Od Adnana Čustovića, jednog od rukovodilaca pomenutog zavoda, saznajemo i to da je za lijekove u prošloj godini izdvojeno 63.464.333 KM.

Od ukupnog broja već pomenutih 9.858 pacijenata, njih 531 je koristilo i citostatike, ali i druge neke lijekove. Međutim, 9.520 pacijenata se liječilo isključivo s tzv. redovne liste, što je ZZOIRFBiH koštalo prosječno 1.429 KM po pacijentu. Opet, 879 pacijenata je koristilo posebne, skupe lijekove, na što je iz kase koju pune federalni poreski obveznici otišlo 31.214 KM po pacijentu.

Sretnici i nesretnici

Samo na citostatike Federalni zavod je izdvojio 41.078.074 KM. Za liječenje hepatitisa C i B 4.179.495 KM, za liječenje oboljelih od hemofilije 4.298.164 KM, multiple skleroze 852.888... Daleko bi nas odvelo dalje nabrajanje, ali upozoravamo: ima situacija u kojima je jedan pacijent korisnik više raznih lijekova.

Za liječenje u inostranstvu, u 2014. godini, Zavod je izdvojio 5.760.819 KM.

I, ma koliko ove brojke bile ogromne, opet valja imati u vidu da pored "sretnika" koji su imali priliku biti na taj način liječeni, postoje i duge kolone nevoljnika, naše rodbine možda, prijatelja, komšija, poznatih i nepoznatih, koji svoje pravo na lijek nisu mogli ostvariti. Jer, zna se, u budžetu nema dovoljno para. Zato i svjedočimo molbama očajnih roditelja da se pomogne njihovom djetetu, a slični vapaji dolaze odasvud i nema tog kamenog srca koje ih ne može registrovati.

Utoliko je interesantnija činjenica da uposlenici institucija BiH, pored brojnih drugih privilegija u odnosu na drugo stanovništvo ove zemlje, imaju i pravo na naknadu u slučaju teške bolesti člana njihove uže porodice, pri čemu se misli na bračnog i vanbračnog druga, dijete i na roditelje.

To pravo je upakovano u Odluku o načinu i postupku ostvarivanja prava na naknadu u slučaju teške povrede na radu zaposlenog, teške bolesti i invalidnosti zaposlenog ili člana njegove uže porodice i smrti člana uže porodice zaposlenog, koju je donijelo Vijeće ministara BiH 2009. godine.

Na istoj sjednici su imenovani i članovi Komisije za plaće i naknade u institucijama BiH: Zlatko Akšamija, tada je bio u Agenciji za državnu službu, Nada Lovrić, Ministarstvo pravde, Radenko Stanić, Ministarstvo sigurnosti, Nedeljko Tanasković, Ministarstvo finansija i trezora, Refik Biber, Ministarstvo odbrane, Fahreta Delić iz Reprezentativnog sindikata zaposlenih u institucijama BiH i Vojimir Radojičić, nezavisni stručnjak izvan institucija BiH. Tanasković je bio predsjedavajući te komisije, koja se, kako nam je rekao, ugasila, "čim je završila donošenje podzakonskih akata".

Ko je sve dosad koristio ovu naknadu, nismo uspjeli saznati, jer, tvrdi Tanasković, taj je podatak moguće dobiti samo nakon dugog istraživanja svih platnih lista uposlenika u državnim institucijama. Članom 9. pomenute odluke, koju je potpisao ondašnji predsjedavajući VMBiH Nikola Špirić, propisano je da se obračun i isplata naknade vrši uz mjesečni obračun i isplatu plata i naknada. Vrši se hitno, najkasnije u roku od pet dana od dana podnošenja zahtjeva, za šta su zadužene (član 10) institucije BiH i Ministarstvo finansija i trezora BiH.

Pravo i pravičnost

Kako to u praksi izgleda pokazuje primjer Marine Pendeš, ministrice odbrane BiH, koja je podnijela zahtjev za tu naknadu zbog teške bolesti oca. Nakon datog mišljenja Sektora za nabavku i logistiku MO, ministrica Pendeš je, kao nadležna, potpisala rješenje u kojem stoji da će se odobrena naknada podnosiocu (njoj) isplatiti u visini od tri prosječne neto plaće u državi.

Prema podacima Agencije za statistiku BiH, prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenom u BiH za august iznosila je 826 KM. Zanimljivo je da u pravnoj pouci podnositelju zahtjeva stoji kako protiv ovog rješenja Pendeš može izjaviti žalbu. Kome? Ministrici odbrane BiH, to jeste samoj sebi, u roku od 15 dana od prijema istog. Primjećujemo: ako član 9. Odluke kaže da se isplata vrši hitno, najkasnije u roku od pet dana od dana podnošenja zahtjeva, kako bi se to onda u ovom slučaju ministrica Pendeš žalila recimo petnaesti dan?

Inače, Pendeš je zahtjev podnijela 14. septembra, a rješenje donijela tri dana kasnije!

Šefica ureda za odnose s javnošću Ministarstva Uma Sinanović nam je samo potvrdila da u ovom slučaju, kao i u svim ostalim, Ministarstvo postupa u skladu s Odlukom VMBiH, koja je donijeta 2. jula 2009, stupila na snagu narednog dana od dana objavljivanja u Službenom glasniku BiH, a njena primjena je počela od 1. 1. 2009. Dakle, retroaktivno. Ako se isplata vrši najkasnije u roku od pet dana od dana podnošenja zahtjeva, na koga se onda trebalo da odnosi to vrijeme od pola godine?

Naša novinarka je pokušala razgovarati s ministricom Pendeš, ali se kratki razgovor, nakon visoko podignutog tona i pitanja Pendeševe, (Je li ja to nemam pravo na naknadu a moj otac boluje od raka), brzo završio njenim lupanjem slušalice. Ima pravo ministrica na naknadu, ali zašto isto pravo koje su oni u državnim institucijama sebi osigurali nemaju hiljade i hiljade drugih bolesnih u ovoj zemlji? Za mnoge od njih, dok dođe odgovor na ovo pitanje, bit će kasno.

(Oslobodjenje.ba, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/dg)