Piše: Maja RUČEVIĆ 

Da, bit će ovo godina velikih protesta, mnogo širih i brutalnijih nego u februaru 2014., kada su Bosnu i Hercegovinu p(r)otresli prvi masovni postratni nemiri gladnih i očajnih građana! Ovo je konstatacija sa kojom se uglavnom slažu svi sagovornici DEPO Portala koje smo zamolili za kratak rezime posljedica koje su ostavili prošlogodišnji građanski protesti i onoga što bi se moglo ponoviti i ove godine.   

Šestog februara navršit će se godinu dana nakon što su bh. građani izašli na ulice i jednoglasno zahtijevali promjene. Redali su se protesti, gorjele državne institucije, osnivali građanski plenumi, tražile smjene i pravo na iole normalan život. U međuvremenu dogodili su se novi izbori i formira se nova vlast. No, malo toga se promijenilo, a građani i dalje čekaju pravo na iole normalan život.

Povodom neslavne godišnjice građanskog bunta u BiH za DEPO portal govore prof. Slavo Kukić, Peđa Kojović, Bakir Hadžiomerović i Omer Čevra.

Šta su nam protesti donijeli?

Na pitanje šta su, posmatrano sa distance od godinu dana, protesti započeti 6. februara donijeli BiH i njenim građanima, naši sagovornici uglavnom se slažu oko jedne svima vidljive činjenice: protesti su prestavljali kolektivni iskaz nagomilanog nezadovoljstva građana i želju za promjenom. No, ne posmatraju ih svi na isti način.

Omer Čevra, portparol SBB-a, ih smatra 'historijskim danom za BIH, jer je antikorupcijska pobuna građana protiv bahate i kriminalizirane vlasti jedan neophodni korak u procesu demokratizacije tranzicijskih društava.'  

- Protesti su bili šamar bh. vlastima od strane građana koji su jasno rekli da više neće šutjeti i posmatrački trpiti dvodecenijsko nasilje, pljačku i nepravdu koja je sistematski utemljena u svaki segment države Bosne i Hercegovine, ističe Čevra.

Peđa Kojović, potpredsjednik Naše stranke i zastupnik u Skupštini KS, proteste ocjenjuje u mnogo manjoj mjeri historijskim događajem. Od podvlači da su oni pokazali koliko je ustvari "istrošen socijalni kapital BiH", međutim, sve to tadašnju bh. vladajuću strukturu i nije nešto pretjerano ošamarilo, već joj čak, mišljenja je Kojović, možda, "na stanovit način i olakšalo".

- U praktičnom smislu, i u odnosu na potencijal koji su imali, protesti su donijeli vrlo malo, de facto, ništa, a mogli su promijeniti mnogo, skoro sve. Za vlast je to bila prilika da odmjeri snage sa onima koji su svoja prava, na primjer, pravo na dostojansten život od sopstvenog rada ili znanja, spremni zahtijevati građanskim neposluhom. Ono što su vidjeli ih je samo dodatno umirilo, jer je velika većina onih koji su po svom socijalnom statusu imali razloga biti na ulici - ostala u kućama I kafićima. Izbori koji su uslijedili nakon svega šest mjeseci su to još preciznije pokazali; većini građana BiH sadašnji sistem i ponašanje političke elite, na ovaj ili onaj način. ipak odgovara, odnosno, oni ga nisu spremni mijenjati ni silom – protestima, ni milom-izborima, smatra Kojović.

Prilično daleko od pridjeva 'historijski' držao se i Slavo Kukić, profesor sociologije na sveučilištu u Mostaru i bh. akademik, koji je, posmatrano kratkoročno, mišljenja da protesti nikome nisu donijeli naročito mnogo jer su se, "dogodili na jednom dijelu BiH i desili se osam mjeseci pred izbore, pa su stoga etnopolitičkim etnofilozofijama dobro došli da još više etnički homogeniziraju biračka tijela".

Međutim, ističe ipak Kukić, postoji i pozitivna strana, a to je činjenica da "su oni uvod o novi tip bh. integriranja - u integriranje sa socijalnim predznakom".

