Niti postoji dječak obolio od akutne limfoblastne leukemije po imenu Amer Lužić, koji trenutno u teškom zdravstvenom stanju čeka posljednji ciklus kemoterapije na Klinici za hematologiju Univerzitetskog medicinskog centra u Ljubljani, niti postoji hrabra samohrana majka Sabina Lužić, koja iz mjeseca u mjesec obija pragove humanitarnih, opštinskih i inih organizacija i 'od vrata do vrata' moli za pomoć, kako bi spasila svoje bolesno petogodišnje dijete.

Ali postoji jedna druga Sabina Lužić, bezočna prevarantkinja kojoj ova srceparajuća priča godinama služi kao mehanizam za sakupljanje novca koji se sliva na njen račun u Raiffeisen banci.

Mutna kopija jedine fotografije koju je Sabina Lužić dostavila medijima, kako bi dokazala postojanje oboljelog dječaka.

Priča seže u decembar 2011. godine, kada vijest o teško bolesnom (tada trogodišnjem) dječaku iz Zenice objavljuje novinska agencija FENA (preuzetu od agencije Bosanska medijska grupa iz Tuzle), a potom je prenose i brojni bh. mediji, u kojoj se navodi da je u tom trenutku dječaku hitno potrebno neznatnih 250 KM za redovnu terapiju na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu. Siromašna samohrana majka Sabina Lužić nema taj novac i ne može da ga prikupi, pa moli dobre ljude da joj pomognu u liječenju oboljelog dječaka, koji od rođenja zna samo za bolnice i ljekare.  Vijest je objavljena 6. decembra, a novac se hitno morao skupiti do 9. decembra.

Nije poznato da li je i koliko novca skupljeno nakon ovog apela, jer mjesecima u medijima nije bilo nikakvih novih informacija, sve do juna naredne godine. Tada se u javnosti pojavljuju nove informacije o nastavku humanitarne akcije za oboljelog Amera Lužića, kome je sada hitno potrebno 750 eura, kako bi otišao na posljednju kemotarapiju, ne više u Sarajevu, već u Ljubljani.

Ovu informaciju prati i kopija otpusnog pisma iz Kliničkog centra Srbije, sa Klinike za hematologiju, u kome se navodi da se dječak po imenu Amer Lužić od decembra 2009. godine liječi od akutne limfoblastne leukemije, kao i preporuka da se dalje liječenje ne može sprovesti u Republici Srbiji, kao ni u BiH.

Tom linijom u 'igru' se ubacuje Ljubljana i Sabina kreće u akciju prikupljanja pomoći diljem BiH za kemoterapije u UKCL u Sloveniji.          

Nakon medija, u borbu za Amerov život se uključuje i humanitarna organizacija GuGu iz Sarajeva i na Facebooku pokreće akciju za nedostajućih 550 eura, s obzirom da je u tom trenutku na računu majke Sabine, kako su prenosili mediji, bilo skupljeno tek 350 KM.

Akciji se potom pridružuje i humanitarno udruženje 'Miris'.

Međutim, predstavnici ovih udruženja, nakon vlastitog iskustva, danas tvrde da je u pitanju čista zloupotreba humanitarne akcije i najobičnija prevara, sa čime se u ovom poslu, nažalost, često susreću.  

- Jednom je situacija bila toliko hitna, da sam čak potegla i privatne veze iz dijaspore, da bi se za malog Amera uplatila određena cifra. Nakon toga pojavile su se oprečne informacije vezane za dijete, na koje majka nije imala nikakve odgovore. Nije mogla, odnosno nije imala da nam dostavi potrebnu dokumentaciju, pa se prestala javljati, pojasnila je za DEPO PORTAL Azra Bekić iz humanitarne organizacije GuGu, što je već bilo dovoljno sumnjivo samo za sebe.

Damir Saračević, predsjednik HU 'Miris', pak, nije ostao na tome, već je, kako to nalažu pravila rada humanitarnih udruženja, tražio da vidi dijete, kao i svu bolničku dokumentaciju nakon sprovedenih kemoterapija u Ljubljani i prethodnog liječenja u Beogradu.

On je za DEPO PORTAL ispričao:

- Svi njeni papiri bili su stari i neprovjereni, niko nije znao za tog dječaka, tražio sam da ga vidim, ali je majka uvijek imala neki izgovor zašto to nije moguće. Onda mi se javila s informacijom da dijete ima zadnju terapiju i da im treba novac (uvijek je to bila neka '5 do 12' akcija, na koju se mora odgovoriti odmah), i mi smo uplatili novac. Međutim, javila mi se ponovo nakon dva mjeseca i tražila opet novac za zadnju terapiju u Sloveniji, i tada mi je sve postalo sumnjivo, jer je prošla bila zadnja i hitna, i zato vrlo skupa. Ipak, rekao sam da ćemo i sada uplatiti jer je 'hitno', ali samo pod uslovom da nam, čim se vrati, dostavi svježu dokumentaciju iz ljubljanske bolnice, kao i putne karte. Naravno, ništa od toga nije bilo, a nakon tri mjeseca naših stalnih poziva javlja nam se u jednom trenutku lažni tetak koji kaže da Sabina nije u Sarajevu, a kada pitam za dijete, kaže da me ne čuje i da mora prekinuti vezu... Tada sam zaprijetio da sam zvao kolege iz PU Zenica i da ćemo doći da je provjerimo, i onda mi se javila. Kukala je da to ne radimo, tražio sam da nam vrati zadnjih 400 KM koje su joj uplaćene, a ostalo halal, što je ekspresno i učinila, uz naš uslov da više ne čujemo ništa ni o njoj ni o apelima, jer ćemo je prijaviti policiji zbog varanja građana. Dijete, naravno, nikada nismo vidjeli, uz sve naše pokušaje..., završava svoju priču Damir Starčević, uz opasku da su slično prošle i kolege iz OSCE-a, koje je Sabina takođe dotakla svojom 'borbom za bolesno dijete' i koji su joj uplaćivali novac za 'zadnje terapije'.

Falsifikovano otpusno pismo iz Kliničkog centra Srbije - Klinika za hematologiju, u koje su ubačeni ime i starosna dob pacijenta koji se na ovoj klinici nije, niti se mogao liječiti, jer ovaj bolnički centar nema pedijatriju i liječi pacijente starije od 17 godina.

Prema dostupnim informacijama iz medija, u ovu akciju su se uključile i pojedine bh. kompanije, poput BH Telecoma i Violete, odakle su također otišle uplate na račun samohrane majke Sabine Lužić.

Sve ove akcije slijedile su sredinom 2012. godine. A onda, nakon nekoliko mjeseci zatišja i kada joj je očito ponestalo para, Sabina se opet aktivirala i u eter pustila novu 'žalopojku'. Po ko zna koji put njenom oboljelom sinu nedostaje novac za zadnje terapije na UKC Ljubljana, a u želji da se dijete spasi, mediji plasiraju vapaj očajne majke i akcija se nastavlja.

DEPO portal također u nekoliko navrata objavljuje apel za pomoć bolesnom dječaku, sve do trenutka kada cifre koje se traže postaju krajnje kontradiktorne, jer se čas traži iznos od 2.800 eura, pa 1.300 eura, pa se cifra diže na 1.700 eura, te spada na samo 500 KM, a onda iznenada opet nedostaje 2.800 KM. Sve, naravno, za zadnju terapiju. Na naš upit, zar davno nije završena zadnja terapija, majka odgovara da je dječak toliko slab i nemoćan da nije mogao da je primi, pa je, eto, sad ponovo na redu zadnji ciklus...  

A onda se na adresu naše redakcije javilo udruženje GuGu i humani apel poprima posve drugačiji oblik.  

Prvo provjeravamo da li se dječak po imenu Amer Lužić, sa dijagnozom akutne limfoblastne leukemije, ikada liječio na Kliničkom centru Univerziteta na Koševu i da li je ikada registrovan kao pacijent?! Sa KCUS-a dobijamo negativan odgovor.

- Pacijent pod imenom Amer Lužić nikada nije primao cito terapiju na Hematoonkološkom odjelu Pedijatrijske klinike KCU Sarajevo, ni 2009. godine, ni kasnije, i uopšte pod tim imenom nemamo registrovanog pacijenta, kažu nam u telefoskom razgovoru iz KCUS-a, a potom šalju i pismenu potvrdu.

Kažu nam i da tako oboljelo dijete, kao državljanjin BiH, nikako nije moglo biti primljeno na Kliniku za hematologiju u Beogradu, ako prije toga nije bilo registrovano kao pacijent u Sarajevu, pa čak ni kasnije, jer se pacijenti iz Federacije ne liječe u Srbiji jer ne postoji potpisan ugovor o saradnji.

Potvrda iz Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu da se pacijent po imenu Amer Lužić nije liječio na ovoj klinici, gdje je kao državljanin BiH prvobitno morao biti registrovan prije upućivanja na druge klinike u regionu.

Provjeramo potom i otpusno pismo iz Kliničkog centra Srbije i ponovo dobijamo negativan odgovor:

- Nikada nismo imali pacijenta sa tim imenom... Šta kažete, odakle je? Iz Zenice... Ne, kod nas inače ne dolaze pacijenti iz Federacije BiH jer nemamo potpisan ugovor ni sa jednim kliničkim centrom u FBiH. Eventualno primamo bolesnike iz Republike Srpske, ali samo na osnovu uputa iz matične bolnice i za određena oboljenja, odgovara nam ljubazno osoblje KCS-a.

Nakon toga, ipak, šaljemo otpusno pismo, sa potpisima doktora, na uvid Kliničkom centru Srbije, odakle dobijamo konačnu potvrdu da je riječ o čistoj prevari:

- Da ste nam odmah rekli da je u pitanju dijete od dvije godine, mogli smo vam odmah i potvrditi da je u pitanju falsifikovano otpusno pismo, jer se kod nas liječe isključivo pacijenti stariji od 17 godina. Dakle, mi uopšte nemamo pedijatrijski odjel, a kao što smo vam već ranije rekli - nemamo ni potpisan ugovor o međusobnoj razmjeni pacijenata sa kliničkim centrima u FBiH, tako da su u nečije otpusno pismo jednostavno umetnuti tuđe ime i odgovarajući podaci, pojašnjavaju nam iz Fakturne službe Klinike za hematologiju pri KCS-u.

No, tu priči nije kraj, jer u pitanju je tek jedna od brojnih akcija i apela za pomoć iza kojih se kriju profesionalne varalice. Nažalost, u tom lancu su, nerijetko, čak i sami ljekari, tvrde članovi humanitarnih udruženja, pa je provjera istinitosti humanitarnih akcija ponekad pravi 'Sizifov posao'. 

Zato građanima apel na oprez, a policiji poziv da se aktiviraju na razotkrivanju lažnih pacijenata, makar da se humani ljudi ne bi osjećali kao budale... Za početak, neka krenu od ovog slučaja. 

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/aa)