Štampa na njemačkom jeziku piše i o čuvenoj borbi bikova ili koridi u Čevljanovićima. Bečki list Standard donosi veliku reportažu i naglašava kako se prije izbijanja ekonomske krize na koridi u Čevljanovićima znalo okupiti i do 100.000 ljudi.

„Hiljade Bosanaca i Hercegovaca dolaze svake godine. Mnogi od njih iz dijaspore iz Danske, Njemačke i Austrije. Ono što je upadljvo pozitivno jeste da ovdje religija, etnička pripadnost i nacionalizam ne igraju nikakvu ulogu. Ali, je zato solidarnost ta koja je jako primjetna. Prije poočetka koride skupljaju se prilozi za bolesne o čijim patnjama se pak govori preko razglasa. Potom muškarci s kaubojskim šeširima prolaze kroz masu sa kutijama za dobrovoljni prilog“, piše list i naglašava kako se u BiH ljeti održava mnogo borbi bikova te da ima 13 klubova registrovanih odgajivača. „Ali, korida u Čevljanovićima je najveća i najomiljenija.“

'Ovdje se vidi razlika između Španije i Bosne i Hercegovine', kaže jedna žena. 'U Španiji životinje umiru, a u Bosni kada jedan bik ne želi više da se bori jednostavno pobjegne ispred protivnika. Možda to ima veze i s našim mentalitetom. Mi ne volimo brutalnosti'.

I zaista korida je prilično bezopasna. Nema prolijevanja krvi. Danas se vodi računa i o tome da rogovi ne budu oštri tako da se životinje ne mogu povrijediti.

Standard piše i kako je korida u Čevljanovićima prvenstveno „festival mesa“. Nakon štandova sa šećernom vunom/vatom i drvenim srcima koja se prodaju kao talismani dolazi se do ražnjeva na kojima se okreću cijela jagnjad i telad. Kada su gotovi meso se siječe sjekirom i onda prodaje. Sve miriše na meso koje je na svakom ćošku: jagnjeće plećke, butkice, rebarca... Samo meso. No, kao alternativu jagnjetini možete poručiti ćevape.

Mnogim muškarcima u šatorima je takođe do 'mesa'. Dvije mlade djevojke igraju na stolu oskudno odjevene. No, ovdje nije riječ o tradiciji već o 'turbo-folku' koji dominira Balkanom od početka 90-ih“, piše Adelhaid Velfl u bečkom dnevniku Standard.

(dw.com, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)