Dnevni list

Što se događa u FBiH? Tko je vlast, a tko nije? Tko je s kim u koaliciji, a s kim nije? DF je, kao, napustio vlast, samo će i dalje u njoj biti jer, ako imate svoje ministre, ne možete ne biti vlast. Svi se kao razvode sami sa sobom. Cista na zdravom razumu.

Vjerujem da se lider HDZ-a ni do danas čudom ne može načuditi i da još hoda po kući i govori: “Uštipnite me, molim vas”, ni sam ne vjerujući što je sve dobio. A dobio je praktično treći entitet.

Dobio je sve državne tvrtke koje su preživjele minulu predatorsku privatizaciju.

Dobio je ekonomski i financijski treći entitet, pa čak i puno više od toga. Time je zaokružio stari nacionalni projekt, ne dirajući i ne uspostavljajući bilo kakve teritorijalne granice. One mu faktički sada najmanje  trebaju.

Ne trebaju mu ni zbog međunarodne zajednice niti zbog dizanja tenzija i stvaranja neprijatelja u vlastitom narodu koji bi ostao izvan tih granica, a ni zbog narušavanja mira, a praktično je dobio i više nego što je tražio.

Niti jedna stranka iz trenutačno vladajuće trojke nema povijesno pravo biti amnestirana od ovakvog ekonomskog državnog udara. Svi su suučesnici. Ne vrijede sada uvrijeđene izjave o istupanju iz vlasti i to još samo deklarativno

Iste te granice ni bošnjački lider ne bi mogao opravdati Bošnjacima koji bi ostali izvan njih. Ovako je sve genijalno smišljeno i podijeljeno.  U cijeloj toj priči sada tek postaje jasnije čemu zatezanje oko statusa Mostara jer u takvom ekonomskom trećem entitetu, naravno, nedostaje još jedino stolni grad kao ekonomsko, urbano i kulturno središte.

Svačiji nacionalizam je isti

Ostaje otvoreno pitanje: što je onda drugi entitet i tko mu je sve to omogućio? Niti jedna stranka iz trenutačno vladajuće trojke nema povijesno pravo biti amnestirana od ovakvog ekonomskog državnog udara. Svi su suučesnici. Ne vrijede sada uvrijeđene izjave o istupanju iz vlasti i to još samo deklarativno.

Ne vrijedi sada praviti se neukim i kao ne znati s kim ste imali posla, a tome istom isporučiti sve funkcije iz reda jednog naroda i još par iz reda drugih naroda, sve financijske tokove u državi i svu ekonomiju u trećem entitetu, a da vas pri tom, taj isti još dodatno, cijelo vrijeme omalovažava.
S druge strane, nacionalne stranke se savršeno slažu. Savršeno nose miris devedesetih. Svačiji nacionalizam je isti.

One narod shvaćaju kao gotovo jelo – samo ga treba podgrijati. Ovdje je i nacionalizam privatiziran. Izborni inženjering i prijevare stvaraju samo privid demokracije. Ovdje demokracije nema, hoćete nešto s roštilja?

Sve su to stranke s dvostrukim dnom. Svoj dio kolača su raspodijelile, a na nama je samo to nazvati ovim ili onim imenom. Ako se trebaju dogovoriti oko mehanizma koordinacije, oko Sejdića i Fincija, oko rješenja za Mostar…naravno, dogovora godinama nema. Kada proračun postane upitan, dogovore se za par dana. Kada je novac u pitanju rješenje se uvijek iznađe.

One narod shvaćaju kao gotovo jelo – samo ga treba podgrijati. Ovdje je i nacionalizam privatiziran. Izborni inženjering i prijevare stvaraju samo privid demokracije. Ovdje demokracije nema, hoćete nešto s roštilja?

Zašto? Zato što im ovakvo stanje funkcioniranja praznih nogostupa, paralelnih sustava i paralelnih dijelova grada i države savršeno odgovara. Dijeli se država, totalna rasprodaja, moli se roditeljska pažnja!

Ovo je vrhunac licemjerja, iako su iza nas tri nesretna desetljeća varanja svega i svakoga, veličanja svega i svačega, sumnjive regularnosti izbora, građana koji sve nijemo promatraju u stilu “ako me već potkrada, neka me bar moj potkrada”.

