10. oktobra 1963. umrla je francuska muzička legenda Edith Piaf. Rođena je 1915. U vezi njenog rođenja i danas postoji nerazjašnjena misterija, neki biografi tvrde kako je Edith rođena na jednom pločniku Pariza, ali ta teorije nikada nije dokazana. Ime je dobila po francuskoj bolničarki koja je pogubljena za vrijeme Prvog svjetskog rata jer je pomagala britanskim vojnicima da pobjegnu iz njemačkog zatvoreništva.

Odmah po rođenju majka ju je napustila tako da je živjela s bakom koja je vodila bordel gdje su je odgajale protitutke. Edith je kasnije izjavila kako njena slabost ka muškarcima ima veze s odrastanjem u javnoj kući.

1935. Edith je već pjevala po raznim bordelima i lokalima, a u jednom od njih otkrio ju je Louis Leplée koji joj je dao nadimak 'Vrabac' zbog njene sitne građe i visine od samo 147 centimetara. Taj nadimak pratio ju je do kraja života i na neki način postao njeno scensko ime.

Edith je najveći uspjeh doživjela 1947. kada je bila najpopularnija i najtraženija francuska pjevačica i zabavljačica. Pjesma koja je obilježila njenu karijeru, 'La vie en rose' nastala je 1945. a 1998. uvrštena je u 'Grammy Hall of Fame Award'.

O Edithinom glasu i talentu govorilo se koliko i o njenom privatnom životu. Muškarci su bili njena velika slabost. Sa 17 godina je ostala u drugom stanju i rodila djevojčicu koja je nakon dvije godine umrla zbog zanemarivanja. Nikada više nije imala djecu niti ih je željela. Ljubav njezinog života bio je oženjeni bokser Marcel Cerdan koji je poginuo u avionskoj nesreći putujući u New York kako bi se susreo s njom.

Sama Edith doživjela je nekoliko saobraćajnih nesreća od kojih je jedna bila teška. U to vrijeme postala je ovisna o alkoholu i morfiju i nekoliko je puta odlazila u klinike za odvikavanje.

Edith je preminula u 47. godini od raka jetre. Mjesecima je živjela u bunilu, a njene posljednje riječi su bile: 'Za svaku prokletu stvar koju u ovom životu napraviš, moraš platiti'.
Iako je crkva odbila održati misu zadušnicu na njenom pogrebu zbog načina života koji je vodila, na groblju se okupilo više od 100 hiljada obožavatelja.

Neki su kasnije pričali kako je to bio jedini dan kada je u Parizu saobraćaj potpuno stao. 10. oktobra 2013, 50 godina nakon smrti, crkva je ipak održala misu u njenu čast.
Edith je iza sebe ostavila prekrasne šansone i balade koje su uvijek opisivale tugu, bol i nesreću.

(Dnevnik.hr, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/mr)