Vjerovatno se često pitate zašto imamo skupu i neefikasnu državu. Međutim, sigurno i ne razmišljamo da za tu i takvu državu danas radi jedna trećina populacije u Bosni i Hercegovini. Da budemo precizniji, od stotinu radnih mjesta osamnaest ih je u javnoj upravi, a dvanaest u javnim preduzećima.

Iskreno, ovo bi bio idealan pokazatelj za zemlje koje su prošle proces potpune deindustrijalizacije poput Švedske, Finske, Norveške i drugih zemalja sa dugom tradicijom zapošljavanja u javnoj upravi. Međutim, za tranzicijsku zemlju kao što je Bosna i Hercegovina ovo je nepovoljan pokazatelj. Poređenja radi, u zemljama koje se donekle mogu porediti sa Bosnom i Hercegovinom tek 15 do 19% imaju državu za poslodavca. Pojednostavljeno kazano, skupu državu kakva je naša, slabašna i atrofična privreda neće moći izdržati. Iz navedenog je jasno da nema stvaranja nove vrijednosti što znači da nema stvaranja novih radnih mjesta. Kao posljedicu toga, prema podacima Svjetske banke, imamo najveću stopu opšte nezaposlenosti koja prelazi brojku od 40%. To znači da od deset radno sposobnih stanovnika manje od šest radi. 

Nezaposlenost mladih

Ako ove podatke uporedimo sa zemljama u regionu jasno je da zaostajemo za susjednim zemljama. Uzmimo samo za primjer, Slovenija ima 12.3%, Hrvatska 15,5%, Srbija, 19,2%, Crna Gora 13.4%, nezaposlenih, uz trend smanjivanja u odnosu na ranije godine. Ono što nas posebno zabrinjava je veliki postotak nezaposlenih mladih osoba. Kao rezultat toga imamo osam ljudi u realnom sektoru (tržišna privreda) koji izdržavaju četvoricu ljudi u javnom sektoru (državni službenici), dok svi zajedno finansiraju trinaest penzionera. To društvo danas troši dvostruko više nego što zarađuje. Da nema sredstava koja pristižu iz dijaspore, koju sasvim sigurno možemo okarakterisati kao najvećeg investitora koji spašava ekonomiju naše zemlje, zaista bi bilo teško osigurati uveliko poljuljanu finansijsku stabilnost zemlje.

Pojednostavljeno kazano, skupu državu kakva je naša, slabašna i atrofična privreda neće moći izdržati. Iz navedenog je jasno da nema stvaranja nove vrijednosti što znači da nema stvaranja novih radnih mjesta. Kao posljedicu toga, prema podacima Svjetske banke, imamo najveću stopu opšte nezaposlenosti koja prelazi brojku od 40%. To znači da od deset radno sposobnih stanovnika manje od šest radi

Budžetska Bosna i Hercegovina svakodnevno guši tržišnu Bosnu i Hercegovinu koja jedina stvara novu vrijednost. Prema mišljenju Međunarodnog monetarnog fonda, Bosna i Hercegovina spada među države koje imaju rigidno tržište rada u kojem su stalno zaposleni zaštićeni kolektivnim ugovorima, dok nasuprot njih postoji veliki broj radnika sa ugovorom na određeno. Takvo vještačko okruženje koje se stvara, destimulativno djeluje na konkurenciju među zaposlenim i značajno umanjuje kvalitet ljudskih resursa, jer je dosta zaposlenih presigurno u stalnost radnog mjesta, te ne želi promijeniti radni položaj koji ne zavisi od radnog učinka i kvaliteta. Konačna reforma radnog zakonodavstva koja će neminovno biti usaglašena sa zahtjevima Europske unije, a izmjena Zakona o radu je samo njihov početak, u sebi će nužno sadržavati fleksibilnost i sigurnost koji podrazumijeva jednostavno zapošljavanje i otpuštanje bez birokratskih zapreka. Onima koji izgube posao država će dati kompenzaciju i socijalnu sigurnost, dok će za one koji su na birou duže vremena morati organizovati prekvalifikaciju.

Prije nekoliko godina, u vrijeme blagog ekonomskog rasta, došlo je do velikog zapošljavanja u javni sektor. Svjedoci smo da je u vrijeme krize izgubljeno više hiljada radnih mjesta u realnom sektoru, dok u javnom sektoru skoro da niko nije otpušten. Sigurnost radnog mjesta, moć birokratske strukture, velika mogućnost napredovanja su samo neki od najvažnijih kriterija na temelju kojih možemo zaključiti da je za većinu nezaposlenih država najpoželjniji poslodavac.

