Razgovarala: Mirna DUHAČEK

Rajko Vasić, koji se voli predstavljati i kao "napredni grafički radnik, stolar, slikar, dizajner, enigmat, fudbaler banjalučkog drugoligaša Krajina, televizijski novinar, ratnik, posljednji ministar informacija Republike Srpske, inicijator osnivanja žurnalistike na banjalučkom Filozofskom fakultetu", vjerni je Dodikov čovjek i portparol Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD).

Gospodine Vasiću, smeta li Vam kad Vas nazivaju fašistom?

Ne. To ne govori ništa o meni. Sve što kažete o nekome, treba i dokazati. To govori samo o sarajevskoj javnoj, političkoj i intelektualnoj toleranciji. Taj termin upotrijebio je i jedan profesor, upotrebljava se, kažu mi, i ponegdje na portalima, ne samo za mene, upotrijebljen je i kod vas. To je sindrom Otomanska imperija uzvraća udarac. Očito je da dobar dio kolektivne svijesti koja se veže za Sarajevo uspostavlja retrogadne vremenske veze sa stambolskim načinom određivanja svijeta, određivanja sudbine grkljana i glava i uspostavlja novi–stari način kvalifikacije katil-fermanom. Vi, i drugi, ste meni poslali katil-ferman. Inače, navikao sam na svaku vrstu kvalifikacije i diskvalaifikacije. To je moj usud, odavno, ne samo otkako se bavim politikom. I to što me se fašizira nije neka novina. Kada sam, kao mlad novinar Televizije Sarajevo, počeo raditi u Banjaluci, bio sam opasnost, odnosno oni su tako to vidjeli u ustajaloj novinarskoj čaršiji i ćaršiji, jer sam imao završenu žurnalistiku na političkim naukama. Tada su - umrli su pa ne želim da pominjem imena - njih nekolicina, dislociranih komunista, nekomunista, čaršijaša, alkoholičara, danima i nedjeljama burečili i dernečili, smrdjeli na luk i mljeveno meso, na Rubinov vinjak i Zvečevo konjak i određivali šta će ko pisati i kojim tempom će napredovati. To je takođe bio mikrokomunistički stambolski sindrom, ali učahuren u banjalučku čaršiju. Dabome da sam ih poslao u 3LPM, što reče Basara i pisao onako kako su mi govorile činjenice. Spašavali su me i ljudi iz redakcije, da me taj stambolski duh ne otjera. Vrijeme nije neki pronalazač, stalno se vrti u krugu i glođe stare formule... tako i vi.

U nedavno objavljenom tekstu posvećenom Srebrenici na svom blogu ste napisali: "Ratko Mladić je tamo pravio pozorište sa čokoladama i djecom, što jeste imbecilno ali odaje jednu važnu činjenicu – niko ne bi tamo došao sa čokoladama i paradirao pred kamerama da je imao plan i namjeru da sistematski zarobljava i strijelja zarobljenike i civile." Mislite da Mladić nije jedan od odgovornih za zarobljavanje i ubijanje Bošnjaka u Srebrenici?

Dabome da je odgovoran. I to sam negdje napisao. Bio je komandant vojske. Morao je da zna kako mu koji komandant razmišlja, a ne samo šta će učiniti u ekstremnim situacijama. Morao je da zna ko će da poštuje naređenja a ko neće. Mada je imao problema sa višegodišnjim dvojstvom, jer je i Karadžić htio da bude komandant vojske, pa je jedne godine vojsci u rovovima poslao anketno pismo: da li ste za Karadžića ili za Mladića? Klasični staljinizam sarajevskog prigradskog pjesnika. Odgovoran je i treba da mu sude najprije sudovi Republike Srpske, kao i Karadžiću, jer to što su učinili, učinili su prije svega Srbima. Navukli su im oreol zločinaca za narednih hiljadu godina. Kriv je i stoga što je vojnički bilo bespotrebno napadati Srebrenicu. No, nikada se neće otkriti prava istina. Mnogo je Igrača Srebenice. Mislim da je Mladić imao epizodnu ulogu. Stajao je u kraju kadra i šutio, kao naturščik. To ne znači da ne treba da ide na sud.

