Nakon šestotjedne kampanje u Srbiji od petka u ponoć službeno traje izborna šutnja uoči nedjeljnih prijevremenih parlamentarnih izbora na kojima, po ocjenama analitičara i dosadašnjim istraživanjima javnog mišljenja, pobjeda naprednjaka (SNS) Aleksandra Vučića nije upitna, a neizvjesno je samo mogu li dobiti dovoljno glasova da osvoje apsolutnu vlast.

U posljednjim trenucima kampanje u četvrtak navečer stranke, koalicije, političke skupine i udruge nastojale su maksimalno iskoristiti elektroničke medije za završne promidžbene poruke prije nego li birači u nedjelju odluče čija su obećanja vrijedna njihovih glasova.

Birališta se otvaraju u sedam sati, a po dosadašnjim anketama očekuje se izlaznost veća od 55 posto s obzirom da je, uz one sigurne, oko 14,5 posto ispitanika odgovorilo "vjerojatno da". Istodobno 13 posto anketiranih tvrdi da sigurno neće sudjelovati, dok su ostali neodlučni ili bliži odluci da ne glasuju.

Republičko izborno povjerenstvo proglasilo je ukupno 19 listi i one će se na glasačkim listićima naći redoslijedom kojim su prijavljivane, počevši od Srpske napredne stranke (SNS), Socijalističke partije Srbije (SPS), Demokratske stranke Srbije (DSS), Liberalno-demokratske partije (LDP), Saveza vojvođanskih Mađara, radikala (SRS), Udruženih regiona Srbije i liste Demokratske stranke (DS) Dragana Đilasa u okviru koje na izbore izlazi i Demokratski savez Hrvata Vojvodine (DSHV) Petra Kuntića.

Potom slijedi lista konzervativnog pokreta "Dveri-Boško Obradović", Stranka demokratske akcije (SDA) Sandžaka-dr Sulejman Ugljanin te na 11. mjestu lista koju je nakon napuštanja DS-a okupio bivši srbijanski predsjednik Boris Tadić - Nova demokratska stranka-Zeleni, Liga socijaldemokrata Vojvodine i još nekoliko manjih stranaka.

Na izbornoj listi su još i politička skupina "Dosta je bilo", donedavnog ministra gospodarstva Saše Radulovića, predstavnici

albanske manjine s juga Srbije - Partija za demokratsko djelovanje Rize Haljimija te još nekoliko manjih i manjinskih stranaka koje će

pojedinačno teško izboriti mjesto u parlamentu. Procjene su da bi

takozvani rasuti glasovi pobjedničkoj stranci mogli pridodati još 25 do čak 40 zastupničkih mandata.

Najveći broj glasova će, sudeći po predizbornim anketama, između sebe podijeliti pet-šest stranaka - naprednjaci, socijalisti, demokrati, konzervativna DSS te Boris Tadić i njegova koalicija, dok je LDP Čedomira Jovanovića na ivici izbornog praga.

Predizborne prognoze, koje je na temelju posljednjih istraživanja

javnog mnijenja objavio B92, naprednjacima daju između 44,6 i 46,7 posto glasova, socijalisti (SPS) sadašnjeg premijera Ivice Dačića mogu računati na oko 14 posto, demokrati (DS) od 8,1 do 8,7 posto, a koalicija okupljena oko Borisa Tadića i Nove demokratske stranke (NDS) od 6,5 do 7,4 posto.

Izborni prag od pet posto sigurno prelazi i Demokratska stranka Srbije Vojislava Koštunice s nešto više od 6 posto glasova, dok se dvije dosadašnje parlamentarne stranke, Udruženi regioni Srbije (URS) Mlađana Dinkića i Liberalno-demokratska partija (LDP) Čedomira Jovanovića, bore za minimum glasova koji osigurava mjesto u parlamentu, s tim da je LDP bliži tom cilju. S, po procjenama, tri do četiri posto dobivenih glasova male šanse za ulazak imaju radikali i nacionalistički pokreti Naši i Dveri.

Premda većina stranaka tvrdi kako su ankete jedno, a realnost drugo, naprednjaci poručuju kako im je cilj osvojiti ukupno više glasova nego sve ostale stranke zajedno, a od birača traže većinsko povjerenje kako bi "mogli mijenjati stvari u Srbiji i provesti teške i neophodne reforme". Lider SNS Aleksandar Vučić izjavio je kako ta stranka "ne želi svu vlast i moć, već spriječiti one koji bi da zaustave Srbiju i onemoguće je da bude normalna zemlja".

 "Volim ljestvicu podizati kao Sergej Bubka iznad šest metara, hoću da skočimo toliko da svi ostali ne mogu toliko skočiti, jer samo tko postavlja ljestvicu visoko može postići velike rezultate", poručio je uoči izbora Vučić.

Naprednjaci su postizborne namjere objedinili u tri slogana čiji je moto "Svom snagom..."  te u pojedinačne poruke: "u reforme, za posao i protiv korupcije". Iz kampanje naprednjaka stječe se dojam da su s jedne strane željeli animirati birače, a s druge čim više dotući već oslabljenu Demokratsku stranku i njezina predsjednika Dragana Đilasa kao dosad najjaču oporbu u parlamentu i na političkoj sceni uopće.

