Piše: Jasmin DURAKOVIĆ

Završen je ovogodišnji SFF i vrijeme da svodimo račune o našem učešću na njemu. Imali smo film u takmičarskom programu ali i njegovu premijeru. I to je najvažnije – u BiH je podvig uopće snimiti film i ostati živ. Tako se osjećamo i nakon premijere „Sevdaha za Karima“ u Narodnom pozorištu.

Film smo snimili sa malim budžetom, jednim od najmanjih koje je neki bh. film imao od Daytona do danas. Također, snimili smo ga za 24 radna dana, što također govori o kakvoj vrsti filma je riječ.

Pitali su me ovih dana mnogi da li smo, budući da smo bili u takmičarskom dijelu programa, očekivali neku nagradu? Iskreno govoreći, ne, nismo očekivali, niti smo njome bili opterećeni. Bio sam član žirija raznih filmskih festivala i znam koliko je to sve zajedno relativno. Zato rasterećeni od takvih misli dočekujemo kraj festivala. Mi znamo kakav smo film napravili i prvenstveno nas je zanimalo kako će publika reagirati na naš film. S druge strane, zadovoljni smo mladim glumcima Amarom Selimovićem i Adnanom Haskovićem, kojima su ovo bile prve velike uloge na filmu, kao i ostalim glumcima koji igraju u njemu.

Znam  da su mladi scenografi, montažeri, sound dizajneri i autori muzike (Maja Cerić, Midhat Mujkić, Samir Fočo i Brane Jakubović) uradili više nego profesionalno svoj posao. Tu je i moj prijatelj, veliki fotograf i direktor fotografije Šahin Šišić kojeg smo uspjeli nagovoriti da uđe u ovaj projekat, što je filmu dalo jednu novu vizuelnu snagu. Znam da je Asmir Kujović, naš pisac i koscenarista, dao priči o demineru Karimu i njegovoj drami identiteta poetičnost i intelektualnu dimenziju. Zbog svega ovoga, mi smo festivalsku premijeru filma dočekali dosta mirno i bez prevelike treme i nervoze.

Pitali su me šta očekujem od kritike našeg filma... Kažem da od bosanske filmske kritike ne očekujemo ništa. Naime, bosanska filmska kritika i ne postoji. Nisam stigao da pročitam sve što se pojavilo u vezi našeg filma, a ono što sam pročitao, nije nikakva kritika. To su ili pokušaji da se napiše filmska kritika, ili nekakvi kvazi-kritičarski zapisi koji su se najčešće bavili potpuno nebitnim stvarima u vezi našeg filma. Čuo sam i da su me divljački napali u nekim od ovdašnjih novina na potpuno ličnoj osnovi; budući da takvo medijsko smeće ne čitam, ne mogu ga ovdje ni komentirati. Jedina osoba koja zna da napiše nešto suvislo o filmovima koji su prikazivani na ovogodišnjem SFF-u je Midhat Ajanović, ali on je moj prijatelj i njegovu kritiku ne mogu u potpunosti uzeti kao nešto relevantno.

Pročitao sam šta je zagrebački filmski kritičar Nenad Polimac napisao o SFF-u, selektorima i Tanovićevom i mom filmu. U osnovi je i to bio jedan mršav tekst, netipičan za Polimca kojeg inače iznimno cijenim kao nekoga ko godinama jako dobro piše o filmu u regiji, jer je napisan za zlovoljom zbog izostanka hrvatskih filmova na ovogodišnjem sarajevskom festivalu. Kao da smo Tanović ili ja krivi što nema filmova autora iz ove susjedne države. I ja bih volio da su neki od tih filmova tu, prije svega novi film mog prijatelja Ognjena Sviličića. Ne znam zašto njegov film nije na SFF-u, ali me uopće ne zanima prepucavanje sa kolegama ih Hrvatske oko toga.

No, sve ovo pokazuje da su za naše filmove festivali postali užasno važni. Naime, kino distribucija naših filmova sve više propada i festivali postaju jedino ozbiljno mjesto gdje se mogu pogledati filmovi autora i producenata iz jednog dijela svijeta. Zbog svega toga je SFF za nas veoma važan festival; desetine filmskih profesionalaca, producenata, distributera, novinara i kritičara iz cijelog svijeta su tu i gledaju naše filmove.

Mogu se možda naći mane sarajevskom festivalu, ali ih pozitivne strane daleko premašuju. Jer, filmska kritike koju je naš film dobio od strane čuvenih svjetskih filmskih časopisa „Screen Daily“ i „Variety“ vrijede za nas puno više od malograđanskih i čaršijski zajedljivih (ili zavidnih) komentara koje smo dobili od kolega iz naših medija, a koje smo i očekivali. Iskreno, ne uzimamo ni pohvale zdravo za gotovo, jer ovdje su svi navijači. Ili za ili su protiv. Sa najmilijim sloganom - kad voljem, voljem, kad ne voljem, onda koljem.

(Start/DEPO PORTAL)