Njihova studija na najboljem je putu da u povijest otjera uvriježeno mišljenje da je seksualni identitet zapisan u genetskoj slici i da se nužno pojavljuje u ranijoj dobi.

U 21. stoljeću, tvrde američki psiholozi, to izgleda ovako: nakon što odrade sve što od njih zahtijeva društvo, nakon što završe fakultete i udaju se ili steknu značajna iskustva u vezama s muškarcima, mnoge žene počinju osjećati da imaju više podrške od istog spola i da se jednostavno bolje razumiju sa ženama.

Posljedice tog osjećaja mogu biti dramatične: neke od njih potiskivat će svoje osjećaje, što može završiti intimnom traumom, ili pak traumu mogu doživjeti njeni najmiliji, suprug i djeca, odluči li svoje osjećaje slijediti. Britanski Daily Mail ovoj je temi posvetio značajan prostor, donoseći ispovijesti dviju žena koje su zbog novopronađene ljubavi napustile svoje obitelji, a spominju se i primjeri poznatih “kasnijih” lezbijki poput Cynthije Nixon, popularne Mirande iz “Seksa i grada”.

Zašto žene u srednjoj dobi, nakon iskustva višegodišnjeg konvencionalnog braka, odluče promijeniti seksualnu orijentaciju? Razlozi su psihološke i društvene naravi.

– Po svemu sudeći, društvo je i o tom pitanju zauzelo liberalniju poziciju – tumači dr. Ceri Parsons sa Sveučilišta Staffordshire, odobravajući rezultate studije prema kojima je ženski identitet sposobniji za “promjenu i fluidnost” tokom života nego što je to muški.

(Vecernji.hr, DEPO/md)