Razgovarala: Adriana Domazet

Kako kaže Mujkić, činjenicu da nije uvažen niti jedan zahtjev demonstranata i plenuma, pa čak ni onaj najbezbolniji, onaj koji se mogao provesti običnom izjavom političkog zvaničnika - ukidanje „bijelog hljeba“- ne smatra neuspjehom.

- Valjda je danas svakome jasno da političke oligarhije ove zemlje nisu spremne niti za milimetar odstupiti od svojih ovlastica i povlastica i da ništa značajno ne namjeravaju učiniti da poboljšaju nepodnošljiv položaj većine građana ove zemlje - kaže Mujkić.

Ističe da od februara u Bosni i Hercegovini postoje samo dva konstitutivna naroda: jedinstvena i ujedinjena politička oligarhija koja se savršeno razumije i sarađuje, te "razjedinjeni, fragmentirani ugnjeteni građani koji se drže u pokornosti kroz diktiranu zaokupiranost identitetskim ratovima, konfliktima, nacionalnim i vjerskim identitetima, po onoj staroj zavadi pa vladaj".

Kako je kazao Mujkić, još je niz opipljivih posljedica koje je zbog preglednosti podijelio na dvije skupine: neposredne i strukturne.

Neposredne posljedice su, smatra Mujkić, to da su građani reafirmirali fundamentalne principe na kojima počiva savremeni politički poredak Zapada: pravo na pobunu i smjenjivost vlasti ukoliko se ne prirdržava odredbi „društvenog ugovora“.

- Strukturne posljedice onoga što su JMBG protesti 2013. načeli, a februarski  označili, da citiram Churchilla, je „kraj početka“ ideološke hegemonije nacionalizma u BiH - ističe profesor.

Naglasio je da političari više, što su pokazali i nedavni izbori, neće moći računati na bezrezervnu podršku glasača na pričama o egzistencijalnim prijetnjama po opstanak svog naroda od etnički drugih.

Čak su neki stranački prvaci za prošlu predizbornu kampanju dotakli i socijalne teme.

- Na površinu je isplivalo ogromno nepovjerenje građana prema cijelom mehanizmu vlasti i njenim institucijama koje se doživljavaju kao ugnjetavačke - naglašava on.

Ističe da je možda najvažnija strukturna posljedica da je s februarskim protestima otpočeo proces rađanja civilnog društva i političkog naroda.

- Plenumi su se, uprkos posprdnim i arogantnim komentarima elite, pokazali kao uspješnom vježbom demokratije - kazao je Mujkić.

Ako je suditi na primjeru Grčke, iz uličnih skupština izrasle su nove političke partije i građanske udruge, potekle su sasvim nove mreže građanske solidarnosti.

- Ima razloga vjerovati da će se i u BiH krenuti sličnim putem - ističe Mujkić.

Demonstranti su više vjerovali u opće izbore i u novoizabranu vlast.

- Osim toga ne zaboravimo da gotovo pedeset posto građana ove zemlje nije izašlo na izbore. Prestanimo takvu izlaznost pripisivati ljenosti i nesvjesnosti građana. Taj trend treba shvatiti kao političku poruku. Postojeća struktura vlasti, barem u dijelu Federacije BiH dobila je glasove ne zbog iskrenog uvjerenja građana da su oni ti koji će promijeniti situaciju u zemlji već na temelju osjećaja resantimana prema takozvanoj ljevici koja je izdala - naglašava Mujkić.

Kako, kaže, način glasanja na prošlim izborima govori da građani u suštini nemaju povjerenja u bilo kakvu elitu koja će ih odvesti iz krize, već da ih prilikom glasanja vodi osjećaj gnjeva, a to nije dobro niti za jednu političku elitu bilo gdje.

(FENA/dg)