Kada govorimo o Srebrenici, pisali ste i da niko ne negira zločin u Srebrenici, već da se negira razmjera zločina, odnosno, kvalifikacija, pa kažete: "Nije razumljivo zašto je toliko bitno da to bude genocid a ne masovni zločin". Zašto je Vama bitno da se događaji iz jula 1995. kvalifikuju kao masovni zločin, a ne genocid?

Meni nije bitno. Ja mislim, baš da se i o meni radi, da, kada se uzme puška u ruke, i obuče uniforma, onda ti se može svašta dogoditi. Nema ženevskog očenaša. I civilima. Nikad nije bilo rata da nisu stradali i civili. S tim se trebalo računati. Na svim stranama. Ali je bitno da se Srebrenica ne kvalifikuje genocidom, ako nema dokaza da je to genocid, a to se ne ustanovljava na nekom jednostranom i parapolitičkom sudu u Hagu, to ustanovljava istoriografija, jer se to ovdje sistematski producira kao kolektivna etiketa koja oduzima pravo života Srbima u BiH i pravo postojanja Republike Srpske. Ovdje se i izvinjenja i priznanja shvataju kao dislokacija vječne krivnje sa individualnog čina na kolektivno biće. Ovdje, kada neki lider uputi izvinjenje, ili samo kaže da mu je žao, to znači kolektivno potčinjavanje. To je u direktnoj korelaciji sa Haris/Cerićevom porukom: možete da idete, ali ne možete ništa da ponesete.

Vjerujete li da je u Srebrenici u julu 1995. ubijeno preko 8.000 ljudi?

Nemam šta da vjerujem. Nigdje nije dokazano. Nije realno.

Homoseksualnost  (ili kako Vi kažete - homoseksualizam) je, prema Vama, pokušaj legalizacije jedne vrste autizma. Možete li objasniti kako ste u korelaciju doveli homoseksualnost i autizam?

Autizam je bolest. I ta autoseksualnost je bolest. Izvraćeni svijet vještačke demokratizacije, kojoj je svrha da dimnim zavjesama zamagli beskruplozni finansijski izrabljivački kapitalizam, počeo je da propagira čitavu lepezu kobiva bitnih stvari za ljudski rod. Pedera, ljudi koji opće sa rupom, bilo je tokom cijele istorije. I kad nije bilo masovne komunikacije. Pa je svijet opet preživo iako se to nije saznavalo svaki dan u novinama i u medijima i iako to nije bilo pojedinačno i kolektivno pravo. Polufrojdovske drkadžije od toga prave nauku. Radi se, kažu o pravima, o seksualnosti, o istospolnim brakovima. Ne. Radi se o bespolnim brakovima, bespolnom odnosu, o samospolnom odnosu, o upotrebi drugog čovjeka, ili žene, kao životinje. Ako to ne rade konji, priroda, zašto da to radimo mi. Ne postoji spol za sebe. Muški spol postoji samo u odnosu na ženski spol. I obrnuto. U odnosu na muški spol drugi muškarac nije ništa, nego divljak, nasilnik, ako ga upotrebljava za nagon.  Kao i kod psihičkih bolesnika, šizofreničara, i tu se radi o isključivo organskim falinkama i manjkavostima koje uslovljavaju takvo ponašanje. Ništa nikome ne sporim. Što se mene lično tiče, mada to nije javno prihvatljivo, mogu svaki dan da opšte u parku na klupi. Ali nisam za to da se od toga pravi predstava, da se to demonstrira, da se to propagira, da to bude jevtina zamjena za ljudsku egzistencijalnu, fizičku, umnu, društvenu i pojedinačnu slobodu. Da se to proglašava pravom. Organska i umna istorija veze dva spola ima porijeklo, razvoj i suštinu u razmnožavanju, u održavanju vrste, u potomcima. Sve izvan toga je bolest. Egzibijcija. Pohota, u najmanju ruku.

