Prave priče/ Aveti bisera SFRJ (2. dio)

Jedini objekt 'vidljiv golim okom iz svemira': Kada su na gradilište stigli žuti i oker fasadni blokovi, svi su bili u šoku!

Nedjeljni magazin08.04.24, 20:49h

Jedini objekt 'vidljiv golim okom iz svemira': Kada su na gradilište stigli žuti i oker fasadni blokovi, svi su bili u šoku!
Nakon glamuroznih hotela koji su se u vrijeme SFRJ gradili u tadašnjoj prijestolnici - Beogradu, DEPO Portal u novom nastavku vodi vas na putovanje po Bosni i Hercegovini - od kultnog sarajevskog hotela, olimpijskih visina, pa do zaboravljenih hercegovačkih dragulja

 

 

Tokom čitave opsade Sarajeva, Holiday Inn je radio te bio konstantna meta napada. Bio je baza stranih medija. Nerijetko su se oko hotela mogli vidjeti nesretni Sarajlije kako skupljaju opuške koje bi novinari bacili, a sve u pokušaju sastavljanja jedne čestite cigarete. Holiday Inn je bio drugačiji od svih ostalih ratnih hotela, budući da se nalazio unutar linija opsade i na samo nekoliko stotina metara od prve linije fronta.

 

Piše: Adnan UČAMBARLIĆ

 

Nakon glamura jugoslovenske prijestolnice, fokusirat ćemo se na Bosnu i Hercegovinu. DEPO Portal vas vodi na putovanje od kultnog gradskog hotela, olimpijskih visina, pa sve do zaboravljenih hercegovačkih dragulja briljantnog Zlatka Ugljena

 

Neki od hotela bh. projektanata postali su simboli moderne arhitekture u primjeni savremenih materijala, funkcionalnim i humanim rješenjima prostora, kao i odnosom prema okolini i tradiciji. 

 

No, krenimo od Štrausovog naučno-fantastičnog čuda…

 

Hotel Holiday - ponos olimpijskog Sarajeva, "vidljiv golim okom iz svemira"

 

Hotel Holiday je i danas jedan od najprepoznatljivijih simbola Sarajeva te je duboko utkan u modernu historiju grada. Nadrealisti su tvrdili da je jedini objekt koji je vidljiv golim okom iz svemira, a predstavljao je olimpijski duh Sarajeva i jedan je od glavnih simbola otpora tokom opsade. 

 

Otvoren je 6. oktobra 1983. godine (čitav jedan dan nakon što je autor teksta rođen), a otvorio ga je Juan Antonio Samaranch, tadašnji predsjednik Međunarodnog olimpijskog komiteta (MOK) i veliki prijatelj grada. Holiday Inn bio je jedan u nizu dragulja uspješne organizacije ZOI, koje je i sam Samaranch nazvao “najboljim do sada”. 

 

 

Čuveni arhitekta i akademik Ivan Štraus nacrtao je obrise žuto-smeđeg zdanja, koje je stršalo usred socijalističkog sivila i obilježilo početak jednog od rijetkih iskoraka Sarajeva na svjetsku scenu koji nije bio krvav. Hotel je bio centralno mjesto okupljanja članova Olimpijskog komiteta, stranih zvaničnika, novinara i svih ostalih VIP zvanica. Istovremeno je postao i savremenim centrom noćnog života.

 

Sa svojih 10 spratova, 336 soba, 16 apartmana, 713 ležajeva i zatvorenim bazenom bio je najbolji hotel u BiH te jedan od boljih u Jugoslaviji - i apsolutni ponos Sarajeva. Sadržavao je i kongresnu salu i salone nazvane po bh. rijekama, dva internacionalna restorana, diskoteku, noćni bar i štampariju.

 

Od ekscesa koji su se desili u hotelu tokom OIimpijade, šef kuhinje hotela i jedan od najboljih bh. kuhara, Hamid Hadžić, navodi kako se pamti samo da je Samaranchova supruga pronašla crva u salati. Srećom, svi prisutni su to samo prihvatili kao dokaz da je salata svježa.

 

U trenutku kada je izgrađen, predstavljao je jedan od krajnjih dometa bh. arhitekture tog vremena. Njegovu strukturu posebnom čini i igra broja četiri i njegovog geometrijskog ekvivalenta kvadrata koji je utkan u arhitekturu zgrade. Ta posebnost proizlazi iz dosljedne primjene proporcija konstruktivnog modula koji je karakterističan samo za historijska arhitektonska remek-djela.

 

Prostor na kojem se danas nalazi hotel bio je poznat pod nazivom Bulgaren Acker, iako su Sarajlije više voljele izraz “Cirkus plac” (za vrijeme austroguarske uprave, ovaj prostor je služio za smještaj gostujućih cirkusa). Zbog toga je u velikom otvorenom atrijumu hotela postavljen kišobran, dizajniran slično cirkuskom šatoru.

 

holiday-inn-izgradnja

 

O boji “vidljivoj golim okom iz svemira” Štraus je, svojevremeno, naveo kako je imao potpunu slobodu u oblikovanju građevine te da je bio slobodan iskoristiti boju u najvećoj mogućoj mjeri. A on je odabrao žutu, kako bi istakao fasadu.

