Ako ćemo krenuti od Sarajeva, treba krenuti od knjige “Fajront u Sarajevu” gdje sam naveo sve strane te osjetljive knjige, na početku emisije rekao je Nele Karajlić.

Ko je kome objavio fajront, vi Sarajevu ili Sarajevo vama?

- Poslije određenog broja godina sviranja po planeti i defekta sa mojim srcem, želio sam sve da stavim na papir zbog moje djece i drugih generacija. Nisam htio da Sarajevo bude u samom nazivu knjige, ali pred samo izdavanje urednik knjige je insistirao da to bude “Fajront u Sarajevu”. Iskreno meni je to malo previše otvoreno, ja sam htio da se to malo umota, ali na kraju sam čitajući knjigu shvatio da se radi o dva junaka - jedan junak sam ja, drugi junak je Sarajevo.

Kako su se ta dva junaka knjige našla na bojnom polju?

- Ja možda vodim sa Sarajevom neki tihi rat, ali ja imam svakodnevni kontakt sa nekim Sarajevom, metafizičkim, koji fura oko moje glave taj dio Sarajeva koji se otkinuo. Jedan od ciljeva knjige jeste to da se prikaže šta je taj grad bio u bliskoj historiji, šta je to napravilo taj lom, fundamentalna stvar svega je da se to više nikada ne ponovi.

Što se tiče rata, ja sam ga preživio prije nego što je prva puška opalila, ja sam znao šta će se desiti u Sarajevu - to možete vidjeti u skečevima oko sarajevskog zida, bilijara i brojnim drugim.

Odakle vam ideja za sve te skečeve o kojima govorite?

- Kada je pao Berlinski zid, osjetio sam neminovnost da negdje nikne novi zid, osjetio sam da bi to moglo biti u Sarajevu. Pogodili smo čak i datum početka rata, trajanja rata.

Gdje su Nadrealisti danas? Gdje su lično, kakav je odnos?

- Nije pretjerano ljubazan. Neki dan sam gledao emisiju u kojoj smo učestvovali zajedno u emisiji na Al Jazeeri - Zenit je govorio kako sam ga razočarao '96-te godine, ali nije rekao da smo nakon toga još hiljadu puta sjedili u beogradskim kafanama kao i Đuro koji nije rekao da nas je lijepo dočekao u Ljubljani, o tome nisu pričali.

Imali smo dosta priča i ideja o realizaciji nekih projekata. Razdvojio nas je život u paralelnim svjetovima… Suštinske stvari zbog kojih se izvadio mač iz korica nisu rješive.

Je li vam žao što ste otišli iz Sarajeva u aprilu 1992.?

- U momentu kada sam napuštao iskreno nije mi bilo žao. Nadrealisti su imali pripremljene skečeve i o masovnim zločinima, ali nismo htjeli da prizivamo zlo. Žao mi je bilo tih godina, te divne šanse koju nam je igrom slučaja komunizam pružio, da se u Sarajevu ulaže u sport, muziku, film…

To vrijeme je bila eksplozija kvaliteta od Olimpijskih igara do zlatnih palmi. Da ne govorim o rock'n'rollu koji je postao religija u to vrijeme. Neko je svjesno ubijao tu muziku, filmove, Sarajevo….

Da li je Nele Karajlić mogao pomoći Sarajevu?

 - Dao sam sve za to, čak sam se i politički uplitao ako se sjećate. Ja sam ranije vidio sve te granate, vidio sam ljude koji me lišavaju mog života, kao u nekom ružnom odvratnom filmu. Da nisam u Nadrealistima pokazao kako će taj rat izgledati, ne bi imao pravo sve ovo da govorim.

Jedan moj pogrešan korak i našao bi se neko ko bi me kaznio i tog momenta sam zaključao sve izjave i živio kao neka rijetka zvjerka čekajući da rat prestane.

Odnos između vas i Emira Kusturice, kako ste se spojili?

- Ne vidim nikakvu dramatičnu razliku između nas. Po političkim zapažanjima veoma smo bliski. Bilo bi dobro da se o nekim njegovim političkim zapažanjima malo bolje promisli. Rečenice koje recimo Dodik daje u javnosti tipa referenduma, ja bih npr. kao neki federalni zastupnik shvatio kao poziv na razgovor kako da uredimo tu zemlju.

Međutim, nema od toga ništa. Kod nas treći dolaze samo kad trebaju da nas zakuhaju, nikako da nas pomire. Samo rade neke iluzije putem televizija kako što su N1, Al Jazeera i sl. 

(tuzlanski.ba, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/mr)