U Firenzi je u utorak počela rekognicija posmrtnih ostataka u bazilici presv. Navještenja (Santissima Annunziata), u Kapeli mučenikâ.

To će omogućiti utvrđivanje DNK u posmrtnim ostacima koji bi, po dokumentima, morali pripadati Francescu del Giocondu, njegovom sinu iz prvog braka Bartolomeu, te sinu Pieru iz trećeg braka s monnom Lisom Gherardini, znamenitom Giocondom (po muževljevu prezimenu).

Lisa (di Antonmaria) Gherardini (r. 1479, u. između 1542. i 1551.) bila je kći plemića i veleposjednika. Udana je 1495. za dvostrukog udovca koji se zvao Francesco del Giocondo, trgovca svilom, dovoljno bogatoga da postane član Signorije pa jedan od gradskih priora te da naruči portret svoje žene od Leonarda iz Vincija, što je zapisao Giorgio Vasari. Francesco del Giocondo umro je 1528. od kuge. Lisa mu je rodila petero djece, od kojih je Marietta otišla u samostan svete Uršule kao s. Ludovica, pa je onamo povukla i oboljelu i obudovjelu majku, koja je tu kasnije umrla i pokopana u crkvici sv. Uršule.

DNK analiza

Sredinom XVII stoljeća samostanski kompleks je temeljito pregrađen, crkvica je nestala, a u početku XIX pregrađen je još jednom u tvornicu duhana. Prije tri godine, 12. maja, započela je rekognicija posmrtnih ostataka u nekim grobovima nekadašnje Sv. Uršule. Jedan od ciljeva bio je naći kostur Lise Gherardini i ustanoviti kako je izgledala za života, da bi je se usporedilo s Leonardovim portretom. Nađena su tri “kandidata”, nije bilo moguće utvrditi starost radioaktivnim ugljikom C14, pa je preostala DNK - a za nju su trebali srodnici. Sad su oni na redu.

Teza o autoportretu

Stručnjaci uglavnom vjeruju da je nedovršeni portret monne Lise Gherardini Leonardo odnio sobom u Pariz kada ga je onamo kao dvorskog slikara i inženjera pozvao 1517. kralj François I. Nije bilo sigurno je li na najčuvenijemu svjetskom portretu zaista bila Lisa Gherardini del Giocondo, pa su iznošene razne pretpostavke, čak i da je to Leonardov transgenderski autoportret. Jedna marginalija Agostina Vespuccija iz 1503, pronađena 2005. u Heidelbergu, govori u prilog tradicionalnoj tezi: da je to zaista monna (gospa) Lisa. Poslije Leonardove smrti 1519. naslijedio ju je dvornik i učenik Salaě, od koga ju je kupio François I za svoju zbirku u Louvreu.

Naravno, ako se i utvrdi koji posmrtni ostaci pripadaju historijskoj monni Lisi, to još ne mora otkriti tajnu je li doista ona pravi (ili bar jedini) model za najznamenitije slikarsko djelo Zapada. Ta će tajna buditi radoznalost, gotovo kao i tajna njenog osmijeha.

(Jutarnji.hr, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)