„Kiss Kiss Bang Bang“ – Subota, 25.10. u 20 sati

Shane Blacku, autoru scenarija brojnih slavnih filmskih naslova poput „Lethal Weapon“ (1987), „The Last Boy Scout“ (1991) ili „The Long Kiss Goodnight“ (1996), čini se da je dosadilo prepuštati zabavu drugima, te je 2005. godine, sa svojim prvijencem „Kiss Kiss Bang Bang“, konačno stao iza kamere. Posudivši priču iz romana Bretta Hallidaya „Bodies Are Where You Find Them“, te naslov od američke filmske kritičarke Pauline Kael koja svojim naslovom referira na agenta 007 Jamesa Bonda, ali i na kompletnu holivudsku filmsku industriju, Black će svoje filmsko umijeće i iskustvo pretočiti u 103 minute nevjerovatne radnje i čiste zabave.

I zaista, Black će ovim filmom pokazati da mu od ruke polazi spojiti nespojivo, naime, dva sjajna glumačka imena kakva su Robert Downey Jr. („Zodiac“, 2007; „Iron Man“, 2008; „Sherlock Holmes“, 2009) i Val Kilmer („Top Gun“, 1986; „Batman Forever“, 1995; „Heat“, 1995), iako se doima da ih je nemoguće ni zamisliti zajedno, pokazalo se da u ovom filmu funkcionišu kao besprijekoran tandem. Harry Lockhart (Robert Downey Jr.) je sitni njujorški lopov, spor je sa mišlju, brz na jeziku, pomalo neuredan, malo više nespretan i uvijek sklon nevolji. S druge strane Gay Perry (Val Kilmer) je njegova sušta suprotnost, on je samouvjereni, arogantni homoseksualac, vrlo oštrog, sarkastičnog jezika. Kada tome još dodate spoj postmodernog i klasičnog film noira i začinite sa dobrom muzikom, imate dobitnu kombinaciju.

U priču nas uvodi vrckasti, pomalo 'nevješti', ali šarmantni narator Harry koji ponekad preskače s kraja na sredinu ili sa sredine na početak. Tako nam Harry otkriva kako je spletom nevjerovatnih okolnosti završio u „Gradu anđela“, sreo Harmony, nepreboljenu ljubav iz djetinjstva, upoznao privatnog detektiva Gaya Perryja, te prije nego što kažete „Jack Robinson“ zatekao se u nizu nevolja. Njih troje će se ubrzo naći usred istrage misterioznog ubojstva o kakvima su kao djeca  čitali u krimi novelama o detektivu Johnnyju Gossameru. Film „Kiss Kiss Bang Bang“, svojim zaigranim ritmom, čvrstom naracijom koja je prožeta sveprisutnom ironijom , te nenametljivom metafikcijom sam sebe osvještava, ponekad i sam sebe kritikuje, ali sve to u jednom prirodnom humorističnom tonu.

„Pisma s Iwo Jime“ – Nedjelja, 26.10. u 20 sati

Redateljski opus Clinta Eastwooda („Unforgiven“, 1992; „Million Dollar Baby“, 2004) obezbjedio mu je mjesto u samom vrhu savremene američke kinematografije, koje je zavrijedio brojnim velikim filmskim ostvarenjima koje krase njegovu dugu, kako glumačku, tako i redateljsku karijeru u svijetu filma. Njegujući svoj redateljski talent, počevši od „Play Misty for Me“ (1971), pa sve do posljednjeg objavljenog filma „J. Edgar“ (2011), sa svim usponima i padovima, Eastwood je izgradio vrstan redateljski profil.

Prema mišljenju brojnih kritičara, najplodonosnija godina za Eastwooda bila je 2006. godina kada je uradio dva filma koja kritičari smještaju u sami vrh njegovog opusa. Snimljeni gotovo u isto vrijeme, dva velika filma „Zastave naših očeva“ („Flags of our fathers“), te „Pisma s Iwo Jime“ („Letters from Iwo Jima“) su filmovi koji prate bitku na Iwo Jimi koja se desila za vrijeme Drugog svjetskog rata, ali svaki iz vlastite vizure.

