Jedno od glavnih istraživačkih pitanja bilo je kako bi javnost dočekala “istupanje” nekog od poznatih prvotimaca Liverpoola, Uniteda ili nekog drugog, manje slavnog kluba. Englezi to zovu “coming out”, a suprotno nekim očekivanjima, čini se da navijači ne bi reagirali previše konzervativno.

Samo je sedam posto od 2000 ispitanika reklo da nogomet nije mjesto za one koji su prešli u “suprotnu ekipu”.

- To je veliko iznenađenje, a pokazuje nam da je ovo nova generacija nogometnih navijača, koje ne zanima seksualno opredjeljenje igrača - ustvrdio je Ellis Cashmore, voditelj studije.

No, ne bježi od činjenice kako bi ljubav prema istom spolu mogla biti i riskantna.

- Trećina igrača, trenera i sudaca koji poznaju nekog gay nogometaša uvjereni su da bi im njihova orijentacija mogla priskrbiti uvrede i zlostavljanja navijača, pa čak i vlastitih suigrača - dodaju istraživači.

Istodobno je utvrđeno da četvrtina svih nogometnih djelatnika doista i zna nekog nogometaša homoseksualca. To očigledno potkrepljuje tvrdnje da je dobar broj onih koji su gay, a boje se, barem tokom karijere, to priznati u javnosti.

U Velikoj Britaniji dosad je zabilježen samo jedan (!) slučaj “javne ispovijesti”. Još prije punih 20 godina Britance je s činjenicom da voli muškarce upoznao Justin Fashanu, koji je tada nastupao za West Ham. Osam godina poslije počinio je samoubistvo, nakon što je u Americi optužen za zlostavljanje 17-godišnjeg dječaka. Inače, bio je prvi tamnoputi nogometaš za kojeg je u transferu plaćeno više od milion funti.

(DEPO/eb)