– Mila danas ide doma! – stajalo je u kratkom sms-u uljepšanom smajlićem koji je presretni otac Miro Trgo uputio 28. srpnja oko osam sati ujutro na adresu redakcije zagrebačkog Večernjeg lista.

 Zdravo nedonošče

Iako smo to malo medicinsko čudo, jer Mila je, kažu liječnici, jedina beba na svijetu koja je više od dva mjeseca nakon što je majka doživjela moždanu smrt rođena potpuno zdrava, željeli vidjeti odmah, tata Trgo nam je otkrio da već sljedećeg jutra malena putuje na more. Priliku za babinje dobili smo dvanaest dana kasnije u obiteljskoj kući u Krilu Jesenicama blizu Splita.

– Kada sam poslao taj sms ni sam nisam vjerovao da ću svoju bebu, nakon iscrpljujućih pet i pol mjeseci otkako je počela borba za njezin život, osjetiti u naručju i povesti kući – prisjetio se Trgo. Iako je s djevojčicom od samog početka bilo sve u redu i nije, poput ostale nedonoščadi, pokazivala znakova većih komplikacija, toga je jutra imao čudan osjećaj strepnje u želucu.

– Što ako mi kažu da još mora ostati? – pitao se uzbuđeni tata. No kada je s bakom Amalijom, Petrinom mamom, stigao u bolnicu, Mila je začas bila spremna, pa su krenuli kući. Na dan odlaska iz bolnice težila je 3460 grama i bila duga 50 centimetara, pa uzmemo li u obzir da je zapravo prije 20-ak dana tek trebala biti rođena, to su idealne mjere.

– Prve tri noći nisam uopće spavao. Samo sam je gledao. Na trenutke sam bio svjestan da Petrina i moja kći zaista mirno diše kraj mene, a onda se opet sve činilo kao bajka, kao da sve sanjam – podijelio je svoje osjećaje. Toliko se, kaže, pripremao za njezin dolazak, čitao knjige o prvim danima života djece, a onda je, nakon što ju je uzeo u naručje, sve postalo tako prirodno jer Mila je i njegovo novorođenče.

– Pribojavao sam se. Drugi očevi stalno traže neke izgovore često se od obveza krijući iza one stare "Daj dite materi" – našalio se Trgo. Bježe, pojašnjava, od mijenjanja pelena, presvlačenja i hranjenja svojih beba.

– Kada se muškarac ohrabri i to napravi prvi put, shvati da je jednostavno i da je i to način komunikacije s bebom – nastavio je Trgo. Priznaje da su bake Amalija i Marija ipak tu da priskoče u pomoć zatreba li mu što. Ne pribojava se ni povratka u Zagreb gdje ih tek očekuju pregledi kod pedijatra, cjepiva i svakodnevno vježbanje s malenom.

 Dan ispunjen brigom

– Mila je ranije rođena, pa spada pod neurorizične bebe. Zato su liječnici upozorili da će uz redovite kontrole jednom mjesečno posjećivati i liječnike na Rebru – otkrio je. Naglasili su liječnici da je to samo mjera opreza, no oprez je majka mudrosti.

Nakon svih šokova, sada se osjeća kao na godišnjem odmoru, a djetešce ga je toliko zaokupilo da o sebi ali i svojim osjećajima i tugama rijetko razmišlja.

– Ovih nekoliko dana otkako je Mila doma više gotovo da i nemam vremena za tugu i crne misli koje su me zbog gubitka Petre opsjedale proteklih pet i pol mjeseci. Osobito su noći bile duge – nastavio je. Teško je opisati kako sam se tih dana nosio s gubitkom voljene žene, posjećujući u bolnici Milu koja me stalno podsjećala na nju.

– U Mili vidim Petru, ne samo u crtama lica nego i u njezinim različitim izrazima, načinu na koji se meškolji ili u osmijehu kad je zadovoljna – otkrio je. Ponekad mu se čini da Mila svojim rijetkim kenjkanjem komunicira i točno zna što želi.

– Malena je ispunila moj dan, oko nje se vrti sve, a ja sam tu zbog nje – priznao je. Sve njegove stavove, ponekad i hedonističke, Mila je izbrisala u trenu. Jednim pogledom.

– Bake se čude kakvu to moć imam nad njom, jer kada je uzmem u ruke, a naši se pogledi spoje, ona utihne kao hipnotizirana... Tada osjećam da zna da joj pripadam – pojasnio je Trgo.

(Večernji.hr/DEPO PORTAL/em)