Dok film „Zastave naših očeva“ američku perspektivu, film „Pisma s Iwo Jime“, s druge strane nudi pogled na isti rat kroz oči japanaca, koji se, iako brojčano nadjačani, silno trude odbraniti svoju zemlju. „Pisma s Iwo Jime“, govori o mladićima koji su isto tako kod kuće ostavili supruge, majke, djecu kako bi odbranili svoju domovinu.

Radnja počinje nekoliko dana prije pojave američke flote u Pacifiku, kada general Kuribayashija (Ken Watanabe) dolazi na otok kako bi spriječio Amerikance da koriste Iwo Jimu kao bazu za daljnji napad na Japan. Fokus ovog filma, za razliku od „Zastave naših očeva“, nije bio na moći propagande ili ratnih troškova, nego na ono što Japanski narod cijeni više od vlastitog života, a to je čast.

Suština filma je antiratna poruka, ali se pri tom uspijeva otrgnuti stereotipima, već je svreprisutna na jedan kompleksniji i neočekivan način, na koji ne uspijevamo ostati ravnodušni. Film krasi jedinstvena kinematografija, te jedna snažna emocija koja isijava iz svakog kadra. Ono što se Eastwoodu može pripisati kao maestrano jeste u tome što kroz dva različita pola nudi prikaz rata u svoj njegovoj besmislenosti.

 „Zodiac – Petak, 31.10. u 20 sati

Krajem šezdesetih i krajem sedamdesetih godina, na naslovnicama dnevnih novina sjeverne Kalifornije osvanula su misteriozna kriptirana pisma osobe koja sebe naziva Zodiakom. Tada započinje četiri dekade duga potjera za jednim od najtraženijih američkih serijskih ubica, koji je prema pretpostavci iza sebe ostavio 37 žrtava. Priča se pod vještom palicom slavnog Davida Finchera („Se7en“, 1995; „Fight Club“, 1999), koji je imao 7 godina kada su u San Franciscu počela Zodiakova ubistva, preselila na filmska platna naslovljena sa „Zodiak“ („Zodiac“, 2007), koji će osvojiti čak 27 nominacija.

Film se oslanja na knjige „Zodiac“ i „Zodiac Unleashed“ Roberta Graysmitha, karikaturiste koji je svojevremeno radio za list San Francisco Chronicle, koje je posvetio razrješavanju 'Zodiac' zagonetke. U filmu Graysmitha tumači Jake Gyllenhaal („Brokeback Mountain“, 2005; „Source Code“, 2010) koji sve više postaje prepoznatljivo lice velikih ekrana, počevši sa svojom najslavnijom ulogom u filmu „Donnie Darko“ (2001). Osim Gyllenhaala, tu su i slavna filmska imena poput Robert Downey Jr. („Iron Man“, 2008; „Sherlock Holmes“, 2009; „The Avengers“, 2012), Mark Ruffalo („Shutter Island“, 2010; „The Avengers“, 2012), te Anthony Edwards („Top Gun“, 1986; „Flipped“, 2010).

Fincher u fokus stavlja Roberta Graysmitha, i još trojicu opsesivnih lovaca na Zodiaca, Paula Averya (Robert Downey Jr), zvijezdu crne kronike s mnoštvo veza u policiji, tvrdokornog inspektora Davea Toschija (Mark Ruffalo) i njegovog partnera Williama Armstronga (Anthony Edwards), koji se potpuno posvećuju istrazi. Iako karikaturist, Graysmith, uspijeva riješiti neke zagonetke, te doći do podataka do kojih ni policija nije uspjela, naime, on vjeruje da je Zodiac namjerno izvršavao svoje zločine u različitim okruzima, znajući da su u to vrijeme policijske stanice bile nepovezane.

Iako se zarekao da neće više praviti filmove o serijskim ubicama, nemogavši odoljeti, se ipak upustio u filmski projekt o Zodiacu koji ga je privlačio budući da je odrastao u okolici San Francisca, te je upravo on uspio doći do podataka koje ni policija tada nije uspjela pribaviti. „Zodiak“ je fascinantni uzbudljivi triler o opsesivnoj potrazi za brutalnim i misterioznim serijskim ubicom.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/dh)