Lako je u državi u kojoj je smišljeno uništeno gospodarstvo i ogromni gospodarski kapaciteti priču kanalizirati na etnički teren formiranjem i fabriciranjem straha od drugog i drukčijeg. Lako je fabricirati nacionalni folklor rečenicama tipa: “Znaš li ti, bolan, što oni hoće,” ili “Međunarodna zajednica ima neki treći plan” ili “Vidiš li, bolan, što se događa, najbolje bi bilo svakom svoje da se ne svađamo.”

Ne! Najbolje bi bilo da ponovno izgradimo neki Soko, da sačuvamo Aluminij i ine tvrtke, da se ne svađamo. Ne vidim zašto bismo se i svađali. Ali ne, lakše je populistički manipulirati narodom koji je kolektivno depresivan, a pri tom i opstala poduzeća nacionalizirati.

Nacionalizacija imovine, ali doslovno!

Prethodna država je nakon onog rata vršila nacionalizaciju imovine. Ovi su to doslovno shvatili pa su, nakon ovog posljednjeg rata, baš nacionalizirali sve vodeće tvrtke i to u onom najgorem, doslovnom nacionalnom smislu.

Lako je u državi u kojoj je smišljeno uništeno gospodarstvo i ogromni gospodarski kapaciteti priču kanalizirati na etnički teren formiranjem i fabriciranjem straha od drugog i drukčijeg

Da se ne lažemo, nikada Hrvat ili Srbin nisu mogli biti direktori BH Telecoma, nikada Bošnjak ili Srbin nije bio na čelu HT-a Eronet niti je Hrvat ili Bošnjak ikada bio u upravljačkim strukturama u RS-u… Naravno, svatko ima pravo birati i biti biran, kretati se i biti kreten, ali nema nitko pravo od građana praviti to isto. A ni građani nemaju pravo na šutnju. Šutnja nije puka odsutnost riječi. U ovoj situaciji je znak odobravanja.

Samoproglašene nacionalne vođe, izabrane pljeskom i eliminacijom konkurencije, osijedjele duše, definitivno manji izbliza nego izdaleka, na koncu karijere neće biti izliveni u bronci. Niti ovi prepredenjaci ni ovi bahati silnici, niti ovi “inšallah-polako ćemo”, koji im to sve šutke, vjerojatno uz dio tala, omogućavaju. Oni su najjači u podmetanju noga, dolje nisko, tu su na svom terenu.

Puna su im usta traženja koalicijskih partnera za navodne ekonomske reforme, a o radnicima, sindikatima, rudarima ni ne pomišljaju voditi računa. Jedine ekonomske reforme su definitivno drugi i treći ekonomski entitet. U pričama o reformama su uporniji od Jehovinih svjedoka, a reformi ni na mapi. Sve navodne strategije, akcijski planovi su obično rasipanje gluposti. Ukoliko nastave s tim rasipanjem, bojim se da će ostati bez igdje ičega.

Čista jedinica, a ni to nisu zaslužili. Vlada definitivno nije u stanju funkcionirati. Čijom krivnjom, a čijom zaslugom, građane najmanje zanima. Zato građanima mora biti pružena mogućnost da svoje i tuđe pogreške mogu ispravljati ili, ako hoćete, i kažnjavati.

Dobri su oni kojima srce kuca onako kako bi trebalo. Pored ovakve sile onih drugih, dobro nam ikako kuca srce. Dobri, ipak, bolje spavaju

Jedini legalan način za to bila bi dopuna Izbornog zakona na način da se uvede mogućnost izvanrednih izbora u izuzetnim situacijama. Nefunkcioniranje, nerad, nesastajanje Vlade, sastanci koji su isključivo u cilju raspodjele plijena – definitivno jesu izuzetna situacija i razlog za konsolidaciju države ili entiteta.

To je jedini način da se odvoje dobri od onih koji to nisu. Dobri su oni kojima srce kuca onako kako bi trebalo. Pored ovakve sile onih drugih, dobro nam ikako kuca srce. Dobri, ipak, bolje spavaju.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

Molimo čitaoce da se u svojim komentarima suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. DEPO Portal zadržava pravo da takve i slične komentare ukloni bez najave i objašnjenja.

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook