Postoji pretpostavka, u medijma i dijelu međunarodne zajednice, da stanovnici Bosne i Hercegovine žele da žive bolje. Međutim, kada ispitamo dominantne osobine društva u BiH, moguće je izvesti sedam dokaza koji obaraju tu pretpostavku.

Ima nešto skoro mistično u životnom stilu većine bh. građana. Broj sedam ima svoju mitsku povijest: krišćanstvo trvdi da je bog stvorio zemlju za sedam dana, govori se o sedam smrtnih grijehova; islam i judaizm govore o sedam nebesa.

U Bosni i Hercegovini možemo govoriti o sedam stanja društvenog duha zbog kojih nam je ovako kako nam je. Ovi dokazi su izvedeni iz društvene prakse.

PRVI MISTIČNI STAV: Dobro je, samo nek ne puca!

Mir se u BiH shvata kao odsustvo rata. Sve dok te neko ne ubija, ili tebe ne tjera da ubijaš – život je dobar. Mir se ne shvata kao napredak, kreativnost i inventivnost. Mir se shvata isključivo kao odsustvo fizičke prinude.

DRUGI MISTIČNI STAV: Izdrž'o je Mujo i gore!

Ovaj pricip herojstva u trpnji obezbjeđuje da nema želje za bilo kakvim individualnim ili društvenim napretkom. Kapacitet Muje da trpi je neograničen.

TREĆI MISTIČNI STAV: Ne talasaj!

Ukoliko neki pojedinac i poželi da akcijom provede promjenu, aktivira se društveni princip 'Ne talasaj'. Društveno okruženje se obrušava na pojedinca, demontira njegovu ili njenu akciju koja vodi promjeni i teži da pojedinca vrati u mediokritesku ravan poznatu pod imenom 'Dobro jutro, čaršijo, na sve četiri strane'.

ČETVRTI MISTIČNI STAV: Ako bog da!

Primjena uzrečice 'ako bog da' u svakodnevnom jeziku poprimila je razmjere panademije. 'Ako bog da' pokriva sve, od ekonomskog prosperiteta do seksa. Polaganje ispita na fakultetu, zakazana kafa za sutra popodne, politički napredak, sportska kladionica, izgradnja auto-puta – zapravo sve - zavisi od božije volje. Ovaj komotni determinizam oslobađa odgovornosti za bilo koju akciju. Sve je u božijim rukama, pa tako nema potrebe za bilo kakvim planom, strukturom, ili, ne daj bože, zalaganjem. Prebacujući na boga da se brine da li će im zagorjeti ručak, da li će im dijete postati narkoman ili da li će vlada povećati porez, Bosanci i Hercegovci su uspješno skinuli sa sebe svaku odgovornost za vlastiti život.

PETI MISTIČNI STAV: Ne mogu oni mene malo platit kol'ko ja mogu malo radit'!

Ova drevna bosansko-hercegovačka izreka opisuje ekonomsku mudrost stanovnika jedne od tri najsiromašnije zemlje Evrope. Nije poznato da se ovakva ekonomska misao pojavljuje i u jednom drugom svjetskom jeziku, osim u bosanskom, srpskom i hrvatskom.

ŠESTI MISTIČNI STAV: Nemam ja vremena da radim!

Moderna bussines misao u BiH bilježi još jedan doprinos svjetskim ekonomskim teorijama. Ovaj misaoni dijamant, koji transcendira logiku i fiziku, uspješno devastira svaku do sada poznatu ekonomsku doktrinu. Princip 'Nemam ja vremena da radim' nastao je krajem 20. stoljeća u BiH kao progresivni bh. pogled na tranziciju ka slobodnom tržištu. U svakodnevnoj praksi očituje se u i u slijedećim formulama: 'Daj meni i daj odmah!', 'Pare dolaze same, samo treba skontat kako!' i 'Previše sam ja pametan/a da bih radio/la'.

SEDMI MISTIČNI STAV: Ma...

Početak rečenice sa 'Ma...' omogućava dosljedno rušenje svakog struktuiranog napora . 'Ma,..' obezvrijeđuje svaki rad, odluku, svaki konstruktivni pokušaj i svaki izniman rezultat. 'Ma, daj, šta on ima doktorirat', a ja iš'o s njim u školu?'; 'Ma, hajde popi', ba, jaro!' (npr. upućeno liječenom alkoholičaru); 'Ma, ne mogu se ja njoj zamjerat...', i mnogi drugi primjeri uvijek su u funkciji relativizianja svakog idividualnog ili kolektivnog napora. Riječ 'Ma' je riječ-zločinac i morala bi biti stavljena izvan zakona. Žalosno je što Evropa nikako da prihvati fatalnu privlačnost ovih sedam stupnjeva duhovnog razvitka u BiH. To je ista ona Evropa koja radi od jutra do mraka, a i vikendom, ta anti-neradnička, racionalna, bosnofobična Evropa! Ta Evropa koja njeguje svoju demokratiju, svoju nauku i umjetnost, koja ima auto-putove, parkove, bazene i sportska igrališta. Mi u takvu Evropu nećemo!

P.S.

Ovo je dio bloga bh. reditelja Harisa Pašovića iz 2009. godine, o stanju duha bh. nacije, koji, očito, nije doživio niti pomak niti odmak u godinama koje su uslijedile, pa je našao svoje mjesto u scenariju najnovije Pašovićeve predstave 'Mujo, Suljo i Fata u društvu spektakla', premijerno izvedene pred sarajevskom publikom u utorak, 25. decembra, u Narodnom pozorištu.  

Progovarajući o suludoj političkoj, socijalnoj, kulturnoj i opće-društvenoj zbilji u kojoj mirno i krajnje inertno žive današnji građani Bosne i Hercegovine, Pašović kroz formu angažiranog političkog teatra secira brutalnu bh. stvarnost, ali i krizu Evrope i svijeta, i publici 'pljuje' istinu u oči.

Onako kako to rade umjetnici koji ne umiju niti mogu da (o)šute trenutak u kojem živimo i koji neumitno tragaju za odgovorom na pitanje - zašto smo tu gdje jesmo?

Među najsiromašnijim i najzaostalijim zemljama Evrope!