Dodik je iz Moskve iznio svoje stavove za "Nedeljnik". Prenosimo vam ih u cjelosti.

Postoje godine koje su ključne u istoriji čovječanstva. Prije 100 godina desila se jedna takva godina, godina u kojoj je Principovim pucnjima u Sarajevu započela rekompozicija svijeta koji više nije bio onakav kakvog je većina stanovnika ove planete željela i mogla da trpi. Sve što se desilo u tom velikom ratu zauvijek je promijenilo svijet.

Danas, 100 godina kasnije, svijet je na novoj prekretnici. Događaji se nižu kao na traci i ključno je pitanje koliko smo mudrosti akumulirali i koliko smo svjesni strahote koja nam prijeti ako nismo u stanju da se dogovorimo kako ćemo živjeti dalje. Zajedno na jednoj planeti, ali da jedni druge ne ugrožavamo, majorizujemo ili sputavamo u ostvarivanju osnovnih ljudskih prava o kojima toliko mnogo pričamo, ali i nacionalnih prava o kojima se priča samo kada se mora.

Mi u Republici Srpskoj u novijoj historiji smo bili zatočenici nesposobnosti nekih reprezenata nacionalnih politika da se dogovore, i gurnuti smo u nesrećan sukob, i upravo smo mi ti koji imaju najviše prava da, i kada drugi to ne vide, upozoravamo na bauk sukoba koji se uvijek pojavljuje kao posljedica nametanja volja većih, moćnijih ili agresivnijih. I zato u ovim burnim vremenima moramo tragati za odgovorima koji osiguravaju mir, ali i pravo na zaštitu svih prava, od ljudskih, preko manjinskih do nacionalnih.

Jedan od odgovora koji je prošao kušnju vremena jeste i pravo na referendum koji u svojoj osnovi ima pravo na samoopredjeljenje, a u svojoj završnici pravo na otcjepljenje.
Referendum o nezavisnosti Škotske, koji se gradio kroz čitav niz zakonskih i drugih aktivnosti desetinama godina, od 18. septembra 2014. godine prestaje da bude samo lijep san Škota i noćna mora britanskih političara, već postaje i nova realnost Evropske unije. Kada bih želio da budem ciničan, podsjetio bih nas sve ovdje na ulogu Ujedinjenog Kraljevstva na Balkanu, posebno kada su u pitanju događaji vezani za raspad Jugoslavije.

Ali neću da budem ni ciničan, ni maliciozan. Iskustvo me je naučilo da u životu, bez obzira na vanjske pritiske, na kraju ipak opstanu samo one državne tvorevine u kojima narodi koji ih čine žele da nastave da žive u njima.

Po pravilu, oni to žele samo ako su zadovoljni životom u tim državnim zajednicama. A njihovo zadovoljstvo je determinisano nivoom stečenih prava, njihovom održivošću kao i šansama i mogućnostima da žive bolje koje im pružaju upravo te državne zajednice.

Ipak, danas kada je referendum o Škotskoj u pitanju, sve ovo nije ni važno. Nije važan ni rezultat. Jedino važno je da se institucija referenduma koji podrazumijeva dezintegraciju jedne od najmoćnijih zemalja svijeta lagodno ušetala pod briselske svodove. Dakle, bez obzira na rezultat, Evropska unija nema više prava da osporava bilo kome upotrebu institucije referenduma u cilju zaštite svojih prava, uključujući pravo na bolji život. Svako drugo ponašanje predstavljalo bi još jedan doprinos afirmaciji politike konfrontacije, koja je duboko u suprotnosti sa evropskom idejom, koja je u svojoj osnovici imala potrebu za trajnim mirom i kontinuiranim napretkom.

Uostalom, još se u Deklaraciji nezavisnosti SAD navodi pravo naroda da ustanovi novu vladu i da se samoorganizuje sa ciljem obezbjeđenja sigurnosti i sreće naroda, ukoliko to postojeća vlada nije u stanju da obezbijedi. Slično pravo naroda afirmiše se i u povelji Ujedinjenih nacija, u kojoj se insistira na poštovanju načela ravnopravnosti i samoopredjeljenja.
Dugo se u savremenom svijetu tragalo za mogućnošću oživljavanja ova dva vrijedna dokumenta i vrijednosnog sistema koji oni sa sobom nose. Danas je jasno. Model je referendum. Referendum, jer obezbjeđuje i mir i demokratiju i neotuđiva prava naroda priznata svim relevantnim međunarodnim dokumentima.

U godini u kojoj je Krim referendumom odlučio da se uslijed uličnog i nasilnog svrgavanja legalno izabrane vlasti, izazvanog probuđenim NATO pretenzijama na "mekani trbuh" Rusije, pripoji istoj toj Rusiji, referendum u Škotskoj jeste svojevrsna potvrda prava Rusa u Ukrajini da odluče kako i gdje će živjeti, ali i potvrda ispravnosti opredjeljenja političkog vodstva Republike Srpske, pa ako želite i mog ličnog opredjeljenja, po kom instituciju referenduma treba permanentno graditi i jačati, sve do konačnog stvaranja pretpostavki za njegovo sprovođenje.

U Škotskoj je to trajalo decenijama. Mi u Republici Srpskoj smo u proteklih osam godina, od situacije u kojoj je na pomen prvog slova reči referendum, slova "r", reagovao OHR, nasilnički ukidajući ljudima osnovno pravo, pravo da budu birani, uspjeli da stvorimo novu realnost koja podrazumijeva i postojanje zakonskog okvira za sprovođenje referenduma.

Neki me i ovih dana ponovo optužuju za nacionalizam, i u Beogradu, a i u Sarajevu, a ja, kao i narod kome pripadam u Republici Srpskoj, referendum doživljavam dvostruko, i kao ideal samostalnosti kome težimo, ali i kao posljednju liniju odbrane Dejtonske, entitetske Bosne.

A to je sve - samo nacionalizam nije. To je borba za očuvanje prava koje smo stekli, to je borba za naše pravo da odlučujemo o sebi, to je borba za razvojne projekte koji treba da proizvedu nova radna mjesta, to je borba za društvo sa manje korupcije i više odgovornosti, to je borba za sigurnost svih građana Republike Srpske. Šta nam nude ti koji mene napadaju? Nude nam funkcionalnu državu, državu u kojoj će politički dominirati jedan narod, najbrojniji narod. Nude nam model koji nije uspio kada je u pitanju bila Jugoslavija.

Ako na to pristanemo, nećemo opstati kao narod na području Bosne i Hercegovine. Ako na to pristanemo, gubimo identittet, gubimo jezik, gubimo pravo da odlučujemo ko su nam prijatelji, gubimo svoj način života, gubimo budućnost na ovim prostorima. Mi u Republici Srpskoj nećemo ništa više nego što nam garantuje Ustav. Mi ne želimo ni više ni manje Bosne od te mjere, mi želimo više, ali ne pristajemo na manje Republike Srpske.

I zato referendum kao kategorija koja od 18. septembra živi i u Evropskoj uniji, jeste garancija opstanka Republike Srpske u Dejtonskoj Bosni, ili garancija opstanka srpskog naroda na prostorima na koje pravo polažu tri naroda.

I dok se u Španiji spremaju da referendumsko pitanje iz Škotske prevedu sa engleskog na katalonski, ja Škotima i ostatku Britanije želim miran i dostojanstven 18. septembar, koji će sasvim sigurno postati još jedan istorijski datum. A svima poručujem - neka se spremi Republika Srpska.

(alo.rs/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/dh)