Bez mnogo optimističnog predznaka na to pitanje odgovara i Bakir Hadžiomerović, poznati bh. novinar i bivši kandidat za člana  Predsjedništva BiH, koji, "osim spaljenih institucija", ne vidi konkretne rezultate protesta te dodaje kao stvar pogoršava i činjenica koju dokazuju "rezultati posljednjih izbora na kojima su praktično isti oni koji su bili na vlasti prije februara prošle godine, 12. oktobra ponovo dobili povjerenje",  te navodi i primjere za to:

- Najbolji primjer za to je Kanton Sarajevo u kojem su vladajuće stranke predvođene SDA-om i DF-om ponovo u situaciji da formiraju vlast i to ovoga puta u mnogo većem i komotnijem kapacitetu. Pogledajte primjer Mostara, gdje su unatoč činjenici da su gorjela sjedišta SDA i HDZ-a, te dvije stranke ponovo uvjerjivo pobijedile u tom gradu. U Tuzli smo dobili neku nedefinisanu vladu takozvanih eksperata koja nije učinila apsolutno ništa kako bi se stanje u najmnogoljudnijem federalnom kantonu popravilo pa će i tamo SDA koja je u divljačkoj privatizaciji i uništila sva ta preduzeća ponovo formirati vlast… Sve su to pokazatelji da prošlogodišnji protesti nisu ispunili svoj osnovni zadatak, a to je bolji život naših građana i obračun sa korumpiranom vlašću te odlazak sa scene stranke koja dvadeset godina dosljedno uništava ovu zemlju. Da apsurd bude veći, SDA je na posljednjim izborima ostvarila jedan od najboljih rezultata u postdejtonskoj BiH. Tako narod mazohistički nagrađuje one koji ga pljačkaju…'

Hoće li se masovni protesti dogoditi i ove godine?

Zanimalo nas je također šta misle o još masovnijim i brutalnijim protestima koji bi se ove godine mogli ponoviti širom BiH, a koje najavljuju pojedini ekonomski analitičari, a i sami građani. Evo kako su regovali naši sagovornici:

Omer Čevra: Prije ili kasnije, novi protesti su neminovni! Kada ste zvanično statistički na dnu Evrope, kada imate najveći nivo nezaposlenosti u Evropi, kada imate najveći stepen sistemske korupcije u Evropi, kada imate penzionere koji žive sa manje od 300 KM mjesečno i kada imate 70% mladih koji samo čekaju prvu priliku da napuste zemlju, onda je suludo se uopšte pitati da li će se desiti masovniji protesti. Oni su neminovni i neizbježna pojava, prije ili kasnije. Vidite da nova garnitura vlasti nije o stanju formirati vlast, a kamoli otvoriti 100 hiljada radnih mjesta kako su obećavali. Mogu oni biti na vlast narednih stotinu godina, ali ova vlast, SDA, sa Bakirom Izetbegovićem na čelu, ne bi ni za stotinu godina uspjela zaposliti stotinu hiljada građana! Ljudi koji nas vode nisu u životu otvorili jedno radno mjesto, a na funkcijama su 20 godina! Štoviše oni su profesionalci u zatvaranju radnih mjesta, što je vidljivo po stepenu nezaposlenosti!   Protesti bi i prošle godine bili mnogo žešći i masovniji, da ih tadašnja nacional-komunistička vlast nije diskreditirala, tako što je preko svoje obavještajne mašinerije među demonstrante poturila nekolicinu huligana, kako bi onda lakše obespravljene građane proglasili teroristima, drogerašima i četnicima, a  opravdane demonstracije državnim udarom! To je uvelo konfuziju među građane i demonstracije su polako ugašene. To su sve stare udbaške metode sa kojima su obavještajni zeleni dinosaurusi vrlo dobro upoznati! Samo postavite sebi jedno pitanje-  Ako su oni što su izvršavali nelegalne radnje to radili po nalogu opozicije, zašto ni jedna jedina osoba nije procesuiranja od strane onih koji vladaju i koji upravljaju tužilaštvima ove zemlje? Nisu iz istog razloga kao što nisu rješili ni jedno političko ubistvo u posljednjih dvadeset godina. Zato što iza svega stoji potpis državne mafije!

Predrag Kojović: Nije pitanje hoće li se desiti socijalni nemiri, nego hoće li oni donijeti rezultate! Svi, uobičajeni, sastojci za eksplozivni socijalni bunt su tu; 30% građana živi u siromaštvu ili na samom rubu, ekonomija je u stalnom, rekao bih, slobodnom padu, korupcija I kriminal nas bombarduju sa naslovnih strana ali akteri ne snose ni krivične ni političke sankcije, 50% građana je bez posla, a više od pola onih koji rade su zaposleni u državnom sektoru. Kada na sve to dodate bahatost i odsustvo srama kod onih koji su svoju imovinu stekli nezakonito, vi imate ono što bih ja nazvao- revolucionarni miks. Prognozirati na osnovu tih i drugih činjenica koje nisam ni spomenuo ovom prilikom, a ima ih jako mnogo, da će doći do socijalnih nemira i nije neka posebna proročka sposobnost. Ali o tome hoće li oni donijeti rezultate, odnosno da li će to što se bude zahtijevalo na tim protestima biti barem na tragu onih političkih i ekonomskih mjera koje nam, po mom mišljenju, zaista trebaju, je sasvim drugo pitanje.   Jer nije naš jedini problem to što je sadašnji politički sistem moralno neodbranjiv i ekonomski neodrživ – suština našeg problema je etičke prirode i proizlazi iz našeg upornog odbijanje da, na sasvim ličnom nivou, preuzmemo odgovornost za sopstvene odluke i ne krivimo druge za posljedice tih istih odluka. To se odnosi i na motive zbog kojih na izborima glasamo kako glasamo, pa preko odabira fakulteta koji ćemo studirati pa do načina na koji obavljamo svoj posao tamo gdje radimo. Aksiom mog političkog djelovanja je da omogućim svakom građaninu da u najvećoj mogućoj mjeri upravlja svojim životom, da su startne pozicije u životnoj i profesionalnoj utrci koliko toliko ravnopravne i da pravila važe uvijek i za sve, ali rezultat će u konačnici zavisiti od odluka koje građanin donose.

Slavo Kukić: Ovaj put bi val radničko-sirotinjskog udara mogao biti opći! Da, biti će prosvjedi mnogo širi i mnogo brutalniji. S njima se neće moći manipulirati na način kako je to činjeno u veljači prošle godine - da se ne radi o socijalnim prosvjedima nego o političkoj bošnjačkoj ujdurmi koju su prozreli drugi, Srbi i Hrvati prije svega, i koji im se zbog toga nisu ni pridružili.   Ovaj put bi val radničko-sirotinjskog udara mogao biti opći, i na svim dijelovima BiH. Što se mene tiče, takvim prosvjedima i osobno aplaudiram jer jedino oni imaju potencijal da na dnevni red postave pitanja realnog života - da nas natjeraju na odmak od logike po kojoj smo prije svega Hrvati, Bošnjaci, Srbi, da nas natjeraju da konačno počnemo funkcionirati kao ljudi.

Bakir Hadžiomerović: Nadam se da će protesti biti masovni, ali ne brutalni i nasilni! Moram priznati da mi se pomalo gade sve te takozvane analize takozvanih eksperata za sve i svašta koji nemaju nikakve odgovornosti kada najavljuju, kako kažete, brutalne proteste. Vjerujem da protesti neće biti brutalni, da neće biti nasilja, ali se nadam da će biti masovni i u demokratskom ambijentu. Građani BiH imaju pravo na bolji život bez obzira što je većina 12. oktobra glasala tako kako je glasala. Povratak u prošlost je najkraća definicija izbornih rezultata i zato mislim da je teško očekivati da se ponove protesti u onom obimu kakvi su bili prošle godine. Čini mi se da nedostaje kritične mase za takvo što,izbori su održani nedavno, a i smirilo se stanje u arapskom svijetu odakle se, htjeli ne htjeli, iskra protesta, u smislu trenda, prenijela i na BiH.   Dakle, podržavam proteste ali se mora znati šta iza toga slijedi a ne da oni posluže za javnu promociju nekakvih plenuma, gdje oni željni samopromocije šupljiraju o svemu i svačemu dok narod gladuje. U ovom trenutku ne vidim snagu koja bi masovnije okupila ljude, ljude koje vlast sistematski ubija pričom o formiranju vlasti koja će im, kao, osigurati bolji život. Niko više nije toliko naivan pa da povjeruje u te bajke.'

