U porodici Ilić iz sela Rgotine kod Bora, takozvanoj Maloj Moskvi, 1. maj se ne obilježava kao sjećanje na dan kad su čikaški radnici stupili u štrajk tražeći bolje usloveživota davne 1886. Oni slave trenutak kad je njihov najstariji član uspio da sačuva živu glavu! 

Bjekstvo od smrti 

Naime, i ove godine cijela familija i najmlađi iz ovog kraja okupili su se oko Radomira Mike Ilića (93) kako bi ponovo čuli priču o njegovom prvomajskom bijegu u Bugarsku od tadašnjeg režima. Prvo što nam kaže je da je trebalo da se podigne ustanak protiv Tita, kom je jedino bilo važno da bude na čelu socijalističkog bloka. 

- Bio je to ambiciozni bezobraznik. Ništa više. Da sam imao mogućnost da pucam u Broza, ubio bih ga još tad - završava ovaj poštovalac Lenjina, koji na počasnom mjestu drži njegovu statuu. 

- Kao načelniku Udbe za oblast 10 srezova timočkog okruga, do mene stigne vijest da ću kao neko ko je nakon 1948. podržavao rezoluciju Informbiroa i bio za savezništvo s Rusijom morati da idem u Beograd da se opravdam. Znao sam da to ne znači samo da me protjeruju iz Udbe. To mi je u srijedu rekao moj nasljednik, budući Krcunov načelnik za ovu oblast, a ja sam već u petak 1. maja 1949. bio na putu ka Sofiji - počinje životnu priču Mika, jedan od naš ih disidenata, koji je u izgnanstvu proveo čak 41 godinu. 

On dodaje da je jedan od dvojice Jugoslovena kojima je oduzeto državljanstvo, za koje se izborio po povratku u zemlju devedesetih godina. 

- Tek kasnije sam saznao da su i u Bugarskoj, gdje sam završio Filozofski fakultet i radio u Ministarstvu pošta, poslali zatvorenika kazneno-popravnog zatvora iz Sremske Mitrovice da me ubije. Sedeo je na klupi s mojim prijateljem kome sam pomogao da gazaposle u MUP, koji mu je rekao da sam ja čuveni partizan koji će ga ubiti čim me pogleda. Tako me je spasao, a da nisam ni znao - navodi on događaje koji su usledili nakon što je pobjegao od Tita jer je dobro znao šta je režim radio s neistomišljenicima. 

Likvidacija 

Kako kaže, naivno je vjerovao da će bar poštedjeti njegovu suprugu koja je čuvala ćerku od 18 mjeseci, ali se prevario. Odveli su je na Goli otok, a poslijepet godina su je oslobodili i zamjenili je s njegovom majkom. 

- Bio sam njihov, zato sam bio opasan. Naša uloga nakon rata bila je da uspostavimo novu državu, da se oslobodimo ostataka kraljeve vlasti, onih koji su bili za Nedića, ljotićevaca, dražinovaca, bivših agenata Gestapoa, koje su vrbovali Njemci. Zadatak Udbe bio je likvidacija preostalih iz bivše vlasti, onih koji su streljali, gonili, palili, rušili, i da se stvore uslovi za izgradnju nove države. 

Prvi konflikt s komunističkom vlašću nastao je kad su zahtjevali otimanje od seljaka. 

- Došao sam u situaciju da hapsim ljude koji su me hranili za vrijeme rata. Ja to nisam htio da radim, zato su htjeli da me ubiju - kaže ovaj dobrodržeći devedesettrogodišnjak i naglašava da je Tito ubio više komunista nego kraljevska vlast.

(kurir/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/dh)