Iako BiH još uvijek oficijelno nije u predizbornoj kampanji, ona se, kao rijetko kada, i to mjesecima unazad, intenzivno vodi. Nedostajalo je, uostalom, nije ni u tjednu iza nas. Posjetu Srbiji, tako, lider SDP iskoristi da svrati na Dedinje i još jednom oda poštu Josipu Brozu. Poruka je – niti on, ni partija kojom kormilari ne odustaju od Titova puta. Još samo da je pronaći i publiku koja će, posebno što se njega tiče, na to nasjesti. Ako je, pak, po istraživanjima suditi, takvih je sve manje. Ili, oporba u RS-u pojačava kritiku vladajućih – koji su, opet, sve nervozniji. U prilog tome, među inim, svjedoče i sve učestalija policijska privođenja onih koji ga se usude kritizirati – ili se, pak, prema njemu nušićevski odnositi.

No, u pravilu se, s izuzetkom Komšićeve Demokratske fronte i nekolicine manjih političkih partija, za naklonost birača i dalje koriste već olinjali stereotipi – nacionalna ugroženost i zbijanje etničkih redova kao pretpostavke kolektivnog opstanka. U toj priči su, istina, i danas partije koje filozofiju ugroženosti početkom devedesetih patentiraše. Ali, one više nisu i jedine.

Borba, primjerice, za srpske nacionalne interese već odavna je prestala biti ekskluzivitet SDS-a. Dapače. Dodik se u tome, i stranka kojom kormilari, svakim danom žele legitimirati kao jedini iskonski. I, ruku na srce, ako je temeljem istraživanja javnog mnijenja suditi, u tome u dobroj mjeri i uspijevaju.

I hrvatski nacionalni interes je, s druge strane, prestao egzistirati kao briga isključivo HDZ-a. Ali, u njegovoj obrani još uvijek nema „alternative“ s, recimo, SNSD-ovim utjecajem. A to, opet, znači, da bi „čuvari“ hrvatstva, lider im posebice, i slijedeće četiri godine u pitanje mogli dovoditi legitimitet svih i svakoga – pod uvjetom, dakako, da se oteo njihovoj političkoj kontroli.

Nejasnoća je, kako stvari stoje, najviše među „braniteljima“ bošnjaštva. SDA je, naime, već odavna ispod magične granice utjecaja. A svi ostali, kažu iz centrale Alijinih sljedbenika, obranu organiziraju tako da se „sirotim“ Bošnjacima i ne piše dobro. SBB se, primjerice, i lidera mu, optužuje za kriminal i „ćosanja“ koja su ravna nacionalnoj izdaji. A SDP? On, vele, ni sam ne zna što bi – malo bi „branio“ Bošnjake, malo i ostatak svijeta. Što, ruku na srce, i nije daleko od istine.

I hrvatski nacionalni interes je, s druge strane, prestao egzistirati kao briga isključivo HDZ-a. Ali, u njegovoj obrani još uvijek nema „alternative“ s, recimo, SNSD-ovim utjecajem. A to, opet, znači, da bi „čuvari“ hrvatstva, lider im posebice, i slijedeće četiri godine u pitanje mogli dovoditi legitimitet svih i svakoga – pod uvjetom, dakako, da se oteo njihovoj političkoj kontroli

Istodobno, međutim, i u tome je najveća istina, za pitanja života svakidašnjeg nitko od njih – mislim na sve koji u manjem ili većem parčetu vlasti još uvijek uživaju – i ne mari. Prisjetimo se, uostalom, velikih socijalnih nemira tijekom veljače. Rijetki, naime, nisu bili ni oni koji im pripisivaše karakter revolucije. A još više ih je u njima vidjelo simptome društvenih promjena koje više nitko ne može zaustaviti. Osobno sam, međutim, u odnosu na tu vrstu mogućnosti socijalnog bunta gladnih bio skeptik. I ne samo to. Nerijetko sam ponavljao kako bi socijalni nemiri nacionalistima, budući se dogodiše osam mjeseci prije izbora, mogli doći k'o „kec na deset“ – jer će im, nakon emotivnog pražnjenja, stvoriti pretpostavke za nova nacionalna „pumpanja“ sirota naroda. To predviđanje se, pošteno govoreći, što smo bliže izborima, sve više i potvrđuje. Običan svijet nanovo je uvučen o priče o nacionalnoj ugroženosti i potrebi homogenizacije – pitanja stvarnog života ponovo su na margini, tamo gdje su gurnuta prije četvrt stoljeća.

Pitanje je, međutim, koliko će političke manipulatore i to zadovoljiti. I kuju li već sada planove da za nacionalno konfrontiranje iskoriste i prve naredne izljeve socijalnog nezadovoljstva ponižena svijeta – a njih je, što se moje procjene tiče, nemoguće izbjeći. Jer, u protivnom, odnese vrag njih same. A uspiju li politički makijavelisti u tome, uspiju li u nakani da slijedeći socijalni bunt kanaliziraju na način koji vodu tjera na njihov vlastiti mlin, posljedice bi mogle biti iznad onoga što bi normalan ljudski um mogao i pretpostavljati.