Naprednjaci su, uz ostalo, Đilasa i demokrate optuživali za ekstremizam i prizivanje ukrajinskog scenarija što je, u danima dok je u Srbiji trajala kampanja, a iz Kijeva izravan prijenos krvavih prosvjeda, stvaralo ozračje straha među kolebljivim i neopredijeljenim biračima.

Vučić je uz to tijekom kampanje imao izuzetnu medijsku potporu i veliku zastupljenost u tiskanim i elektroničkim medijima, a pojedini

tabloidi nisu ni prikrivali naklonost naprednjacima i njihovu predsjedniku. I u rasporedu državnih obveza Vučić je potpuno u drugi plan gurnuo premijera Ivicu Dačića i preuzeo ključne događaje na kojima se usred kampanje pojavljivao kao državni dužnosnik što su analitičari ocijenili "paralelnom kampanjom" s obzirom na njegove ambicije da postane premijer. U tome je još na početku kampanje dobio vjetar u leđa i od šefa države

Tomislava Nikolića koji je u intervjuu za RTV Srbije (RTS) izjavio je da je "predsjednik svih građana, ali da mu nisu sve stranke iste" pa će "navijati da pobijedi SNS" čiji je predsjednik bio do izbora za šefa države na izborima 2012.

S druge strane, Ivici Dačiću početak kampanje otežala je istraga protiv njegovih bivših suradnika iz prehodne vlade, koji su

osumnjičeni za veze s podzemljem i odbjeglim narko-bossom Darkom Šarićem u vrijeme dok je Dačić bio ministar unutarnjih poslova. Nastojeći se međusobno izravno ne optuživati, ali ni pretjerano hvaliti, Dačić i Vučić osobno su zadržali relativno neutralan odnos u kampanji, ali zato naprednjaci nisu štedjeli Dačićeve suradnike i stranačke kolege dovodeći ih u vezu s korupcionaškim aferama.

Istodobno, Dačić je baštinio nekoliko ključnih iskoraka vlade koju je vodio - od briselskog sporazuma s Prištinom do početka pristupnih pregovora s EU, pridodajući tome i tradicionalne poruke ljevice o socijalnoj pravdi, borbi za radnike i umirovljenike, ljudska prava.

 Najteži posao u kampanji su, po mnogim ocjenama, imali Đilas i demokrati (DS) - jednu frontu su im otvorili Vučić i naprednjaci, a

drugi "izdaja u vlastitim redovima" jer im je neposredno prije kampanje leđa okrenuo Boris Tadić, odlučivši se za vlastiti politički put kroz NDS. Iako obje opcije pripadaju demokratskom centru i bez prevelikih međusobnih razlika, kampanja i završne poruke Đilasa i Tadića pokazale su da će njihovo biračko tijelo biti dodatno podijeljeno i razočarano nakon što je na izborima 2012. godine tada jedinstveni DS osvojio 26,8 posto glasova.

Konzervativna i euroskeptična Demokratska stranka Srbije Vojislava Koštunice izravno je i vrlo otvoreno poručila kako treba "prekinuti put europskih integracija jer je jedino državna politika neutralnosti sloboda za Srbiju", sugerirajući njegovanje bliskih veza s Rusijom, što je i opcija pokreta Dveri i Šešeljevih radikala.  Koštunica je sažeo poruke svoje stranke: "politička neutralnost, a ne EU; ekonomija političke neutralnosti, a ne rasprodaja srpske zemlje te vojna neutralnost, a ne NATO pakt".

 Pravo glasa na srbijanskim parlamentarnim izborima ima nešto više od 6.767.000 građana koji će u nedjelju glasovati na ukupno 8.262 biračka mesta. Na Kosovu je osigurano 90 birališta u 10 većinskih srpskih općina, a glasovat će se i 20 država diljem svijeta na ukupno 35 biračkih mjesta, među kojima i u Hrvatskoj.

 Istodobno s izborima za državni parlament, Beograđani glasuju i za vijećnike gradske skupštine na lokalnim izborima, a gradonačelnika kasnije većinom glasova imenuju vijećnici.

Preliminarni rezultati i procjene broja osvojenih madata znat će se neslužbeno već tijekom večeri nakon zatvaranja birališta, a Republičko izborno povjerenstvo (RIK) dužno je konačne rezultate utvrditi 96 sati od zatvaranja biračkih mjesta i objaviti ih u "Službenom glasniku" najkasnije 20. ožujka u 20 sati.

Uz izlaznost od oko četiri milijuna birača za jedno od 250 zastupničkih mjesta neophodno je 14.000-16.000 glasova, s tim što za liste nacionalnih manjina ne vrijedi cenzus od pet posto glasova pa bi morale osvojiti najmanje toliko glasova da uđu u parlament.

Za konstituiranje parlamenta rok je 30 dana od službenog proglašenja rezultata, a krajnji rok za formiranje vlade je 28. lipnja, ali su naprednjaci najavili ga će je, ako pobijede, formirati prije kraja svibnja.

Republička radiodifuzna agencija, državno medijsko regulatorno tijelo, ocijenila je u petak da je kampanja bila dinamična, skromnija u pogledu vremena za predstavljanje kandidata i korektnija nego ona 2012. godine.

(fena/dh)