Juče se okončala trodnevna, za javnost zatvorena, međunarodna koferencija „Međunarodno odlučivanje u stoljeću Genocida: Srebrenica 1993 – 1995“, u organizaciji US Holokaust memorijalnog muzeja i Hag Instituta za globalnu pravdu, na koju me je prije nekoliko mjeseci pozvala Medlin Olbrajt.

Na skupu se našlo pedesetak ključnih učesnika u odlučivanju na različitim nivoima kao i eksperti koji su pripremili nevjerovatno kvalitetnu arhivsku dokumentaciju o tim događajima.

Puno toga sam znao, ali u ova tri dana sam, kroz otvoren dijalog i debatu sa akterima tog doba, došao do novih spoznaja, ne više samo o tome šta se desilo i ko je sve odgovoran za potpuni „bankrot“ međunarodne zajednice, već i o tome sta se može učiniti da se ovakvi zločini spriječe u budućnosti. O ovom trodnevnom iskustvu ću moći govoriti kada mi se bolje slegnu utisci. Još sam pun dojmova za koje mi treba vrijeme da se slegnu i da ih „konsolidiram“.

Danas, četvrti dan našeg rada je, za javnost, po pozivnicama, otvoreni Program pod nazivom „Međunarodno odlučivanje i Genocid u Srebrenici“, na kojem sam pozvan kao jedan od pet uvodničara zajedno sa dr. Abiodunom Williamsom, predsjednikom Haškog Instituta, Yasushiom Akshiom, bivšim specijalnim predstavnikom generalnog sekretara za Jugoslaviju (1993 – 1997), Jorisom Voorhoeveom, ministrom odbrane Holandije 1994-1998, generalom Rupertom Smithom, komandantom UNPRFOR-a 1995-te, Carlom Biltom, specijalnim izaslanikom EU za Jugoslaviju 1995.godine, Muhamedom Durakovićem, Srebreničaninom koji je radio za humanitarne internacionalne organizacije u Srebrenici tokom okruženja, Cameronom Hudsonom, direktorom centra za prevenciju genocida, i Davidom Rohdeom, moderatorom.

Ono što je neupitno je ne samo činjenica da se radilo o poslednjem činu Genocida u dvadesetom stoljeću, već i kolektivna svijest da su u potpunosti zakazali mehanizmi i neki ključni akteri međunarodne zajednice. Upravo istina o tim događajima nam je dala šansu da dođemo do nekih naučenih lekcija koje mogu pomoći da probamo ući u 21. stoljeće sa šansom da je „Nikad više“ moguće.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

Molimo čitaoce da se u svojim komentarima suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. DEPO Portal zadržava pravo da takve i slične komentare ukloni bez najave i objašnjenja.

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook