Sarajevo. Grad kojem se gadi filmski festival nazvan po njemu jer “dolazi dijaspora”, “ovi sa akreditacijama, “pederi sa onim velikim ruskacima” i sl.

Sarajevo. Grad koji je otjerao Milana Mladenovića, Ivu Andrića, Gorana Bregovića, Emira Kusturicu, Zdravka Čolića and counting. Jer “šta se oni imaju kur*iti” sa svojim dostignućima, fanovima, nagradama, svjetski priznatim karijerama. 
I drugačijim razmišljanjem!

Sarajevo. Glavni grad Bosne i Hercegovine, koji je otjerao većinu bh. reprezentacija. Jer “šta će nam to da repka igra kod nas pa da nam dolaze seljaci iz Tuzle, Mostara, Zenice, Bihaća, ne daj bože Banjaluke, BH Fanatikosi – gdje su bili kad je bilo najteže i da nam svojim seljačkim naglascima zauzimaju mjesta u kafićima”.

Sarajevo. Grad koji uvijek ima isti templejt kako nekoga učiniti nepoželjnim, izopćiti ga iz društva i na kraju otjerati.

Sarajevo. Grad koji sada pokušava da otjera Dinu Merlina. Čovjeka koji je sinoć na stadionu Koševo skupio više ljudi nego što bi Sarajevo i Željo u finalu Lige prvaka i svi predizborni skupovi zajedno.

Jer “ko je on da četiri sata zakrči saobraćaj sa svojih 60 hiljada dijasporske publike, a nama Sarajlijama naplati 15 KM kaaaartu – šta on misli da je Dragojević ili Balašević?”.
Ne pada prosječnoj Sarajki ili Sarajliji na pamet koliko ljudi u jednoj sedmici zaposli taj Sarajevo Film Festival, koliko ljudi u jednoj noći zaposli taj Dino Merlin. Koliko taksista, pekara, ugostitelja, uličnih prodavača, snimatelja, novinara, sekjuritija, konobara, trafika, piljara i ko sve ne zaradi tu noć.

I ono što je najbitnije, koliko nas te noći i ta noć dižu iznad prosjeka učmale kotline koja proždire samu sebe. A sinoć je bilo svjetski. A vjerujem da će tako biti i za SFF.

Sarajevo. Grad koji dnevno otjera stotine svojih sugrađana jer su drugačiji, bolji, uspješniji.
Sarajevo. 

Namjerno krivim grad, jer grad čine ljudi.

A ja stvarno više ne znam koji im je? I koji je meni da stalno pokušavam da shvatim sve to?

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/dh)