Nekoliko desetina Jezida sprema se za ofanzivu o kojoj već dugo sanjaju - osvajanje grada Sindžara gdje se nalaze njihovi domovi koje je zauzela Islamska državam prenosi CNN.

Prošle godine svijet je gledao strašne slike 50.000 Jezida koji su pred islamistima bježali na planinu Sindžar. Mnogi nisu uspjeli - stotine su ubijene, masakrirane dok su otete žene i devojke završile kao roblje u rukama militanata.

Mnoge porodice su i dalje na planini Sinždar jer to je najbliže mjesto njihovim domovima.

Oko 5.000 Jezida, koji su bili tek obični farmeri, sada se bori protiv IS u redovima Kurda pešmergi.

"Nama treba međunarodna pomoć, teško naoružanje. Protiv Islamske države borimo se običnim puškama", kaže 66-godišnji Keiru Kalaf, komandat na prvoj liniji odbrane sela Hardan. Nekoliko stotina metara dalje je selo koje drži IS.

Odmah do prve linije naziru se ostaci odjeće - tu je masovna grobnica u koju su islamisti pobacali 150 ubijenih žena i djece Jezida - neki su imali svega mjesec dana, neki 80 godina.

Osim pušaka, Jezidi imaju i nekoliko prastarih ručnih bacača - jedan je izrađen 1957. u Jugoslaviji.

Kada bi zauzeli grad Sindžar bio bi to veliki gubitak za Islamsku državu jer bi kalifat bio praktički rascjepljen napola, a glavna saobraćajnica Mosul - Sirija bila bi presječena.

Dok se muškarci pripremaju za bitku, žene vode rat kako da prežive zimu u šatorima na hladnoj planini na kojoj nema ničega osim njih.

Među njima je i Buha Sabri, 30-godišnjakinja okružena sa svojih devet kćeri.

Boji se da bi zima mogla da ih ubije. Ipak, srećna je što su sa njom za razliku od sestre i još dvije rođake koje su islamisti oteli i ne zna jesu li negdje žive ili su im kosti ostale na planini.

"Stvarno želimo da idemo kući. I sama pomisao na to čini nas srećnim", kaže Buha.

"Masakrirali su nas 75 puta. Jednom davno, bili smo narod od 48 miliona ljudi. Danas, nas je jedva milion", zaključuje Kalaf, komandant u selu.

Jezidi više ne žele da bježe. Samo žele svoje domove.

(Dnevnik.hr, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)