 

- Niko nije očekivao da će vanjski dio hotela biti te boje. Radnici su bili šokirani kada su na gradilište dovezeni žuti i oker fasadni blokovi. Mislili su da je riječ o šali. Ne bi bilo primjereno graditi žutu bolnicu, ali ovo je bio hotel, mjesto za razonodu. Zašto ne bi bio te boje? - govorio je Štraus. 

 

I stvorio je više nego impresivan hotel za tadašnje standarde, a koji danas historičari arhitekture ponovo procjenjuju i navode kao jedan od najvažnijih modernističkih hotela na svijetu.  Štraus je napravio pravi mali grad u zatvorenom - što se u kasnijoj, krvavoj, historiji grada pokazalo više nego korisnim. 

 

Tokom čitave opsade Sarajeva, hotel je radio te bio konstantna meta napada. Bio je baza stranih medija. Nerijetko su se oko hotela mogli vidjeti nesretni Sarajlije kako skupljaju opuške koje bi novinari bacili, a sve u pokušaju sastavljanja jedne čestite cigarete. Holiday Inn je bio drugačiji od svih ostalih ratnih hotela, budući da se nalazio unutar linija opsade i na samo nekoliko stotina metara od prve linije fronta. 

 

Od 2013. godine, od Holiday Inna, ostaje samo Holiday. Iako je bio prvi predstavnik čuvene hotelske franšize u istočnoj Evropi, nakon isteka franšiznog ugovora, hotel je morao promijeniti ime. Postratne godine su se za hotel i njegove uposlene pokazale možda i težim od ratnih. Tranzicija, loša privatizacija, neodržavanje, neisplaćene plate, itd. - gotovo su uništili hotel. Preživljavao je iznajmljujući sobe kao poslovne prostore. Danas je dio grupacije hotela Evropa, u kojoj se nalazi još nekoliko sarajevskih hotela.

 

 

Hotel Bristol - jedan od tek nekolicine uskrslih

 

Malo ko zna da je hotel Bristol postojao još 1920-ih godina, u blizini stare željezničke stanice. Nova zgrada hotela dovršena je 1973. godine, na lokaciji na kojoj se hotel i danas nalazi. 

 

Bristol je oduvijek važio za jedan od kultnih gradskih hotela, a postoji čak i urbana legenda kako je Zdravko Čolić u njemu imao apartman za diskretne susrete sa poznatim damama. Nažalost, najveću slavu hotel je doživio sa svojom smrću. Tokom opsade Sarajeva je u potpunosti devastiran. Nakon što je opjevan u kultnoj pjesmi “Grbavica”, Bristol je postao jednim od glavnih simbola otpora ratnog Sarajeva. 

 

 

Hotel je privatiziran i obnovljen 2010. te ponovo otvoren 2011. godine. Danas se zove Novotel Sarajevo Bristol i hotel je sa četiri zvjezdice srednje klase te jedan od tek nekolicine socijalističkih hotela koji su dobili novu priliku za život. 

 

 

Hotel Ruža - jedan od najljepših ex-yu hotela još uvijek čeka završetak obnove

 

Na mjestu nekadašnje kafane Ruža, 1978. godine izgrađen je jedan od najljepših hotela u Jugoslaviji. U neposrednoj blizini Starog mosta, na samom prelazu iz starog u novi dio grada, ugnijezdio se hotel Ruža. 

 

Hotel je imao fantastičan položaj i školski je primjer uklapanja hotela u pejzaž. Dok s desne strane protiče rijeka Radobolja, jedan njen krak protiče kroz sami hotel. Genijalni sarajevski arhitekt Zlatko Ugljen izgradio je ovaj hotel tako što je iskoristio tradiciju i iskustvo mostarske stambene arhitekture - u eksterijeru prevladava kamen, a u interijeru drvo.

 

U unutrašnjem dijelu su prostrane dvorane sa zelenim i cvjetnim površinama koje presijeca tok vode. Zbog svega toga, osobito zbog obilate svjetlosti koja dospijeva kroz velike staklene površine, čovjek se u ovom ambijentu osjeća kao u prirodi, u proljeće. Inače, hotel sa tri strane okružuju velike i raznovrsne terase, koje sadrže dosta elemenata starih mostarskih avlija.

 

Po svemu tome je Ruža nesvakidašnji hotel i jedan od prijeratnih simbola stare jezgre Mostara.

 

ruza-mostar-sfrj

 

Izbijanjem rata hotel se našao pod obilnom artiljerijskom vatrom, jer se pretpostavljalo da se u njemu nalazi štab odbrane Mostara. Hotel je gotovo potpuno devastiran, a na završetak njegove obnove čeka se već duže od 20 godina. 

 

Hotel je privatiziran 2001.godine, a osnovni ugovor je do sada pretrpio 10 aneksa. Posljednjom revizijom konstatirano je kako je završeno nešto više od 90% radova, a u obnovu uložena 72 miliona KM. Glavni problem za konačnu obnovu i stavljanje u funkciju je nedostatak novca. Navodno, za finaliziranje obnove neophodno je još 15 miliona KM. Sporno je i što investitor nije dobio potrebna odobrenja Federalnog ministarstva prostornog uređenja.