Vaš stav je da je "legalizacija pederluka i istoudnih brakova" jasno rušenje civilizacije. Zapadna civilizacija, međutim, temelji se na građanskim slobodama, a među njima  i seksualnim - kako onda "legalizacija pederluka" predstavlja prijetnju civilizaciji?

Najprije, nije tačno da se zapadna civilizacija temelji na građanskim slobodama. Temelji se na diktaturi eksploatatorskog rada i diktaturi kapitala. Na diktaturi potrošnje kao motora napretka. Zapadna civilizacija je veoma kasno otkrila seksualne slobode. Tek sa masovnim komunikacijama. Zapad je u svemu i uvijek bio konzervativan. A civilizacija nije samo zapadna. Civilizacija je i istočna. I afrička... Lično mislim da je brak u mnogim segmentima prevaziđena institucija, ali društvo i razvoj društva nisu još pronašli odgovarajuću ili bolju i efikasniju instituciju. Zbog toga je udar na tu instituciju, legalizacijom dualističkog onanisanja kao braka, udar i na civilizaciju. Kojoj nije još mnogo temelja ostalo na raspolaganju.

Budući da se i stranka kojoj pripadate zalaže za ulazak BiH u EU – kako mislite da je moguće da se to desi ako ne prihvatimo evropske vrijednosti, a jedna od njih je i „legalizacija pederluka“? Očekujete da će se EU prilagoditi BiH ili...?

Ma, jebeš Evropu ako je suština u slobodi uda i čmara.

Kako komentarišete činjenicu da je vladika Vasilije Kačavenda u svojim raskošnim dvorima nedavno primio stripera i „multimedijalnog umjetnika“ Dejana Nestorovića, te mu poklonio 50.000 eura za njegovo usavršavanje? Kakvu poruku iz toga možemo iščitati?

Ne mislim da se vjera treba miješati u politički sistem. Ali ne mislim i da se ja trebam miješati u crkveni sistem. Ne znam detalje, nisam pratio sve to. Valjda crkva ima neki svoj raspored pravila i ona je zadužena da o tome misli. Kao što je i u političkim strankama. Ako kažem i zalažem se za nešto što nije u skladu sa našim programom, pokrenuće se procedure sankcija prema meni. U nekim slučajevima u Srbiji, SPC to radi. Ne vidim razloga da se to ne preduzme ni u tom slučaju ako je to nešto što je izvraćanje crkve. Čini mi se, gledajući i neke druge pojave u tom segmentu, da je tu bilo i nekakve predizborne ili mozaičko-rasporedne djelatnosti. Crkva, njihova struktura i vjernicu su zaduženi za to a ne ja. Isto to mislim i o slučaju ili neslučaju sa izvikanim ili stvarnim odnosom hodže i djevojčice. Ili o pedofiliji u katoličkoj crkvi.

Šta, inače, mislite o velikom bogatstvu vladike Kačavende?

Ne znam kakvo bogatstvo ima vladika Kačavenda. Bio sam u njegovom sjedištu prije deset-dvanaest godina, u Bijeljini. Izgleda crkveno. Ta zdanja traže poštovanje i neku vrstu pojedinačne poniznosti, što je suština svake vjere. Znam da vladika Kačavenda gradi mnogo crkava. Mislim da je to dobro za pravoslavne vjernike. Ja nisam vjernik. Ne mislim da se Kačavenda i po čemu razlikuje od drugih dužnosnika svih vjera u BiH pa i na prostoru bivše SFRJ. O ostalom mora da govori SPC.

Ima li za Vas išta sporno u nedavnoj odluci Vlade RS da penzije srpskih vladika budu 2.300 KM?

Šta bi bilo sporno? Hajde da vi i ja krenemo sad na put da postanemo vladike. Pa da vidimo kako je to. Ako vlada to radi po zakonu i ako ima para za to, onda OK. A vladika nema dva miliona.

Zalažete se za uspostavu trećeg entiteta. Šta mislite koje dijelove BiH bi trebao obuhvatiti? I da li bi u treći entitet ulazila i neka područja Republike Srpske, budući da bi to jedino bilo logično?

Vjerujem da vaša krvna zrna, kad se okrenete prema Republici Srpskoj, sva potrče na drugi kraj tijela i posakrivaju se iza plećki, kičme i donjeg dijela leđa. Moraće se svi naviknuti da razmišljaju tako da je Republika Srpska konstanta u BiH kao H u H2O. Republika Srpska je ušla ovakva u sastav BiH. Nije postojala BiH pa je onda neko, ili ta velikodušna BiH, rekao: „Dobro, ovaj ćumez će da bude Eres, pa ćemo poslije vidjeti šta ćemo sa njim.“ Takva je u sastav BiH ušla u muslimansko-hrvatska federacija. Treći entitet nije stvar Republike Srpske i BiH, nego stvar Hrvata koji moraju biti istoposjedni u pravima, teritorijalno-političkom okviru i u polugama vlasti. Treći entitet, kao i sve drugo, moguć je samo na dejtonskim unutrašnjim granicama. One se ne mogu mijenjati. To su međunarodne granice jer su međunarodno priznate od velikih sila koje nikad više ni mnogo veća grupa budala od ondašnjih u BiH, neće skupiti za jedan stol i oko jednog mirovnog ugovora. Dakle, ujedinjenje četiri županije, kantona, sa hrvatskom većinom, na sadašnjim granicama županija, može da bude Treći entitet. Time se ne ruši BiH. Time samo Hrvati dobijaju koliko i Srbi. Ali još ni izbliza koliko imaju Bošnjaci. A što se tiče Republike Srpske, daj bože da se svi vrate, i da dođu oni koji nikad nisu živjeli ovdje. To bi značilo da ekonomija raste i da nedostaje ruku i umnih glava. A što sada nema Hrvata i muslimana više ili što ih nema koliko ih je nekad bilo nije samo stvar Republike Srpske. O tome su muslimani trebali razmišljati kada su podržali Aliju u njegovom projektu žrtvovanja mira za BiH. A Hrvati, kada su vezali zastave hadezea sa ljiljanima misleći da će im slagana priča o izlasku na Drinu donijeti sreću. Tako su i Srbi govorili Srbija do Islanda. Pa?

Hoće li Dodik i Vaša partija dobiti izbore na bh. nogometnoj reprezentaciji?

Mi nismo partija mi smo stranka. Izbore smo već dobili. A bh. nogometna reprezentacija je za unutarrepubličke relacije potpuno nebitna stvar. Bitnija je reprezentacija Gane. Mi izbore dobijamo i svaki put smo udvostručavali rezultat, zato što imamo odgovore  na sva pitanja pojedinca i kolektiviteta u Republici Srpskoj. Nas ovdje niko ne pita šta mislimo o bh. nogometnoj reprezentaciji. Ali ako neko želi da unitarizuje FS/NS, ne može. Izaćićemo iz te zajebancije.

Da imate takvu moć, kako biste riješili problem radikalnih vjerskih skupina u BiH, tu najprije mislim na pripadnike vehabijskog pokreta?

To se ne može rješavati zabranama i zakonima. Znam, vi ćete reći: „A oni iz 'vaše partije' traže zabrane.“ Da, to je parlamentarni život i politička orbita. Svaka vjera je zadužena za svoja kancerogena tkiva. Postoji granica i u radikalizmu i blagosti vjere. Kao i kod onih pedera. Ako mislite da treba legalizovati bespolne brakove onda morate legalizovati i anarhoradikalne vjerske trendove i pokrete. Ti pokreti, struje i pristalice su stvar vjere, dok ne izađu izvan nje i počnu da utiču na društvo, radikalizmom, terorizmom, novim pravnim sistemom. Onda društvo mora da shvati da je ta vjera iz koje se to izleglo postala generator opasnosti po društvo, državu i pravni sistem. Zato onaj kandidat kaže da su to rokeri. Vjera se mora vratiti u svoju bocu. Da se bori za vjernike u džamijama i crkvama. Kao što se mi borimo za glasove, u strankama i na predizbornim skupovima. I vršeći vlast kad je dobijemo.