Protiv koga bi novi protesti bili usmjereni?

S obzirom na trenutnu političku sliku i novu/staru vlast koja će voditi zemlju narednih godina, zanimalo nas je također i, ako bi do masovnih nemitra ponovo došlo, protiv koga bi oni bili usmjereni sada? Sagovornici

Portparol SBB-a, Omer Čevra, je čvrsto uvjeren da bi taj gnjev bio opravdano usmjeren protiv "državne mafije" tj. kako navodi:

- One iste mafije koja je privatizacijom uništila bh. privredne gigante, a izvršioce nagradila najvišim državnim funkcijama! Iste mafije koja je likvidirala Hakiju Turajlića, Nedžada Ugljena, Jozu Leutara, i koja u svom dvorištu ima mnogobrojne leševe, ali ih preko kućnih tužilaca vječno prepisuje političkim protivnicima! Mafije koja u najsiromašnijoj državi u Evropi sebi gradi elitne vile i naselja po sarajevskim brdima! Mafije koja koristi islamsku zajednicu da bi upravljala Bošnjacima, koja je prodala te iste Bošnjake u Hercegovini, te koja je podjelila BiH, i koja je po familijarnoj liniji napravila jednu lažnu novu elitu nastalu na ratnom profiterstvu i genocidu!

Bakir Hadžiomerović opet problem vidi u tome što je, kako kaže, "nova vladajuća koalicija nacionalističkih stranaka i DF-a obećavala brzo formiranje vlasti,a onda su shvatili da im se to ne isplati učiniti prije proljeća ili barem dok ne prođe godišnjica februarskih protesta".

- SDA,HDZ i DF-Željko Komšić su govorili kako se vlast mora formirati odozdo prema gore... Zašto onda već više od četiri mjeseca od izbora nisu ni počeli formirati nove kantonalne vlade umjesto ovih koje i sada kontroliraju? Zato će, ukoliko u februaru do njih dođe, protesti biti usmjereni protiv istih onih protiv kojih su bili i prije godinu dana, jer se praktično ništa nije promijenilo. Zato podržavam proteste ali, molim lijepo, bez nasilja i paljevina jer zgrade nisu krive što su političari lopovi!, kategorički pojašnjava Hadžiomerović

Za profesora Slavu Kukića dileme nema:

- Do prosvjeda će doći - pa bilo nam to drago ili ne. Alternativa je kofere u ruke i odlazak. To je, bez dvojbe, i danas izbor dijela bh. građana, ali većina je i dalje vezana za prostor na kojem je ponikla. Protiv koga bi bili usmjereni? Pa, na popisu su samo dvije adrese. Jedna je društveni ambijent koji je socijalnu bijedu i užasno socijalno raslojavanje i proizvelo. A druga, naravno, politička klasa, političke filozofije kojima se takvo stanje, stanje socijalnog jada i latinoameričkog raslojavanja, ima "zahvaliti". Mislim da je krajnje vrijeme da se tim, i političkim filozofijama i njihovim promicateljima, pokažu zubi!

Predrag Kojović je pak uvjeren da bi bilo "logično da bijes građana bude usmjeren protiv onih političkih subjekata čije su politike uzrokovale socijalno stanje koje ih je prisililo na proteste", međutim nije tako:

- Ali je atmosfera, duh vremena, zeitgeist o kojem piše Hegel, takva da je kritika frontalna, paušalna i kao takva samo pomaže pravim krivcima da se sakriju u ogromnoj masi osumnjičenih. Jedino tome i služi teza; svi su isti i zato je i partije na vlasti tako srčano promovišu. A upravo su oni koji su izašli na ulice 6. februara pokazali da nismo svi isti, zaključuje Kojović na kraju razgovora za DEPO Portal.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN)