Svi osuđujemo nasilje i nadam se da ga više neće biti, ali za to treba riješiti uzroke koji su do njega doveli.

S visokim predstavnikom međunarodne zajednice za BiH Valentinom Inzkom hrvatski Jutarnji list razgovarao je jučer, dan nakon erupcije nezadovoljstva u nizu gradova Bosne i Hercegovine, gdje su na valu socijalnog nezadovoljstva maskirani huligani zapalili zgrade kantonalnih odnosno županijskih uprava, pa čak i zgradu Predsjedništva Bosne i Hercegovine, koja je i u ratu ostala sačuvana. Izgorio je i dio Arhiva BiH, s neprocjenjivo vrijednom građom iz vremena austro-ugarske uprave u toj zemlji. Valentin Inzko je austrijski diplomat, koruški Slovenac koji izvrsno poznaje prilike u BiH i čitavoj regiji jer je još početkom osamdesetih otišao u Beograd kao ataše za tisak pri tadašnjoj austrijskoj ambasadi.

Nakon rata bio je austrijski veleposlanik u Bosni i Hercegovini, a vratio se 2009. kad je imenovan visokim predstavnikom međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini. Za razliku od njegovih prethodnika Wolfganga Petritscha ili Paddyja Ashdowna, koji su na čelu OHR-a bili početkom novog milenija, Inzka je dočekao bitno drukčiji diplomatski raspored snaga: dok su Petritsch i Ashdown gotovo svakodnevno smjenjivali neposlušne ministre i krojili zakone po volji svojih političkih savjetnika, Inzko danas s funkcije visokog predstavnika može djelovati tek kao glas razuma, bez izravne izvršne vlasti.

Neredi u BiH izbili su u situaciji kad je zemlja potpuno politički blokirana, nesposobna za donošenje bilo koje važnije odluke.

Kako vi vidite jučerašnje događaje u Tuzli, Sarajevu, Zenici, Mostaru, Bihaću: je li to opravdani socijalni bunt ili nedopustivo huligansko nasilje?

- Tu treba jasno povući crtu između jednog i drugog. I ja i drugi predstavnici međunarodne zajednice jasno smo osudili nasilje. S druge strane, pravo na mirne demonstracije je osnovno demokratsko pravo i ljudi imaju pravo dostojanstveno prosvjedovati. Razlozi za prosvjede godinama su se gomilali, ali nakon rata ljudima je mir bio dragocjen i mnogi su mislili da još nije trenutak, da treba biti strpljiv i slično.

Jutros sam prošao Sarajevom, ulicom kod Predsjedništva BiH, pokraj kantonalne vlade, koja je još gorjela. Ljudi pričaju, sjećajući se tih vremena, da nisu htjeli izići na ulicu ovako i nikako ne odobravaju nasilje. Međutim, uzroci postoje već godinama, a to su socijalne nepravde, jer sve je više onih čiji je položaj jako težak, dok je manjina bogata. Za neke od ovih ljudi narod misli da nisu novac stekli regularnim putem i tu ima posla za tužiteljstva. Dakle, to je bila kombinacija nekoliko stvari, socijalnog bunta i možda loše efikasnosti kantonalnih vlasti koje su bile napadnute.

Istaknuo bih specifičnost goraždanskog kantona, u kojem ima nekoliko velikih tvrtki i svi rade, pa im čak dolaze radnici iz Republike Srpske i Srbije. I tamo se prosvjedovalo, ali mirno i dostojanstveno. Prosvjedovali su i poduzetnici, njihove žene i djeca, jer su i oni razočarani neefikasnošću kantona odnosno županija i općina. I to je zajedničko svima, jedino što je u Goraždu bilo mirno, a u drugim mjestima, kao u Tuzli, bilo je velikih nereda. U Tuzli je sve i počelo, tamo je kap prelila čašu: pretjerana upotreba sile protiv demonstranata i nepostojanje dijaloga, pa su se i ljudi iz drugih gradova počeli solidarizirati jer su znali da je i njihova situacija ista ili slična. Samo što je Tuzla prije bila prosperitetna jer je imala rudnike i tvornice.

Ali nisu palili i rušili obični nezadovoljni građani, nego nogometni huligani. Trebaju li odgovarati oni koji su policajcima rekli da ne reagiraju na nasilje i da se povuku?

- Mislim da je situacija bila jako teška. Rekao sam da se ljudi još sjećaju rata kad se pucalo, kad su ih ubijali, a možda su se bojali da se ne ponovi slučaj Tuzla kad je policija tukla ljude, što je izazvalo val ogorčenja. Mislim da policija nije prava adresa i da je ona posljednja koju bi u ovom trenutku trebalo optuživati. Na početku su bili suzdržani...

Ali naknadno su ipak odlučili spriječiti paljenje Predsjedništva BiH pa su poslali specijalce. Pritom su pustili da izgore kantonalne zgrade u Tuzli, Zenici, Bihaću, Mostaru.

- Istraga će ustanoviti treba li tko odgovarati, i ja to ne bih komentirao, jedino što želim upozoriti jest da je razumljivo da se ljudi, koji su prošli rat, boje upotrijebiti silu. Spominje se čak 60 ozlijeđenih policajaca.