U svojoj biografiji na blogu napisali ste da ste, između ostalog, i ratnik. Čime ste se istakli u prošlom ratu u BiH?

Ratom se niko ne hvali. Istakao sam se što sam ostao živ. Inače, danas, kad razmislim, i kad znam da nisam ostao bogalj, nisam poginuo i nisam uprljao ruke prema civilima, bio bih okrnjen da nisam bio u ratu i da nisam saznao i taj nivo ljudske pojedinačne i kolektivne svijesti i prakse. Osim toga, bilo bi neljudski da su drugi ljudi u rovovima i da ginu, a ja nosim svilene gaće.

Je li ponovo moguć rat u BiH? I da li biste učestvovali u njemu?

Rat je svuda i uvijek moguć. Ljudska istorija je istorija ratova i krvi. Mi to samo uljepšavamo Teslom, Njutnom, odlaskom na Mjesec, dobrim autima i velikim parama. Moguć je rat i u BiH. Izgledniji nego na nekim drugim okolnim bujadištima. Lijek protiv toga je da se podijeli sve što se može podijeliti. Ne mislim da BiH treba razbiti i da će to značiti raspad. Ali, ako se neprestano insistira na dekatalonizaciji, raspad će doći sam od sebe. Mogući su i ratni začini. Ako nekom sa velikim mudima bude odgovaralo, ovdje će se naći budala. Ni u prošlom ratu nisam dobrovoljno učestvovao. Nisam imao srca da kćerkicu od nekoiko godina nosim po bunjištima i izbjeglištima Evrope. Borio sam se da ostanem u toj svojoj kući i na okućnici koje nemam. Sa mnom u brigadi bili su i Hrvati i muslimani. I oni su se borili za isti cilj. Onaj ko se borio za tuđe i za zločine, njega vodite komegod sudu hoćete.

Proces podjele bivše SFRJ, prema Vama, još nije okončan. Šta pod time podrazumijevate – koja otcjepljenja možemo očekivati?

Otcjepljenja su preteške riječi i djela. Ni Kosovo se nije otcijepilo. Njega su otcijepili. Raspad je pravi tok. SFRJ je bila idealna država, barem za ovaj smetljarnik Evrope. Pa su je sile raspada, unatoč protivljenju SAD, s vana i iznutra, rasturile kao beba zvečku. Kad je taj proces počet, on se mora i završiti. Nijedan istorijski proces ne stane na pola puta. Pokazali ste etnički sterilne države. Onda uživajte. Znam da mnogi misle da je to iz moje ili Dodikove mržnje prema BiH ili prema muslimanima. Nema veze. Ja samo govorim o realitetu. Bolji je raspad, ili kvalifikovana samostalanost Republike Srpske i Hrvata u BiH, i Bošnjaka, razumije se, nego rat koji će uslijediti ako se bude insistiralo na zaustavljanju tog trenda i povratku na unitarizaciju. Mislite da bez krvi može proći reinstalacija, umjesto nekad jugo-srpske, ba-muslimanske unitarizacije.

Kakva je budućnost RS?

Sjajna. Sve dok to ljudi koji žive u njoj, budu htjeli. Milion i po duša nije veliki teret. Isti slučaj je i sa cijelom BiH. Prirode ima dovoljno i za nekoliko puta više. Kada se otarasimo luđačke košulje ustavnih promjena, funkcionalne države, jedne adrese i nadnacionalnog terora zbog, kobiva, evroatlantskih integracija, možemo se okrenuti radu i ekonomiji. Nikada ovdje pruge neće imati zlatne pragove i šine i nećemo nikada biti švicarski raj, ali se može uljudno i dugo živjeti u miru. Slobodno i široko za sve. Izbor nije na nama u Republici Srpskoj.

(DEPO)