S obzirom na broj poklonika u ovom dijelu svijeta, Prins bi se mogao ulogoriti u Areni, kao što je u ljeto 2007. održao 21 koncert u londonskoj O2 Areni. Bio je to jedan u nizu poteza kojima je šokirao muzičku industriju i publiku. Čak 140.000 ulaznica razgrabilo se za 20 minuta iako većih hitova nije imao od ranih 90-ih, a tada aktualni album "Planeta Zemlja" (2007.) Prins je u Britaniji podijelio besplatno uz Dejli Telegraf. Neto zarada od 300.000 funti na tome za Prinsa je bila nekoliko puta veća negoli njegova zarada od autorskih tantijema za 80.000 primjeraka prethodnog albuma "3121", koji je u Americi stigao do vrha liste najprodavanijih.

Ipak, najviše je šokirao odlukom da svoje scensko ime, zbog pravne bitke s kompanijom Vorner, promijeni u "Simbol ljubavi" pa u "Umjetnik poznat kao Prins", što je ipak naškodilo njegovoj popularnosti, uspjehu singlova na top-listama i prodaji albuma. No, u 80-ima je bio gotovo nedodirljiv. Fascinantan multiinstrumentalist, pjevač, gitarist, plesač, producent, šoumen, lider benda, koncert-majstor, radoholičar i hitmejker, od konca 70-ih pa do početka 90-ih izbacivao je hit singlove i velike albume.

Bio je i genijalan stilist koji je na tragu Čaka Berija, Litl Ričarda, Džejmsa Brauna, Slaja Stonea, Džimija Hendriksa, Ala Grina, Marvina Geja i Bitlsa s lakoćom spajao pop, soul, rok, fank, psihodeličnu i plesnu muziku u unikatnu smjesu. Zapravo, kralj popa 80-ih nije bio Majkl Džekson, nego Prins, koji se nije dao pokoriti diskografskoj industriji.

Lomio je barijere, preskakao žanrove i gurao pop muziku naprijed, ostajući vjeran korijenima i herojima afroameričke muzike. U arhivi Prinsa Rodžersa Nelsona još su stotine neobjavljenih pjesama, možda je snimao i previše, ili bio nekonzistentan, ali uvijek je bio nevjerojatan eklektik, povremeno i vizionar koji je strast prema muzici hranio strašću prema prelijepim ženama.

(Jutarnji.hr, BLIN/tg)