Razgovor sa djevojkom iz Makedonije koja je, zbog poljupca na policijskom štitu, postala ikona ovih protesta.

Saznali smo i kako je na njen mali performans, ostavljanja crvenog ruža na policijskom štitu, reagirao policajac. Nije baš bio oduševljen. 

Djevojka se zove Jasmina Golubovska, ima 30 godina, radi u Helsinškom odboru za ljudska prava u Makedoniji. "U principu ne koristim puno make-upa, crveni ruž nosim samo u slučaju kad trebam popraviti umoran izgled od sistemskog gušenja slobode”, kaže Jasmina.

S crvenim ružem željela je poslati poruku prkosa ovom režimu i policijskoj brutalnosti. "Crvena je boja simbol revolucije radnika, ali i simbol krvi ubijenog mladića Martina Neškovskog, zbog kojeg su i krenuli protesti.”.

Srce na policijskom štitu

Jasmina nam prepričava kako je nastala fotografija. Policija je zaustavila građane koji su krenuli na vladu i vrlo brzo rasporedila kordone. "Dok smo tamo stajali, počelo je koškanje i bilo mi je nekako prirodno pričati s onima s druge strane štitova, uvjeriti ih da ne moraju biti nasilni”.

Tako je i nastala fotografija s crvenim ružom. S prijateljicom Biljanom pokušala sam nacrtati srce na štitu policajca. Nije međutim, bio raspoložen za tako nešto. No, namjerio se na djevojku koja nije mislila tek tako odustati. 

Jasmina se krenula šminkati kako bi mu ostavila barem poljubac na štitu, kad veće neće srce. "Nije to baš najbolje prihvatio, kao moj prijateljski prijedlog”, kaže Jasmina i govori kako se to dobro vidi na fotografiji koju je poslala.

Pitam je što radi kako provodi ove burne dane u Makedoniji. Kaže mi da je na ulici sa sugrađanima koji se svaki dan bore za slobode, mir i stabilnost u državi. Hibridni represivni režim u Makedoniji ima tendencije da postane diktatorski, zabrinuto mi kaže Jasmina. 

"Živimo u surealnosti nacional-romantizma koji koristi religiju za skrivanje brutalnosti i kriminala izvršne vlasti. Doveli su nas na rub siromaštva, moramo se boriti za dostojanstven život”.

Nisu slomili duh slobodne Makedonije

Pitam kako u takvom, sve autoritativnijem okruženju, funkcionira alternativna i druga klupska scena. Jasmina mi djeluje kao djevojka koja je izvan svih regula.  

Sva alternativa bila je u velikom zamahu prije ove vlasti. "Skoro sve su ugušili, ali evo, trudimo se da to promijenimo i mislim kako će i ovi prosvjedi i borba biti inspiracija i poticaj da se underground i alternativna scena vrati u Makedoniju”. 

Duh međutim, nisu uništili. Postoji par mjesta, kaže, u kojima se i dalje može osjetiti, ta slobodna, alternativna i prkosna Makedonija.

Priznaje mi da joj na protestima nije svejedno. Policijska brutalnost često ne bira svoje žrtve. No, kad si već na ulici, kaže mi Jasmina, nekako se odričeš straha i vodiš se osnovnim instinktom empatije i čuvanja ljudskog dostojanstva. "Ne želim živjeti u strahu i ništa ne napraviti oko toga. Tada bih se osjećala kao da sam izdala principe i sve ono u što vjerujem”.

Građani Makedonije, kaže Jasmina, žrtve su jednog specifičnog sistema. 

Neće biti lako nakon ostavke ove vlasti (svi su u Makedoniji prilično uvjereni da je samo pitanje vremena kada će Gruevski otići) uspostaviti građansko društvo koje poštuje individualne slobode. Trebat će puno vremena. "Ne mogu da se sakrijem i neću. To je moja odluka, pa što bude…”

(Oslobodjenje.ba, DEPO PORTAL, BLINMAGAZIN/dg)