Pogledajmo, potom, događanja u vezi sa serijom ovogodišnjih poplava. U zadnja tri mjeseca zemlja je, zapravo neki njezini dijelovi, već treći put pod vodom. I sve to se, k'o eto, pripisuje nesvakidašnjem nevremenu, činjenici da se i priroda protiv nas uroti.

Običan svijet nanovo je uvučen o priče o nacionalnoj ugroženosti i potrebi homogenizacije – pitanja stvarnog života ponovo su na margini, tamo gdje su gurnuta prije četvrt stoljeća

Daleko od toga da i ćud prirode treba isključiti. A, u tom slučaju nemoćna su i mnogo uređenija društva od bosanskohercegovačkoga. Ne vjerujem, međutim, da se na prirodu baš sve može svaljivati. Ako joj se, naime, ono što se dogodi tijekom svibnja i može na dušu natovariti, zar je – ili barem samo nju – treba optuživati i za sve kasnije potope? Početkom kolovoza nanovo zbog nabujalih rijeka spavali nisu stanovnici Banja Luke, Zenice, Žepča, Zavidovića, Gračanice, Tuzle, Brčkog, Doboja... Priča se ponovila i desetak dana kasnije. Ponovo je, primjerice, nastradalo stotinjak objekata u jednom banjalučkom naselju, rijeka Bosna ponovo je proizvela napad panike kod građana Doboja – a slično je bilo i drugdje.

Priroda, istina, znade biti nemilosrdna. Ali, zar za baš sve treba optužiti samo nju? Zar, hoću reći, u čitavoj toj priči nema i ljudske odgovornosti? Odgovornim bi političarima, naime, iskustvo, koje u tri prohujala mjeseca proživi BiH, poslužilo kao povod za traženje odgovora – za usmjeravanje ukupne društvene energije u, primjerice, traganje za rješenjima kako povećati protočnost napola zatrpanih riječnih korita. A što rade ovdje? Sve ostalo osim toga. Dodiku je, recimo – koji se vlastitim stilom izdvajao i u slučaju poplava – važnije od toga pitanje zašto predsjedavajući bosanskohercegovačkog predsjedništva bez njegove dozvole dolazi u Doboj. Jer Doboj je, hvala ti Bože, dio njegova begovata. I stoga, bez njegove mu dozvole prismrditi ne smije nitko, pa ni prvi čovjek kolektivnog šefa države. Pita li se, naime, Mileta, čak takvi dolasci predstavljaju kršenje ustava – pa i, ako se već hoće, atak na suverenitet prostora kojeg drži pod šapom.

Ako je, na koncu, za najnoviju kalvariju građana ove zemlje kriva priroda, ili Bog ako već hoćete, nemoguće ih je optuživati i za sve ostalo. Kako ih, primjerice, optužiti za ono što proživljava Mostar – a puno bolje nije ni drugdje – da je svako malo zatrpan smećem koje o ovom gradu u bijeli svijet šalje užasne poruke?

Dodiku su, dakle, u prvom planu potpuno druge stvari – ponovo izazivanje nacionalnih strahova i netrpeljivosti, čak i sumanuta priča kako su, eto, i prirodne katastrofe dokaz nemogućnosti BiH kao države. A poplave, ljudski životi, strahovi obična svijeta? Ma, tko mari za to. Što se vožda tiče, a on nije i jedini, mogu i pocrkati.

Ako je, na koncu, za najnoviju kalvariju građana ove zemlje kriva priroda, ili Bog ako već hoćete, nemoguće ih je optuživati i za sve ostalo. Kako ih, primjerice, optužiti za ono što proživljava Mostar – a puno bolje nije ni drugdje – da je svako malo zatrpan smećem koje o ovom gradu u bijeli svijet šalje užasne poruke? I ne samo to. Gradski otpad na mostarskim ulicama, upozoravaju zdravstveni radnici, izvor je različitih vrsta zaraze. Ali, koga i to muči. Političkim mešetarima je važno kako podijeliti sfere utjecaja. A zdravlje građana? Ma, kakvi građani – mogu i pocrkati.

Dokle tako? U normalnu svijetu, nema dvojbe, ignoriranje pitanja svakodnevnog života ruši uvjerljivost vladajućih. Ovdje? Sam Bog zna. Sačekajmo, uostalom, listopad – i parlamentarne izbore dakako. Tada će se znati sve – među inim i odgovor na pitanje imamo li šanse da priključak normalnima konačno počnemo i sami hvatati.

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN)

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, a ne stavove DEPO Portala.

Molimo čitaoce da se u svojim komentarima suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. DEPO Portal zadržava pravo da takve i slične komentare ukloni bez najave i objašnjenja.

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook