Dok je objavljivao rusku aneksiju Krima, svoj ozlojeđeni pogled predsjednik Vladimir Putin na trenutak je zamijenio blaženim osmijehom. Ruske su političke elite, uključujući predsjednikove bliske savjetnike - nekadašnje drugove iz KGB-a i FSB-a, a zatim i masa naroda okupljena na Crvenom trgu, pljeskale i klicale: “Rusija! Putin!”

Otkad je ruski trojanski konj ušao na Krim, Putinova se popularnost među ruskim šovinistima vinula u nebesa, istim onima koji mentalitetom imaju mnogo više zajedničkog sa siromašnim, neobrazovanim, reakcionarnim bijelim slojem američkog Juga nego što to obožavatelji ruske “kulture” žele priznati - skloni neprimjerenim i grandioznim riječima. Ali, Putin je popularan i među konzervativnim američkim republikancima koji se dive njegovoj obrani kršćanskih obiteljskih vrijednosti u borbi protiv militantnih homoseksualaca, kao i među europskim desničarima-populistima (Nacionalni front, Jobbik i UKIP) koji s užitkom promatraju njegovo zauzimanje za nacionalne vrijednosti nasuprot imperijalne Europske unije koja pozivnicama širi svoje carstvo.

Rusija uzvraća udarac

Nakon više od dva desetljeća nacionalnog poniženja i vanjske politike koja se zasnivala na podbadanju SAD-a kada bi se za to ukazala prilika, Rusija uzvraća udarac, ozbiljno podsjećajući svijet da je Moskva velika sila, okupljena oko koncepta Russkiy Mir, koji ne označava samo “Russtvo”, nego i karakterističan sklop političkih i duhovnih vrijednosti. On uključuje autoritarizam, militarizam, pravoslavlje te duhovni i fizički preporod mladih - vrijednosti suprotstavljene dekadenciji i materijalizmu Zapada. Nije to privlačna vizija, što se može nazrijeti iz činjenice da rijetko tko emigrira u Rusiju, dok njene vlastite elite žive u inozemstvu. S ekonomijom utemeljenom gotovo isključivo na nafti i plinu, Rusija odlučno guši svaki disidentski glas, a nagrađuje brzorastuću klasu Putinovih obožavatelja, dok istodobno ovo bolesno društvo doslovno izumire: do 2020. rusko će stanovništvo pasti sa sadašnjih 143 na 107 milijuna. Baš kao u danima Sovjetskog Saveza, “velike” se “laži” šire i izvan zemlje - treba samo pogledati nekoliko sati programa na nadrealnom televizijskom kanalu Russia Today.

Danas 62-godišnjak, Putin vlada Rusijom, naizmjence kao predsjednik i premijer, od 1999., a zahvaljujući ustavnim promjenama, mogao bi ostati na čelu zemlje do 2024., dulje od komunističkog diktatora Staljina.

Iako je fizički relativno sitan (visok je 170 cm), Putin njeguje imidž mačo muškarca: jedini vođa koji je od vlastitog tijela napravio sličan kult bio je jednako niski Mussolini. Ne puši i nikad ne pije, u zemlji u kojoj prosječni muškarac umire u dobi od 63 godine nakon cjeloživotne zloupotrebe alkohola.

Putin je gradio karijeru kao pripadnik tajne policije, s vjerom u mač i štit na KBG-ovu logu i njegovu krilaticu “Vjernost Partiji - vjernost Domovini”. Ali država kojoj je služio, doživjela je potpunu propast svoje moći i autoriteta upravo u trenutku kad se Putin nalazio na polovici svoga karijerističkog puta.

Osim što je savršen primjer maksime “jednom tajni agent, uvijek tajni agent”, vjera u zavjere i silna ozlojeđenost u samoj su srži njegova bića. Putin vjeruje da iza svake zapadnjačke nevladine organizacije (od Konrad Adenauer Stiftunga do Freedom Housea,) stoje CIA ili MI6. On je ujedno i uvjereni ruski patriot, jedan od onih koji vjeruju kako je u višejezičnom Sovjetskom Savezu namjerno potiskivan njihov ruski identitet, tjerajući ih svojom “crvenom” verzijom političke korektnosti da se dive narodnim kulturama Kazahstanaca i Uzbekistanaca.

Karneval pohlepe

Ruski vođa vjeruje da je Zapad iskoristio Rusiju tijekom nagle propasti Sovjetskog Saveza ranih 1990-ih, tog katastrofičnog događaja koji je oslabio rusku državu i omogućio bogatim oligarsima da se nauživaju na karnevalu pohlepe na njezin račun. Milijuni starica na prijevaru su ostali bez svojih malih paketa dionica koje su zatim, malo-pomalo, dosegle broj koji je omogućio u javnosti slavljenim kriminalcima poput Romana Abramoviča i Olega Deripaske da se dočepaju nafte i plina, rudnika i metalurške industrije. Putin je svemu tome svjedočio iz prve ruke, kao pomoćnik nadutog lakrdijaša Borisa Jeljcina, iako je - ironično - upravo jedan oligarh, Boris Berezovski, putem svoga medijskog carstva najviše pomogao Putinu u njegovu brzom usponu od premijera do predsjednika 1999.-2000. Iako je javno osuđivao oligarhe kao lopove, a neke je poslao i u zatvor, Putin se privatno značajno obogatio (njegovo se bogatstvo procjenjuje na 40 do 70 milijardi dolara) poslovima s nekima od njih koje je zastrašivanjem učinio svojim marionetama.

(jutarnji.hr/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/dh)