Kenan Trebinčević 1992. imao je 12 godina, živio je u Brčkom i bavio se karateom. U proljeće 1992. godine, kad je izbio rat, jedne večeri na vrata im je došao njegov obožavani trener karatea Pero, s kalašnjikovom u ruci, i rekao im: “Imate jedan sat da nestanete ili ćete biti ubijeni”.

Porodica se, ipak, uspjela spasiti i pobjeći u SAD. Dva desetljeća kasnije, Kenan se vraća u domovinu, zajedno s bratom i bolesnim ocem, s popisom stvari koje mora napraviti: suočiti se sa komšijom koji je pokrao njegovu majku, posjetom mjestu gdje se nalazio koncentracioni logor gdje su bili zatočeni njegov otac i brat, ali i obilazak groba čovjeka koji ga je prvi izdao, svog trenera karatea, ne bi li se uvjerio da je stvarno mrtav.

Kratki je to sažetak memoarske knjiga “Bosanska lista” (Bosnia List) 34-godišnjeg Kenana Trebinčevića, a koja je krajem februara izašla u izdanju Penguina. Trebinčević je knjigu napisao u suautorstvu s novinarkom Susan Shapiro.

U povodu izlaska knjiga u magazinu Slate izašao je i njegov tekst naslovljen “Pronalazak čovjeka koji mi je spasio porodicu”, a u kojem piše o čovjeku kojeg zove “dobri Pero” (da bi se razlikovao od Pere, nekadašnjeg trenera karatea), čovjeka koji je spasio njegovu porodicu. Naime, kako piše Trebinčević, dobri Pero bio je advokat koji je postao šef policijske stanice - “mjesta u kojem su muškarci ubijani, a žene silovali nekadašnji školske kolege”.

Majka Kenana Trebinčevića, nakon što su joj suprug i stariji sin odvedeni u logor, zamolila ga je za pomoć i njih dvojica su pušteni iz logora. Drugi put omogućio im je svojim vezama prelazak granice i bijeg u SAD.

“Unatoč tome što je bio Srbin pravoslavac, spasio je moju muslimansku porodicu...”, piše Trebinčević u Slateu.

Čovjek koji mu je pomagao živi u Beču, gdje je otišao na izmaku rata, a u razgovoru koji je vodio s Kenanon i njegovim ocem putem Skypea, rekao mu je: “Kad sam došao u Beč i okusio mir, tad je panika pokucala. Noću sam zurio u strop, a anksioznost mi je izbijala kroz kožu. Daleko od rata, kad mi se mozak prestao bojati za život, prestao sam spavati. Tad me je pogodilo šta se dogodilo. Ništa normalno nije ostalo”.

U glavnom gradu Austrije oženio se za Bošnjakinju iz Brčkog s kojom je bio u vezi prije rata. Kad su mu se, pak, zahvalili za pomoć u ratu, odgovorio je: “Bilo je teško biti hrabar u toj policijskoj stanici. U tom stravičnom haosu, odlučio sam imati savjest, pomoći Keki (otac Kenana Trebinčevića). Zbog onoga što je učinio za mene i mog brata. Sjećam se tvog oca i pobjednika koje je stvarao kao atletski trener.”

Kenan Trebinčević u New Yorku radi kao fizoterapeut, a o memoarima su pisali brojni relevantni mediji od New York Timesa do BBC-a.

Oprah Winfrey, pak, knjigu je početkom marta izabrala za knjigu sedmice.
(Jutarnji.hr, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/dg)