ČOVJEK KOJI JE KORDIĆU UZVIKIVAO 'SOTONO, UBICO'

Zoran Ivančić: Hrvatstvo ne smije biti svedeno na nacionalizam i ustaštvo

Hronika07.06.14, 17:08h

Zoran Ivančić: Hrvatstvo ne smije biti svedeno na nacionalizam i ustaštvo
Hrabri su oni koji usprkos tome što su ostali bez članova obitelji i imovine još uvijek žive u BiH, nalaze načina da prežive i suoče se s tim, kao i da žive s komšijama za koje sumnjaju da su im učinili zlo

 Hrabri su oni koji usprkos tome što su ostali bez članova obitelji i imovine još uvijek žive u BiH, nalaze načina da prežive i suoče se s tim, kao i da žive s komšijama za koje sumnjaju da su im učinili zlo.

 

Kazao je na početku razgovora za Agenciju FENA mirovni aktivist Zoran Ivančić, čiji čin na zagrebačkom aerodromu "Pleso" kada je uzviknuo Dariju Kordiću "Sotono, ubico" nazivaju nezapamćenom građanskom hrabrošću.

 

- Oni su hrabri, a takvih zajednica ima u BiH mnogo, te im mi trebamo pružati podršku - riječi su Ivančića.

 

Naime, na dočeku koji su na aerodromu "Pleso" priredili osuđenom ratnom zločincu Dariju Kordiću, Ivančić je prekinuo govor bivšeg predsjednika Herceg Bosne odgovornog za pokolj u Ahmićima i povikao "Sotono, ubice!".

 

Čin Kordića, dodaje Ivančić, dokazan je ne kao vojni poduhvat, nego kao organizirano ubistvo civila.

 

- Kada se Kordić obratio okupljenima, kojih je prema mojoj slobodnoj procjeni bilo između 300 i 500, vidio sam to kao dobar trenutak da podignem transparent. Nakon što sam uzvikunuo samo te dvije riječi nekoliko osoba iz okupljene mase nasrnulo je na mene - priča nadalje.

 

Naglašava da je na aerodromu bilo nedovoljno policije koja je osiguravala skup te ga je tih nekoliko policajaca doslovno izvuklo iz linča Kordićevih poštovalaca, na čemu im je Ivančić zahvalan. Njegovu prijateljicu Sabinu Šabić spasila je osoba za koju ne znaju da li je to bio policajac u civilu ili neko drugi.

 

- On ju je vlastitim tijelom zaštitio i izvukao vani, pa smo dobro prošli s obzirom na to da sam zadobio samo lakše tjelesne ozljede - smatra Ivančić.

 

No, ipak ocjenjuje da se ovakav skup na zagrebačkom aerodromu nije trebao dopustiti ili ukoliko je dopušten trebalo je biti mnogo više policajaca koji bi u tom trenutku mogli privesti osobe koje udaraju, a ne onoga ko prima batine.

 

Na transparentima ovo dvoje ljudi bio je ispisan broj 116. Broj je to žrtava pokolja nedužnih civila koji su u Ahmićima, u aprilu 1993. godine, napravile snage pod komandom Darija Kordića.

 

Ivančić kaže da su prvobitno njih dvoje imali namjeru samo proći sa uzdignutim transparentom, ali pošto su uvidjeli da transparent niko neće zapaziti, Ivančić je odlučio izgovoriti ove riječi kako bi sve okupljene poštovaoce Kordića podsjetio na stravičan zločin u Ahmićima.

 

On kaže da je situacija u njemu kulminirala kada su okupljeni počeli uzvikivati "Za dom spremni", čemu su prethodile uvredljive pjesme.

 

U policijskoj stanici na aerodromu proveo je više od dva sata gdje je policija utvrdila njegov identitet i gdje je dao svoj iskaz, a u konačnici mu je uručen papir u kojem stoji da ga se tereti za narušavanje javnog reda i mira.

 

Prema zakonu, o tome će odlučiti prekršajni sud, a Ivančić za Agenciju FENA kaže da će, ukoliko sud tako odluči, na kućnu adresu doći obavijest. Kazna za ovo djelo iznosi između 50 i 200 KM, te ukoliko mu bude uručena on će ju platiti.

 

- Reagirao sam iz pozicije borca za ljudska prava, pravdu i pomirenje te suočavanje s prošlošću, ali u principu iz pozicije Hrvata jer mi je jako stalo da se hrvatstvo ne svodi na ustaštvo i nacionalizam. Ne pristajem na to - kazao je Ivančić.

 

Na "Pleso" je otišao s namjerom da postupi racionalno i pokaže ljudima te transparente s brojem žrtava u Ahmićima za koje je Kordić direktno odgovoran.

 

- Mislili smo da će tamo biti više ljudi koji misle kao mi, ali bili smo samo nas dvoje. Kad je Kordić počeo pričati reagirao sam iracionalno, odnosno preuzele su me emocije i realno to što sam uradio nije mudro jer se moglo završiti s mnogo težim posljedicama - smatra Ivančić.

 

Podsjetio je da je tokom 1992. i 1993. godine bio u srednjoj Bosni i svjedočio ratu zbog čega njemu ne treba Haški sud ili medijska interpretacija ratnih dešavanja.

 

Na pitanje da li bi i isto učinio ponovo, Ivančić kaže da bi, ali na neki drugi način.

 

- Nisam u životu dobio batine, sad sam ih dobio i nije tako strašno, a i više su me ispljuvali jer kada me policija izvukla oni koji su trčali za mnom nisu me mogli dosegnuti pa su me ispljuvali. Tako  je to bio najneugodniji dio priče, a nekoliko udaraca sam očekivao. To je bio kalkulirani rizik koji sam preuzeo - ispričao je Ivančić.

 

Suočavanje s prošlošću, mišljenja je Ivančić, teško je raditi na individualnom nivou. BiH je država čija vlast opstaje na tome da procesa pomirenja i suočavanja s prošlošću nema.

 

- Država, poznati ljudi i svi koji nešto znače tim građanima moraju voditi proces pomirenja i govoriti o istini, pravdi i pomirenju, kod nas se to ne dešava. Tim problemom se bave pojedinci i neke organizacije, ali s margina se ne može promijeniti društvo. Društvo se mora promijeniti iz sredine, odnosno matice. Ne vidim ko će to pokrenuti jer političke elite koje su na vlasti od rata na ovamo nisu te koje će to napraviti - kazao je Ivančić.

 

Ivančić je rođen u Hrvatskoj, ali u Sarajevu živi i radi od 1999. godine.

 

Za kraj razgovora kaže da svi oni koji su pljeskali i skandirali Kordiću u čast nisu odraz stanja u hrvatskom društvu, bar tako se nada.


 

Bez obzira na to što vjerojatno  sam neće priznati, Ivančićev čin spada u trenutak građanske hrabrosti, čime je pokazao da ga krasi ljudska veličina.

 

(FENA/dh)

 

 

 


Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook