Prvog oktobra navršava se 27 godina od vječnog odlaska glumačkog velikana Pavla Vuisića, ali evociranje uspomena na detalje iz njegove svakodnevice ni danas nikog ne ostavlja ravnodušnim. Živopisna oporuka legendarnog glumca govori najbolje o kakvom je čovjeku bilo riječ:

Oporuka Pavla Vuisića, rođenog od majke Radmile i oca Miša, koji dana prvog novembra 1982. godišta, pri čistoj svjesti i zdravoga uma sastavljam ovu poruku. 

Mirjani, ženi mi, sve što imam za slučaj da odapnem, ostavljam, s tijem da razumno rasproda ili otuđi imovinu moju, odnosno svoju, a ako ne bude u stanju da imovinom raspolaže, da to samo sud može uradit. Mirjana, ako poslije mene ostane, ima me sahraniti sa svijem adetima i čestima crkve pravoslavne, sa šest popova da se pred mojijem tijelom vide i čuju. 

Sahraniti me ima u grobnicu našu, govor posmrtni ili slično da se čuo nije. Ovijeh šest popova, koje za inat hoću, da se ono što se oko groba radi, rade i šute. 

Neka u sebi pjevaju. Pošto mnije mrijeti, što bih i onako sve ovo pisao, još da vas zamolim da mi nikakva ni govora niti jedne riječi ne progovori, jerbo u grobu ću se prevrnuti i ne samo prevrnuti, već i ustati iz groba da ga noću morim i da mu, njemu i svima, koliko ih je na svijetu, jebem mater. 

Pavle Vuisić, 1. novembra 1982. godine

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/dg)