Bolne reforme

Očito da su ovi, kao i drugi pokazatelji, najbolji primjer nužnosti otpočinjanja dugo odgađanih bolnih reformi o kojima smo se naslušali u predizbornoj kampanji. Da se taj problem riješi, postoje samo dva načina. Prvi je znatno smanjenje broja zaposlenih u javnom sektoru. Drugi je privatizacija javnih preduzeća. Početak i jednog i drugog procesa neminovno nameće stvaranje povoljnog poslovnog ambijenta koji vapi za suštinskim promjenama. Reforma radnog zakonodavstva predstavlja prvi korak u rješavanju kompleksnog problema naše "nadzaposlenosti" kako bi se privreda pokrenula, ojačala i oslobodila velikih fiskalnih nameta.

Konačna reforma radnog zakonodavstva koja će neminovno biti usaglašena sa zahtjevima Europske unije, a izmjena Zakona o radu je samo njihov početak, u sebi će nužno sadržavati fleksibilnost i sigurnost koji podrazumijeva jednostavno zapošljavanje i otpuštanje bez birokratskih zapreka. Onima koji izgube posao država će dati kompenzaciju i socijalnu sigurnost, dok će za one koji su na birou duže vremena morati organizovati prekvalifikaciju

Da je pitanje reforme radnog zakonodavstva važno potvrđuje nam i Reformska agenda kojoj je cilj unaprijediti reformski kurs bosansko-hercegovačke privrede na putu europskih integracija koji nema alternativu. U skladu sa tim reformama su i izmjene postojećeg Zakona o radu, istina ne tako obimne, predložene od strane Vlade Federacije Bosne i Hercegovine na čelu sa premijerom Novalićem. Sa sigurnošću možemo govoriti o vrlo hrabrom iskoraku u odnosu na prethodne vlade koje su, uslijed nedostatka volje i odvažnosti, imale problem otpočinjanja procesa bolnih reformi. Sadašnje ali i buduće reforme radnog zakonodavstva su logičan slijed usklađivanja naše prakse sa najboljom praksom drugih zemalja koje su uspjele uspostaviti odnos konkurentske utakmice na svim nivoima dovodeći u ravnopravan položaj zaposlenike u javnom i privatnom sekotru.

Zakon o radu je donesen 1999. godine kada neki od aktuelnih trendova u privredi nisu uopće postojali. Njegova sadržina nužno je nametnula potrebu redefiniranja i usklađivanja sa savremenim trendovima. Upravo na toj platformi novousvojeni Zakon o radu po prvi put jasno i precizno definira pojam radnika i poslodavca koji je regulisan ugovorom o radu kao pravnom osnovu za zasnivanje radnog odnosa. Osnovnim odredbama definisani su pojmovi radnik i poslodavac, određen ugovor o radu kao pravni osnov za zasnivanje radnog odnosa, precizirana prava na slobodno organiziranje sindikalnih organizacija i način formiranja udruženja poslodavaca sa preciznim propisima za stvaranje uslova za njihovo djelovanje, utvrđena temeljna prava radnika i sloboda ugovaranja koju karakteriše primjena najpovoljnijeg prava za radnika. Ono što je novina u novom Zakonu o radu o kojoj se u javnosti vrlo malo govori je zabrana direktne i indirektne diskriminacije u odnosu na uslove zapošljavanja, uslove rada i prava iz radnog odnosa, razvoj i usavršavanje zaposlenih te način na koji se ugovor o radu otkazuje.

Reformski kurs

Aktuelne rasprave o novousvojenom Zakonu o radu koje se vode između udruženja poslodavaca i samostalnog sindikata oživljavaju tezu da smo opet žrtve borbe između rada i kapitala, između radnika i poslodavaca. Iako neke elemente tog sukoba gledamo svakodnevno, posebno sa stajališta kapitala proizašlog iz privatizacijskog kriminala, danas je prava linija fronta posve drugačija. Umjesto sukoba radnika i poslodavaca, na djelu je rat između onih koji rade i onih koji ne rade, onih koji žive od marljivog rada i onih koji žive na njihov teret. Oni su proizvod različitih oblika parazitizma. Takav odnos, kojem svakodnevno svjedočimo, ne osigurava jednake šanse za sve.  Nije potrebno stvoriti jednaka prava za sve, nego jednake šanse za sve. Započeta reforma radnog zakonodavstva je jasno usmjerena u tom pravcu. To neminovno znači da idealnotipska praksa radnog zakonodavstva nameće potrebu osiguranja jednakih uslova za sve zaposlenike. Potrebno je osigurati da započeti reformski kurs prate kvalitetni programi za socijalno zbrinjavanje zaposlenih.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

Molimo čitaoce da se u svojim komentarima suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. DEPO Portal zadržava pravo da takve i slične komentare ukloni bez najave i objašnjenja.

(balkans.aljazeera.net/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/dh)

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook