Piše: Goran BREKALO

U trenutku pisanja ovih redova je izašlo i novo, produženo izdanje knjige sa 25 novih recenzija, koje možete naručiti kontaktirajući samog autora preko maila: [email protected] ili preko izdavača: http://inicijativa.org/tiki/tiki-index.php?page=distro Također, sve dokumentarce koji su recenzirani u knjizi, a i puno drugih, možete naći i skinuti na autorovom blogu: http://abraxas365dokumentarci.blogspot.com/

Da je stvarnost čudnija, a u mnogo slučajeva i surovija od fikcije, nikoga više ne čudi, dovoljno je otvoriti stranice lokalnih novina i čitati priče malih ljudi koje znaju iznenaditi, šokirati ili nasmijati više od većine današnjih igranih filmova. Milioniti dokaz koji pokriva tu tezu je upravo i tema ove recenzije, a to je knjiga sumanutog naslova 'A znaš li ti jadan da smo mi ođe za okultno zaduženi' i nešto normalnijeg podnaslova 'Abraxasov vodič niz dokumentarni film', u kojoj nam beogradski autor Bojan Pandža servira recenzije 58 dokumentaraca za koje on smatra da ih moramo pogledati prije nego što se zauvijek preselimo kod njegovog prijatelja Abraxasa. 

Kao što i sam naslov, 'pomalo' drugačiji od uobičajenih klišea kada je ovakva tematika u pitanju, sugeriše i ono što ćete naći unutar korica ove knjige iskače iz onog standardnog stereotipa kada su dokumentarci u pitanju, i to nipošto, bar u većini slučajeva, nisu filmovi koje bi mogli u okruženju porodice pogledati za vrijeme večere, pošto bi vam, u najboljem slučaju, ona 'presjela'. Real life crime, satanizam, fanatici, raznorazni veliki incidenti koji su godinama skandalizirali i potresali javnost širom svijeta, zloupotreba droga, nasilje svih mogućih vrsta, oblika i boja, samoubice, psihičke bolesti..., to su samo neke od tema kojima se ova knjiga bavi i daje nam uvid u jednu drugu stvarnost, onu pred kojom smo uvijek zatvarali oči praveći da se sve to dešava negdje drugo, daleko od udobnosti naše kuće.

Zapravo, ova knjiga je sve samo ne obična. Krenuvši od samog autora, koji je kroz život prošao sito i rešeto (a pogotovo rešeto) i kojem su većina tema koje su obrađene u ovim dokumentarcima i te kako dobro poznate, sve do samih recenzija. Potonje otprilike idu ovako: autor krene pisati o određenom filmu, i onda odjednom skrene priču na neki svoj lični doživljaj, koji je u većini slučajeva urnebesan, i raspriča se o tome u većini teksta, i onda na kraju, kao da se sjeti o čemu zapravo treba pisati, završi u fazonu: a da, film je odličan. Koliko god to čudno zvučalo, sve se tu savršeno uklapa, svaki taj njegov lični doživljaj je na neki način vezan za tematiku filma o kojem je riječ, i nekako ga nam tako više oslika film nego što bi to neko uradio sa pet stranica duboko analitičkog piskaranja.

Za razliku od dokumentarista, za koje bi se moglo reći da su dobri ako uspiju oštrim okom kamere da ogole do krajnosti temu koju obrađuju i potpuno objektivno ispričaju priču bez suvišnog uplitanja sa strane i manipulisanjem gledaocem, Pandža radi upravo suprotno. On vam ni pod razno neće predstaviti film koji se njemu ne sviđa, on neće suhoparno navoditi tehničke karateristike ili druge nebitne pojmove, niti će pokušati u detalje analizirati sam film. Njega iznad svega interesuje priča i kako je ona ispričana. On prosto uranja u filmove i u tom moru se odlično snalazi. I zato, potpuno lišen predrasuda, moralnog lanca i što je najvažnije, akademske stege koja bi ga sputala, slobodno i na sebi svojstven način priča o filmovima i sebi, mješajući na urnebesan način svoju biografiju sa filmskim tekstovima.

Štaviše, moglo bi se reći da su Pandžine recenzije neka vrste psihoanalize samog sebe, liječenje frustracija kroz izbacivanje žuči, odnosno, on umjesto da svoje mane uredno pomete i stavi ih pod tepih, on nam ih stavlja pod nos, i tako ih pretvara, možda ne baš u vrline, al' u svakom slučaju zanimljivu sliku života čovjeka koji se čitavo vrijeme fanatično bori za ono u šta (ne) vjeruje, i tako, čitavo vrijeme vješto vozeći slalom između autobiografije i vodiča za dokumentarni film servira nadasve zanimljivu knjigu koja se čita brzo i u jednom dahu poput pulp romana, ili kako bi sam Pandža rekao, 'na keca'.

(DEPO PORTAL)