evropsku sigurnost i saradnju (OESS) , IS-u su u posljednje vrijeme pali prihodi od nafte i to prije svega zahvaljujući padu cijene nafte na globalnom tržištu, ali i zbog pojačanih kontrola u Turskoj, kurdskim područjima i u Iraku.

I, u posljednje vrijeme intenzivirani, zračni napadi smanjuju prihode od nafte. No trgovina naftom bi se, prema OESS-u, mogla još više ograničiti. I to manje kroz zračne napade, a više preko informacija o posrednicima i onima koji na ovom poslu s naftom zarađuju.

Važan izvor finansiranja IS-a su porezi i nameti s okupiranih područja. Građani koji ovdje žive moraju IS-u proslijediti “pet do petnaest posto prihoda”, proizlazi iz podataka kojima raspolaže njemačka vlada. Uz to treba dodati i “posebni porez za nemuslimane”. Dakle IS gubitkom teritorija gubi i izvore zarade, a time i smanjuje mogućnost plaćanja svojih boraca.

Postrojbe IS-a, prema informacijama američkih obavještajaca, variraju od 30 do 100 hiljada boraca. Obični borci dobivaju oko 400 do 500 dolara mjesečno, časnici i do 3.000.

Jednostavnom računicom se dolazi do iznosa od 15 miliona dolara mjesečno koliko IS mora utrošiti samo na plaćenike.

U pokrivanju ovih troškova ne pomažu pretjerano ni donacije privatnih finansijera iz arapskih zemalja Perzijskog zaljeva koje su se, prema informacijama zapadnih službi, u posljednje vrijeme ionako drastično smanjile.

No na samitu G20 je predstavljeno i izvješće koje pokazuje da su samo u Saudijskoj Arabiji nakon 2010. 863 osobe osuđene zbog financiranja terorizma. Na drugom mjestu po osudama se nalazi SAD sa 100 presuda. No to je samo vrh ledene sante jer do suđenja dolazi rijetko.

Borba protiv finansiranja terorizma je teška jer financijski tokovi ne idu uobičajenim putevima preko banaka nego paralelnim sistemom izgrađenim na arapskom principu “havale” koji počiva na povjerenju i čiji korijeni su u nomadskom vremenu. Isplate se vrše širom svijeta u gotovini i anonimno. “To otvara mogućnost da onaj ko plaća ne zna ko je primatelj i obratno”, kaže Reinhald Schulze, islamolog sa Sveučilišta u Bernu.

No bez obzira na finansije, napadi u Parizu su pokazali da oni mogu biti planirani i izvedeni bez većih izdataka. Norveški institut za odbrambene analize je analizirao najkrvavije terorističke napade između 1994. i 2013. u Europi i došao do zaključka da je više od tri četvrtine ovih napada realizirana s manje od 10.000 dolara po napadu.

“Kalašnjikove i opasače s eksplozivom je moguće nabaviti na crnom tržištu za relativno malo novca”, kaže Hans-Martin Lang iz odjela za prevenciju pranja novca Savezne uprave za kontrolu finansijskih tokova. On kaže da je najveći problem u tome što se najveći dio transakcija odvija u području koje se nalazi “ispod granica” koje se promatraju, piše Deutsche Welle.
 

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/dg)