Nekadašnja prva dama SRJ rođena je u šumi, 1942. godine, tokom Drugog svjetskog rata, njenu majku Veru Miletić (ratno ime Mira), studentkinju francuskog jezika i kniževnosti, ali i partizanku, nikada nije upoznala. Kćerku je dala je na čuvanje dan po rođenju, a kada je Markovićeva imala osam mjeseci, njenu majku je uhapsio Gestapo, i ona je kasnije ubijena, ali kako se to desilo i dan-danas nije razjašnjeno.

Postoji jedna verzija u vezi smrti njene majke, a to je da su je ubili jer je navodno bila izdajnik, odala  je imena njenih ratnih drugova. Bez obzira na to, Mira Marković je svoju majku doživljavala kao hrabru ženu, partizanku koja se borila za svoja prava, i ljubav prema komunizmu je upravo naslijedila od njene majke i zahtijevala je da je zovu Mira (umesto Mirjana).

Onda je uslijedilo Mirino odrastanje, u Požarevcu kod babe i dede. Ružu u kosi počela je da nosi od malena. Naime, na jednoj slici, vidjela je svoju majku sa ružom u kosi, i od tada je to postao i njen zaštitni znak. Što se tiče oca, naslijedila je i njegove “partijske gene”. Moma Marković, bio je revolucionar i jedan od najznačajnijih srpskih komunista i društveno političkih radnika u SFRJ. S obzirom da je to u pordici bila tradicija, Mira je rano postala komunistkinja, a zanimljivo je da je njen otac priznao tek kada je ona postala punoljetna.

Sudbnonosi susret Slobodana Miloševića i Mire Marković, desio se kada je on imao 17 godina, ona je bila mlađa godinu dana od njega. Mira je voljela muško društvo, a Miloševića je zaintrigirala Mirina porodična istorija.

Logično je da je i Milošević imao “partijski gen”, koji mu je usadila majka Stanislava, kada je naišla njegova buduća supruga samo je nadogradila ono što nije stigla njena buduća svekrva. Mira i Sloba svoju tinejdžersku vezu nisu prekidali, smrt ih je rastavila.

Šta se dešavalo u međuvremenu?

Milošević je bio toliko opčinjen svojom suprugom da je držao njenu sliku kao ikonu u predsjedničkom kabinetu. A ona je mudro iskoristila svojih pet minuta kako bi učvrstila Miloševićevu moć, ali pre svega svoj lični uticaj na njegove odluke. Milošević je čak na jednom sastanku sa američkim izaslanikom za Balkan Richardom Holbrookeom, rekao “kažu da iza svakog velikog čovjeka stoji ljubavnica”. To nije bilo daleko od istine u njegovom slučaju.

Mira Marković je bila glavni kovač njegove karijere, poznato je da mu je često pisala govore, što je i sama priznala u jednom intervjuu.

– Mi smo se dogovarali da li bi on trebalo da govori i šta bi trebalo da govori. Smatrala sam da treba da govori konstruktivno i da podrži Srbe – rekla je Markovićeva.

I pozicija na Prirodno – matematičkom fakultetu u Beogradu, kao i doktorat iz sociologije, dali su Markovićevoj polet, te je ona spremala teren za Slobino pruzimanje vlasti početkom devedesetih.

Nakon što je Milošević pobijedio na parlamentarnim, a zatim na predsjedničkim izborima, 1993. godine Mira Marković je riješila da osnuje svoju partiju, koja se zvala Jugoslovenska levica (JUL), kako bi još više učvrstila moć njenog supruga.

Za Markovićevu biti na čelu jedne partije je bilo puko poistovećivanje sa komunističkim idealima, a njeni prijatelji kažu da je sebe doživljavala kao Lenjina 21. veka.

Jednom prilikom Markovićeva je rekla da su ona i njen suprug različito gledali na ideologiju, odnosno da je “ideologija za njega nikada nije bila isto što je predstavljala njoj”.

– On nikada ne bi rekao ‘umreću za socijalizam’  ili ‘umreću za internacionalizam’.

Ipak, vladavina Slobodana Miloševića nije se završila onako kako je to njegova supruga željela. Svrgnut je sa vlasti kao autokrata, a samim tim i Markovićeva je bila obilježena kao deo represivnog režima.

Milošević je isporučen u Hag, tamo je i umro, dok je Mira 2001. godine pobjegla u Rusiju. Optužena je za malverzacije u dodjeli stanova, ali se sumnjiči  za umiješanost u ubistvo novinara Slavka Ćuruvije. priča se da je sa sobom ponijela četiri milijarde dolara, a u Rusiji živi u zaštićenom objektu, pod obezbjeđenjem ruske vojske.

(telegraf.rs/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/dh)