U 27 zemalja članica Evropske unije 2009. godine je gotovo 237 hiljada osoba predalo zahtjeve za azil. To je osam posto više nego u godini prije, čime se očito nastavlja trend rasta broja tražitelja azila. Ali od 2003. se sve osobe koje zatraže utočište u EU evidentiraju u centralnoj elektronskoj kartoteci Eurodac.

Iako je početak njenog rada bio zasjenjen protestima zbog povrede privatnosti tražilaca azila, njen rad pokazuje rezultate. U bazi podataka prikupljaju se otisci prstiju azilanata, a putem nje nadležna tijela država-članica mogu provjeriti da li je neki tražilac azila predao zahtjev i u nekoj drugoj državi članici.

Utoliko su i rezultati koje je objavio Eurodac i više nego zabrinjavajući: Gotovo jedna četvrtina svih azilanata u prošloj godini su predali zahtjev za azil ili već više puta ili u nekoliko zemalja članica EU.

Broj je porastao od 17,5 posto u 2008. na 23,3 posto u 2009.godini. Predajom dvostrukih zahtjeva za azil tražioci žele poboljšati svoje izglede za uspjehom - ali i otvara veliki problem koji ima sama EU. Ne samo da ne postoji neka zajednička evropska odredba, koje osobe mogu dobiti azil u EU, nego ne vlada sloga niti oko toga kako postupati s tim osobama koje traže azil u više država.

Prema važećim smjernicama, to se uopšte ne bi moglo dogoditi: Od tražilaca azila se zahtijeva da azil zatraže u prvoj državi u kojoj više ne moraju strahovati da će biti progonjeni zbog svoje boje kože, pola, političkog uvjerenja ili svoje vjere. Države članice se upućuje da dozvole boravak toj osobi u zemlji, ali se ne očekuje da im se dopusti odlazak u neku drugu članicu Unije.

To bi značilo da u neke zemlje EU koje su okružene drugim članicama, azilanti mogu doći samo avionom - mada ti nevoljnici rijetko imaju novac za takvu vrstu prevoza. Osobito zemlje Mediterana gdje stižu brodovi-olupine izbjeglica iz Afrike zato radije zatvaraju i oba oka kada azilanti krenu u, kako se to u Briselu već zove, "azil šoping". Dakle u potragu one zemlje članice koja će im dati azil, mada su u pravilu već postavili zahtjev u državi gdje su stigli kao izbjeglice.

Utoliko se sve svodi na problem zašto ne postoji zajednička politika za izdavanje azila u svih 27 zemalja članica EU-a. - Kako bi sistem djelotvorno funkcionisao, potrebna nam je zajednička politika prema azilantima, u kojoj bi tražioci azila imali jednaka prava i mogućnosti kao i jednaki postupak – nezavisno od toga u koju su zemlju članicu stigli iz izbjeglištva - smatra komesarka za unutrašnje poslove Cecilija Malmstrom.

Taj trend postavljanja višestrukih zahtjeva za azil time predstavlja jedan od "najvećih problema koji smo registrovali u EU u posljednjih deset godina“, dodaju iz Evropske komisije.

(BLIN/DEPO/ma)