Omiljena zimska razbibriga nebrojenih generacija uskoro bi mogla postati zabranjenom u mnogim američkim i kanadskim gradovima, piše National Post.

Naime, gradovi poput Dubuquea, Des Moinesa i Lincolna razmišljaju o zabrani sankanja na svim gradskim površinama ili na određenim, posebno opasnim strminama.

Kanadski Hamilton takvu je zabranu uveo prije 15 godina, a u Torontu je zabranjeno sankanje na brijegu u sklopu sportsko-rekreacijskog Centennial parka.

'Kad su u pitanju ozljede, sankanje je vrlo riskantna aktivnost', kaže dr. Charles Tator, član uprave Parachutea Canada – zaklade za sprječavanje ozljeđivanja!?

Dr. Tator je ujedno i neurohirurg te često ističe jedan od prvih slučajeva u svojoj karijeri – mladu ženu koja se ozlijedila na sankanju sa svojom djecom i završila u invalidskim kolicima.

Unatoč tome, Tator ne podržava zabranu sankanja koja je sve češća u američkim gradovima.

'Ne sviđa mi se ta ideja, jer ćemo se svi pretvoriti u debele ljenjivce koji ne vježbaju, a to nas ne vodi nikuda.'

S njima se slažu i u većini velikih gradova, pogotovo u Kanadi, gdje gradske vlasti čak nude tiskane vodiče za sankanje te savjetuju kako sankati sigurno.

No, nesreće na sankanju itekako znaju koštati gradske oce u Kanadi i Sjedinjenim Državama. Preklani je Hamilton morao isplatiti 900.000 dolara odštete muškarcu koji je ozlijedio kičmu sankajući, iako je taj grad odavno zabranio sankanje.

Iste je godine u kanadskom Edmontonu jedna žena dobila identičan iznos odštete zbog ozljede koju je zadobila nakon što je sankama udarila u improvizirano rampu za skijaške skokove.

U susjednim Sjedinjenim Državama takve su odštete još veće. Porodica 5-godišnje djevojčice iz Omahe koja je ostala paralizirana na sankanju, dobila je 2 miliona dolara, a muškarac koji je ozlijedio leđnu moždinu u Sioux Cityju zadovoljio se s 2,75 miliona dolara odštete.

Dr. Tator u svojoj knjizi o sportskim ozljedama navodi kako je sankanje četvrti najriskantniji sport kad su u pitanju ozbiljne ozljede, odmah iza ronjenja, vožnji motornih sanki za snijeg i skakanja padobranom.

Tvrdi kako gradovi mogu sankanje učiniti sigurnijim čišćenjem staza za sankanje od svih prepreka, poput drveća, a zagovara i obvezu nošenja kaciga za svu djecu prilikom sankanja.

U Kanadi je zbog ozljeda zadobivenih na sankanju u razdoblju od 2003. do 2007. poginulo sedam osoba, a u SAD-u je 20.000 djece ozlijeđeno sankajući se od 1997. do 2007.

Većina ljudi smatra kako gradske vlasti moraju ograničiti opasne aktivnosti kako bi zaštitili građane, tvrdi advokat Kenneth Bond. Prije su se ljudi držali filozofije prema kojoj je svako odgovoran za svoje postupke, ali sad očekuju od vlasti da spriječi opasnosti gdje god je to moguće.

'Bila je to odlična ideja na Divljem zapadu, ali više ne živimo na granici', kaže Bond.

Takav pristup, nama prilično neshvatljiv, mnogi i u Sjevernoj Americi smatraju pogrešnim. Među njima je i 40-godišnja Natasha Koss iz Michigana koja često sanka sa svojom 5-godišnjom kćerkom.

'Sigurno bih osobno preuzela odgovornost', zdravorazumski rezonira ova majka.

'Morate imati takav stav da znate sami odlučiti što je najbolje za vlastitu sigurnost.'

(Jutarnji.hr, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/dg)