 

Mnogi problemi i sporovi vodili su se zbog izgradnje ovog objekta, što je dodatno uticalo na spor proces obnove. Jedan od problema bio je i sam izgled hotela koji se ambijentalno ne uklapa sa ostatkom UNESCO zaštićene zone, ali je u konačnici i za to dato zeleno svjetlo. 

 

Objekt novog hotela znatno je veći od prijeratnog i prostire se na 32.000 kvadratnih metara. Na hotel koji su evropski arhitekti hvalili zbog njegovog kocepta i samog konteksta prostora, stručnjaci se danas zgražaju i tvrde kako je potpuno neoprostivo sve što se radi njegovom dizajnu.

 

 

Hotel Bregava -  od slavlja spoja modernog i tradicionalnog ostao je samo kostur

 

Stolac se, sa svojim kristalnim vodopadima duž Bregave, još sedamdesetih godina prošlog stoljeća našao u fokusu vlasti s ciljem privlačenja što više posjetilaca u ovu malu, kršku, zajednicu. Odlučili su se za izgradnju prostranog hotelskog kompleksa, a za voditelja projekta je, 1975. godine, izabran već spomenuti arhitekt Zlatko Ugljen. 

 

Ugljen je bio savršen odabir za ovaj projekt. Uzevši u obzir da je Stolac mala zajednica, temeljito prožeta graditeljskim naslijeđem i bogatom historijom, nemoguće je bilo pronaći pogodniju osobu, budući da je Ugljen njegovao reputaciju formuliranja arhitektonskih rješenja koja duboko poštuju tradicionalnu kulturu i estetiku gradnje lokacije.

 

Hotel je završen i otvoren 1977. (po nekim izvorima 1979.), a kompleks je dobio jednostavno ime po rijeci na čijim obalama se elegantno ugnijezdio - Bregava. Držeći se skromno i nisko pri zemlji, hotel se uzdizao samo jednu razinu iznad prizemlja, atribut koji održava prostor na ljudskoj razini i sprječava kompleks da narušava gradski krajolik i postojeći urbani pejzaž.

 

bregava-sfrj

 

Kao i sa mostarskom Ružom, Ugljen je ovaj hotel napravio slavljem spajanja modernog i tradicionalnog, sa svojim intimnim sobama i prostorima ukrašenim bijelim zidnim površinama, izloženim drvenim gredama i suhozidima flankiranim odvažnim vodoravnim linijama, pretjeranim trokutom geometrija, dramatično prevelike strehe i promišljeni dizajn koji je neprimijetno donio vanjštinu unutra. Hotelska četiri apartmana i 56 kreveta postali su sličniji otvorenim trijemovima nego zagušljivim i skučenim hotelskim sobama, kakve su se mogle naći u drugim hotelima tog vremena.

 

U stvaranju Bregave, Ugljen je slijedio svoju filozofiju "totalnog dizajna", pri čemu je lično izradio eksterijer, ali i enterijer hotela - njegov namještaj, opremu, pa čak i tepihe.

 

bregava-sfrj-unutrasnjost

 

- Stolac i Bregava su bili prekrasni. Nas su, dok sam studirala, vodili u posjete, jer su bili školski primjeri kako se rade hoteli sa kontekstom - prisjetila se za DEPO Portal Vedina Babahmetović, višestruko nagrađivana bh. arhitektica, čije ime se našlo i u najnovijoj publikaciji RIBA-e iz Londona “100 Women: Architects in Practice”, a koja obuhvata 100 žena arhitektica iz 79 zemalja cijelog svijeta.

 

Hotel je bio toliko uspješan u svom nastojanju da spoji moderno i tradicionalno da je književnica o arhitekturi Lejla Bušatlić otišla toliko daleko da je kompleks nazvala "najreprezentativnijim primjerom kritičkog regionalizma u suvremenoj bosanskohercegovačkoj arhitekturi".

 

Bio je mjesto okupljanja Stočana, u njemu su nastupale brojne zvijezde Jugoslavije, a na pripreme su dolazili fudbaleri Sarajeva, Željezničara, Vojvodine, Crvenke, itd. Nažalost, ni ovaj dragulj jugoslovenskog hotelijerstva nije uspio izmaći sudbini. Već u julu 1992. godine je uništen i spaljen, a sve što je od njega ostalo bio je betonski kostur. 

 


U trećem dijelu sjećanja na bisere jugoslovenskog hotelijerstva donosimo priču o vrhuncima hedonizma jadranske obale, a u četvrtom i posljednjem dijelu priču o historiji hotelijerstva u bivšoj zajedničkoj državi.

 

VEZANI TEKST: 
PRAVE PRIČE/ AVETI BISERA SFRJ (1. DIO)
Hotel Jugoslavija - od luksuza do očaja: Legenda kaže da je za sve kriv car Haile Selasije, ali priča je ipak drugačija...

 

(DEPO PORTAL/ad)

 

 


Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook