"Fašizam je sasvim OK"

napisa ovo prije neki dan i ne trepnuvši novinar koji cijeli svoj članak posveti nacionalističkom podmetanju nekomu tko je u najmanju ruku manjina u multikulturnome Sarajevu. I nije čovjek „relativizirao“ nimalo svoje stavove, jer je sasvim uvjeren u njihovu valjanost. Kako i neće biti! Napisa ovo u magazinu Dani, u onom istome magazinu u kojemu nema mjesta za drukčije mišljenje.

Kako je moguće da oni koji se bore protiv fašizma svakog svog neistomišljenika proglašavaju fašistom? Kako je moguće da oni koji tobože brane nekoga u ime njegovog etničkog identiteta i manjinskog položaja sami pružaju zastrašujući primjer takvog brutalnog nasrtaja? Brojati nekome krvna zrnca ne znači ništa drugo nego upravo to: brojati krvna zrnca. Brojati ih da bi se taj neko obranio čak je i nemoralno, jer se time ukazuje na velikodušnost onoga koji to čini.

To me podsjeća na policijsko isljeđivanje kojemu me je prije nekoliko mjeseci podvrgnuo glavni urednik novine za koju piše Eldin Hadžović, autor spomenutog članka. Ispitivao me nekoć Pećanin u prisustvu ovog mladog novinara, vrijeđao i omalovažavao, pa čak mi u jednom momentu dobacio da „nas“ „Srba ne bi ni bilo u Sarajevu da nije bilo šačice hrabrih novinara“ koji su se borili za nas. Kako mi je samo lijepo učitao tada Pećanin krvna zrnca, ma ne zamislivši se ni za tren! E nešto je tu pogriješio tada Pećanin, a sada Hadžović. I tada, u ratu, oni koji su bili u manjini u Sarajevu imali su dobre razloge da strahuju od huškačkih Pećaninovih (i njemu bliskih ideologa) novinskih parola o „petokolonašima“. I šta se u međuvremenu desilo? Zamislio Hadžović da su takve stvari zaboravljene kada oni u uredništvu odluče da tobože brane napadnutu Srpkinju ne mareći pri tome da i najravnodušniji građanin ovoga grada u toj odbrani vidi sramotno obračunavanje sa protivničkim medijskim i političkim taborom. Da nije tako na sva usta bi oni prozivali FTV, njihove čelnike i super hrabre novinare da progovore o toj, na nacionalnoj osnovi napravljenoj, smjeni. Ne bi im trebao Radončić sa svojim izjavama s kojima se iz dana u dan opsesivno bave. Šuti FTV, šute njihovi hrabri novinari, šute borci za ljudska prava i na metu stavljaju, umjesto aktera smjene, one koji ne misle kao oni o cijelom slučaju. Koji je to hrabri tekst povodom smjene ove urednice napisao magazin Dani, a u kojemu se kritički analizira ova smjena, intervjuiraju kolege novinari iz FTV-a? Kako to da nisu niti posumnjali u nacionalizam svih onih koji su direktni akteri ove smjene. Ili možda oni ipak znaju da ovdje nije po srijedi nikakva nacionalistička smjena, nego... Avaj, tko bi se još usudio govoriti o tome što se dešava u javnom servisu, tko bi se još usudio protivrječiti gerilcima?

Optuži me Hadžović u svom uvodniku u posljednjem broju magazina Dani i da sam lažov. I to ni manje ni više nego podmećući mi rečenicu koju nisam ni izgovorila. Ali kako bi i mogao drukčije? Valja dokazati nedokazivo. Valja dokazati da je Sanja Vlaisavljević fašista i nacionalista. Svaka čast! Kako i nije kada ne misli kao tabor oko Dana. Napisa Hadžović da je „nalogodavac Vlaisavljevića“ „sasuo svoja razmišljanja, zbog kojih će se uskoro morati očitovati Regulatorna agencija za komunikacije“. Treba samo čitati ovu nepristojnost u kojoj nije dovoljno obezvređivati samo jednoga Vlaisavljevića, valjda da stvar bude uvjerljivija. Baš dobro da je spomenuo RAK koji bi se trebao očitovati povodom Radončićeve izjave istovremeno ne progovarajući niti jednu riječ o najgorem obliku očitovanja fašizma, i to sa javnog servisa! Fašizma upućenog cijelom jednom narodu. Pa gdje je tu principijelnost? Fašizam je fašizam. Nije moguće da u brutalnom prilogu o vladi RS-a, o legitimnim predstavnicima srpskog naroda, perjanice „časnog novinarstva“ ne vidješe ni traga  surovog nacionalizma? Istina, prilog je malo smiješan, eto i satiričan, onako britanski, a i nije imao namjeru nikoga uvrijediti. Dakle Radončić treba biti spaljen na lomači zbog svoje izjave u kojoj niti pod lupom najzluradijeg iščitavanja ne može biti pronađen nacionalizam, a još manje nekakav fašizam ili rasizam, osim ako ove riječi ne dobivaju različito značenje od slučaja do slučaja, kao i u onoj neobičnoj udruzi bh.novinara.

E kada je završio iznošenje najgorih neistina i kvalifikacija o Vlaisavljevićki, Hadžović ide dalje tvrdeći da sam „počela izmišljati da me napada vlast“. Dakle, opet sam nešto lagala. Lagala sam da me izvrijeđao izvjesni Suljagić u ime gradonačelnika Sarajeva. Dakako u svim iskasapljenim citatima koje su prenijeli FTV i Dani teško je sasvim valjano vidjeti što je zapravo gradonačelnik poručio građanki koja ne misli kao on. No sama činjenica da jedan gradonačelnik javno i direktno omalovažava jednu ženu, jednog predstavnika civilnog sektora, jednog predstavnika etničke manjine u Sarajevu - nezapamćen je skandal! Nikada se nije dogodilo da jedan gradonačelnik odašilje jezik mržnje na skupu koji je posvećen najplemenitijem cilju: sprečavanju i prevenciji maloljetničkog prestupništva. Ili možda ovo i nije bio nikakav skandal? Možda je gradonačelnik u Sanji Vlaisavljević uistinu prepoznao fašistu, neonacistu ili rasistu. Ili je možda prepoznao kukavicu koja radi novaca šuti kada njen nalogodavac omalovažava nedužnu Srpkinju?

Pa niti ovo vrijeđanje Hadžoviću nije bilo dovoljno nego je podmetnuo javnosti kako je organizator “instantno“ zaboravio da objelodani rezultate debate nakon njenoga kraja. No ne obavještava svoje čitaoce Hadžović da je to bio jedan od zaključaka debate. Sačekati dodatne izvještaje od svih instanci koje su zadužene za rješenje ovog problema. Ali zato ne zaboravi Hadžović baš tu negdje pred kraj svog novinarskog strijeljanja Sanje Vlaisavljević reći ono što najviše boli građanske gerilce u Sarajevu. Sanja sarađuje sa Banjalukom i Sarajevom! Pa kako nekomu tko je borac za multikulturu može smetati ostvarivanje dijaloga između entiteta? Nije li to cilj svakome dobronamjernom građaninu ove zemlje? Ili je multikultura samo ono što zamišljaju „časni novinari“ koketirajući sa preostalim, „poslušnim“ Srbima i Hrvatima u Sarajevu? Upravo ovakvi novinarski uvodnici su izraz najgoreg separatizma, isključivosti i, ako hoćete, nacionalizma. Multikulturno građanstvo pretpostavlja uključenost svih, a ne samo ponekih.

I kada već pomislih da niskim udarcima konačno dođe kraj, pojavi se najveće zlo. Zlo kojemu niti smrt nije sveta u razračunavanju sa svojim neistomišljenicima. Hadžović, da bi bio što uvjerljiviji, zloupotrebi razlog organiziranja šeste javne debate pa izjavi kako se Sanja Vlaisavljević u odbrani fašizma ne libi „ni zloupotrebe tragične sudbine jednog sarajevskog dječaka“. Trebalo je s ovim zaokružiti cjelinu jednog medijskog odstrela osobe koja dvanaest godina uspostavlja dijalog među mladima u cijeloj zemlji, koja je sa timom mladih entuzijasta dvije godine organizirala debate sa ciljem prevazilaženja problema maloljetničkog prestupništva, o čemu su pohvale izricali i Dani, sve dok se Sanja nije „odmetnula“. Dok nije počela da „šuruje s njima“. Otada joj je oduzet svaki kredibilitet i dostojanstvo, pa je čak proglašena i huljom kojoj niti smrt nije sveta. Samo ne treba zaboraviti: onaj kojemu ovakvo nešto može pasti napamet u razračunavanju sa neistomišljenicima, tko može na najbrutalniji način obezvređivati svetost smrti i trgovati njome kako bi smaknuo drugoga, taj upravo samome sebi oduzima svako ljudsko dostojanstvo."

(DEPO/BLIN)

ČITAJTE DEPO!