Riječ je o sedmom romanu toga pisca, esejista, filozofa i lingvista, a odmah nakon objave postao je apsolutni hit u Italiji, popevši se na vrhove bestseller lista.

 

Glavni lik je propali pisac Colonna, izuzetno načitani gubitnik koji prihvati dobro plaćen iako neobičan posao zbog kojeg mu se život okrene naglavačke. U aprilu 1992. Colonna u Milanu prihvaća ponudu da kao pisac u sjeni napiše knjigu o godini dana rada u fiktivnom dnevnom listu Domani.

Redakcija lista ima zadatak tokom godine dana proizvoditi na desetke simulacija njegovih "nultih izdanja", kojima, međutim, nije suđeno da ikada izađu iz tiska. Šestero novinara i urednika samo treba izmišljati senzacionalističke tekstove u kojima predviđaju političke i socijalne nemire te razotkrivaju šokantne istine koje bi mogle uništiti reputacije bogatih i moćnih. Čitav projekt sponzorira ekscentrični tajkun koji si ucjenama želi kupiti put u klub bogatih.

Paralelno se odvija priča o smaknuću Mussolinija i njegove ljubavnice 1945. na jezeru Como, i to kroz paranoidne teorije jednog od urednika u listu, uvjerenog da je Mussolinijevo smaknuće lažirano u sklopu šire urote fašista.

Eco je "Nulto izdanje" počeo pisati još 1994., nakon što mu je izašao roman "Otok prethodnog dana". No, neki su ga likovi previše podsjećali na one iz ranijeg romana "Foucaultovo njihalo" (1988.), zbog čega je odlučio ostaviti ga privremeno po strani. U međuvremenu je napisao "Baudolino" (2000.) te 2004. "Tajanstveni plamen kraljice Loane". Radnja njegova posljednjeg romana "Praško groblje" iz 2010. odvija se u Europi u 19. stoljeću.

U opisu "Nultog izdanja" britanski izdavač Harvill Secker, koji planira krajem godine objaviti njegov engleski prijevod, objavio je kako je riječ o priči "punoj medijskih obmana, mafijaša, ljubavi, ogovaranja i ubistava", koja "odjekuje suprotstavljenim silama koje su oblikovale Italiju u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata".

(FENA/dg)