Vjerovatno najpogubniji uticaj korupcije u obrazovanju je gubitak povjerenja u akademske institucije jer ukoliko ljudi, posebno mladi, počnu vjerovati da se prijemi na fakultete, pa i diplome mogu kupiti, cjelokupna ekonomska i politička budućnost je u opasnosti. 

Sofija B nedavno je diplomirala na mostarskom Sveučilištu. Jedna je od rijetkih koja o korupciji želi govoriti. Zbog sestre koja takođe studira prezime nećemo otkriti. Davanje mita, kaže, toliko je rašireno da nakon godina studiranja smatra kako je malo studenata koji nisu barem jednom bili prinuđeni dati novac.

Ona je dala 1.000 KM za ispit zbog kojeg je izgubila gotovo dvije godine studija.

„Zapravo ja sam uvijek slutila da je u pitanju novac. Nije teško zaključiti da nakon trećeg ili četvrtog puta kad padnete, a da su ista pitanja bila, ali uvijek sam u sebi to nekako odgađala i govorila ne. Jednostavno ja nemam sreće, možda profesor izvlači na sreću - dok mene moja majka nije suočila sa istinom. Zapravo više je ona odradila to za mene“, objašnjava ona. 

Cijene ispita su različite i zavise od težine i godine studija.

„Mislim da je na prvoj godini ispit kod ovog profesora 500 KM, a na završnoj godini znam da je 1.000 maraka. I ono što je zanimljivo, ovaj profesor točno zna od koga može uzeti novac, jer znam da je bilo studentica koje su došle mu i rekle:’Profesore, koliko tražite?’“ navodi Sofija B.

Univerziteti u BiH prolaze kroz najveću moralnu krizu od svog postojanja, izjavio je nedavno na skupu povećenom reformi obrazovanja prorektor sarajevskog Univerziteta Samir Arnautović, svrstavši se tako u red profesora koji su o korupciji odlučili progovoriti  javno - od kupovine ocjena do namještanja konkursa.

„Mogu reći da postoji prijava Univrezitetu u Sarajevu, Kantonalnom ministarstvu obrazovanja i znanosti i Filozofskom fakultetu u Sarajevu koja direktno upućuje na moguće koruptivne radnje grupe profesora koje se tiču izbora profesora. Od nekog ko na taj način ulazi na Univerzitet i obezbjeđuje sebi poziciju na Univerzitetu, ne možete očekivati da je korektan u nastavnom procesu“, zaključuje Arnautović.

Istraživanje različitih nevladinih organizacija u BiH pokazalo je kako čak 96 posto građana smatra da je korupcija u obrazovanju najprisutnija na fakultetima, dok ih je 54 posto upoznato sa slučajevima plaćanja za polaganje ispita.

Iako su i primanje i davanje mita krivična djela za koje su, prema entiteskim zakonima, predviđena rigorozne kazne, malo toga bude i sudski procesuirano.

„Što se tiče ovih manjih slučajeva, tj. kupovine ispita i upisivanja gotovo je nemoguće dokazati jer se to uvijek na sudu svede na rekla-kazala, jer jednostavno nemate materijalnih dokaza. Imali ste jednu veću aferu na sarajevskom Univerzitetu oko kupovine stanova 2005. godine, davanje stanova profesorima - i zaista ne znam koji je sudski epilog te afere, vjerovatno je još uvijek u istrazi. Vidjeli ste kako je završen slučaj u Tuzli, gdje je otprilike onaj vozač koji je odvozio i ugovarao ispao kriv za sve, dok su profesori čisti da ne mogu čišći biti“, kaže Emir Đikić iz Transparency Internationala BiH.

Korupcija u visokom obrazovanju refleksija je općeg stanja u društvu. Svetlana Cenić, ekonomski analitičar, primjećuje:

„Ama to je stvar preživljavanja čitave države. Nema privrede koja je uspjela a da se nije oslonila na znanje.“

Univerziteti su generatori i dobrih i loših stvari. Kako bi loše bile izbjegnute, djelovanje pravne dražave ali i promjena stanja svijesti da je korupcija neizbježna prvi su koraci na tom putu. Adis Arapović, iz Centra civilnih inicijativa, kaže:

„Svako krivično djelo, uključujući i učešće u nekom koruptivnom aktu, ima ime i prezime. I ako počnemo o tome govoriti s malo više hrabrosti, i precepcija o korupciji će se promijeniti - a ne da postoji korupcija generalno. Tim se nanosi ustvari šteta i državi.“   

Na sarajevskom Univerzitetu nedavno je formiran etički komitet za borbu protv korupcije. Nezvanično nam je potvrđeno kako je toku razmatranje šest prijava zbog različitih oblika korupcije.

Sofija B sa početka nase priče zaključuje:

„Pomislim da smo i mi krivi, obični građani. To je krenuvši od doktora  - pa i najmanju sitnicu da vam doktor pogleda, vi ćete ponijeti u koverti određenu sumu novca. Pa taman taj čovjek i ne tražio novac, vi ćete u kovertu stavtiti, ako ne novac, onda ćete ponijeti bar piće - pritom zaboravljajući da je to njegov posao. I tako je sve.“

(Radio Slobodna Evropa/DEPO/em)