Znati biti sam, prava je blagodat. I umijeće. Ali i dokaz nečije zrelosti. To da si 24 sata u danu znaš tako osmisliti i ispuniti da ti nedostaje još i onaj 25. sat ili da si umiješ tako neiscrpnim izvorima osobnog mira i zadovoljstva isplesti cijeli samački život – dar je.

Imati taj dar, ili poznavati nekog s njim, sreća je. Jer, ima i tragičnih i nesretnih ljudi koje njihova samoća ranjava. Neke toliko da se onda suludo idu u veze za koje bi bilo najbolje i najzdravije da su već u trenutku svog započinjanja prošlo svršeno vrijeme. A ima i onih čija je samost kao dozrela boca finog fina koju konačno treba otvoriti. Pa se samo smireno čekaju one ruke vrijedne toga okusa. Što se, u sretnim slučajevima, i dočeka.

Raste broj samaca

Ne treba zaboraviti i one koje samački život uništi, izjede, oglođe do kosti. Ljepote i veselja oni ne vide ni u čemu, ni u komu. Njihov je očaj – bezdan. Toliki da se ni slučajnu idealnu priliku za “život udvoje” naprosto ne prepozna. Na kraju, tu su i oni koji su neko vrijeme činili par, ili su dio para bili i nekoliko puta, ali u nekom trenutku, iz bezbroj razloga, nastavljaju ili se odlučuju za samovanje.

Ma kakvi god samci bili, sretni, ravnodušni ili nesretni, ma kako god si svoj samački život uredili, da nalikuje samo mučnom i iscrpljujućem uzgajanju vlastitog očaja ili dosadnom i otupjelom puzanju kroz stvarnost ili pak vlastitom vatrometu ideja, energije, zadovoljstva, dobrih emocija i uživanja, činjenica je da je samaca sve više.

Zašto? Mogli bismo onako brzopleto reći: odgovora je onoliko koliko je i samih ljudi. No stručnjaci sve njih ipak znalački razvrstaju i objasne.

– Danas samački život vodi više ljudi nego možda ikada u povijesti. Mnoga istraživanja potvrđuju postojanje korelacije između brzog gospodarskog rasta i rastuće populacije samaca. Naime, samački život kao da ide ukorak s promicanjem važnosti osobne slobode, osobne kontrole u donošenju odluka, samoostvarenja u poslovnom smislu, individualizma, ali i mogućnostima koje donosi viša razina životnog standarda. Zanimljivo je kako to nije samo američki trend već trend koji prati veliki broj zapadnoeuropskih zemalja poput Velike Britanije, Njemačke, Francuske, ali i Brazila, Japana, Kine i Indije – kazuje nam psihologinja i psihoterapeutkinja Mirta Fraisman Čobanov nastavljajući navoditi razloge za solo status kao što su:

loša iskustva u osobnim odnosima iz kojih se izašlo povrijeđeno (bilo da se radi o obiteljskim ili o prijateljskim odnosima ili pak ljubavnim vezama), manjak samopouzdanja i strah od intime (što za sobom ponekad povlači preveliku izbirljivost u odabiru partnera)... A nekad je, dodaje, samački život, pogotovo nakon određene životne dobi, samo stvar navike i odabira životnog stila.

Kako gotovo sve u životu ima svoje dobre i loše, ili barem bolje i lošije strane, tako je i sa samovanjem. Pa krenimo s onima – boljima.

(večernji.hr/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/dh)