"Stećak je za mene ono što nije za druge, ono što na njemu i u njemu nisu drugi unijeli ni znali da vide. Jest kamen, ali jeste i riječ, jest zemlja, ali jeste i nebo, jest materija, ali jeste i duh, jest krik, ali jeste i pjesma, jest smrt, ali jeste i život, jest prošlost, ali jeste i budućnost."

Mehmedalija Mak Dizdar

"Taj dokazni materijal su armenske “bešike”, izuzetno rijedak oblik srednjovjekovnog nadgrobnog spomenika koji dijeli neke zapanjujuće sličnosti sa našim stećcima. Po mom mišljenju, te sličnosti su tolike da nijedan istraživač koji se ubuduće bude bavio ovom temom ne bi smio ignorisati njihovo postojanja.

Makovo poimanje stećka nastavlja njegov unuk, mladi istraživač i ljubitelj bh. baštine Gorčin Dizdar, koji je u sklopu studijskog putovanja posjetio Armeniju, istočnu Tursku i Gruziju, te nakon dugo vremena u raspravu o značenju i porijeklu stećaka priložio novi dokazni materijal. Naime, u nedavno postavljenoj izložbi 'Ororots' u Bošnjačkom institutu u Sarajevu, Gorčin je na svojim fotografijama predstavio vizuelne dokaze kulturoloških veza između srednjovjekovnog Balkana i Kavkaza. Upravo ovim istraživanjem on je došao do značajnog otkrića vezanog za ulogu srednjovjekovne Bosne i njene umjetnosti u duhovnoj i kulturološkoj historiji Evrope.

- Taj dokazni materijal su armenske “bešike”, izuzetno rijedak oblik srednjovjekovnog nadgrobnog spomenika koji dijeli neke zapanjujuće sličnosti sa našim stećcima. Po mom mišljenju, te sličnosti su tolike da nijedan istraživač koji se ubuduće bude bavio ovom temom ne bi smio ignorisati njihovo postojanja, ističe Gorčin Dizdar na početku razgovora za DEPO PORTAL.

Iako smatra da nije neminovan zaključak da između armenskih bešika i bosanskih stećaka postoji direktna veza, tvrdi da mišljenje o ovoj mogućnosti mora biti potkrijepljeno snažnim argumentima, a ne jednostavno aprioristički negirano.

Pojašnjava i da su u regiji Kavkaza stećci gotovo potpuno nepoznati srednjovjekovni nadgrobni spomenici koje lokalno stanovništvo naziva armenskom riječju za bešike – ororots. Prema njegovim tvrdnjama osnovna sličnost, pa i identičnost, stećaka i bešika je u nivou osnovne koncepcije monumentalnog monolitnog nadgrobnog spomenika, isklesanog u pravilnom obliku.

"Iako nikada nisam upoznao svog djeda (umro je 13 godina prije mog rođenja), zahvaljujući njegovim djelima, našoj kućnoj biblioteci sa stotinama djela posvećenih bosanskoj kulturi, Makovoj privatnoj zaostavštini u posjedstvu Fondacije Mak Dizdar i porodičnim razgovorima još kao dijete sam se upoznao sa fenomenom stećaka i problematikom srednjovjekovne Bosne."

- To su karakteristike po kojima se stećak razlikuje od drugih umjetničkih fenomena u zapadnoj i istočnoj Evropi. Potom, sličnosti se očituju na nivou stila klesanja motiva, dosta naivnog, i slobodnog pristupa kompoziciji, tj. povremenog dojma da su motivi jednostavno “razbacani” po površini kamena. Stećci međutim dijele jednu vrlo značajnu karakteristiku i sa armenskim hačkarima, standardnim oblikom tamošnjeg nadgorbnog spomenika puno češćeg od “bešika”, a to je odnos prema križu.

Dizdar također dodaje i da u nedostatku dokumenata koji govore o srednjovjekovnoj Bosni, upravo ovakve analogije mogu pomoći da saznamo više o vjerovanjima društva koje je stvaralo stećke.

Ovaj mladi istraživač je rođen u Sarajevu, 7. decembra 1984. godine, gdje je završio sarajevsku Drugu gimnaziju. Interesovanje za stećke je otkrio još kao dijete, između ostalog, kako kaže, zahvaljujući bogatoj zaostavštini svoj djeda Maka Dizdara.

- Iako nikada nisam upoznao svog djeda (umro je 13 godina prije mog rođenja), zahvaljujući njegovim djelima, našoj kućnoj biblioteci sa stotinama djela posvećenih bosanskoj kulturi, Makovoj privatnoj zaostavštini u posjedstvu Fondacije Mak Dizdar i porodičnim razgovorima, još kao dijete sam se upoznao sa fenomenom stećaka i problematikom srednjovjekovne Bosne.

Ovom tematikom nastavlja se zanimati i nakon završetka studija filozofije i njemačke književnosti na Univerzitetu Oxfordu, kada odlučuje da su savremena filozofija i društvene nauke, kao i pitanja bosanskohercegovačke prošlosti i sadašnjosti put kojim želi nastaviti svoje obrazovanje.
 
- Studij na Oxfordu bio je zaista veličanstveno iskustvo, na intelektualnom kao i na privatnom nivou. Što se tiče samog studiranja, osnovna specifičnost Oxforda je to što svaki tamošnji student dobiva veliku količinu individualne pažnje. Kod nas nažalost još uvijek dominira učenje napamet, dok se na Oxfordu polaže velika pažnja na razvoj vlastitog mišljenja.

Trenutno je zaokupljen doktorskim studijem na univerzitetu York, u Kanadi, gdje pohađa program humanističkih nauka, finaniran najvišom stipendijom kanadske vlade (Vanier Canada Graduate Scholarship). Kako ističe, za njega studij na ovom prestižnom univezitetu predstavlja veoma inspirativno okruženje, budući da se akcenat stavlja na interdisciplinarnost.

"Stećci imaju ogroman simbolički značaj za državu Bosnu i Hercegovinu. Ljudi koji su stvarali stećke, stvorili su i ovu zemlju Bosnu. Bez njihovog prisustva u našem kolektivnom sjećanju, po mom mišljenju, ove zemlje Bosne i ne može biti"

- Doktorski studij mi omogućava da se bavim simbolikom stećaka iz nekoliko perspektiva: filozofske, historijske, estetičke, antropološke i teološke. Po mom mišljenju, takvi pristupi unose neophodnu svježinu u često suhoparne analize kulturne historije.

U odnosu bosanskohercegovačkih državnih institucija prema stećcima u proteklih nekoliko godina desili su neki pozitivni pomaci. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika veliki broj nekropola proglasila je zaštićenim kulturnim naslijeđem, pokrenuta je nominacija stećaka za status UNESCO svjetskog naslijeđa, određeni broj najznačajnijih nekropola je očišćen i osposobljen kao turistička destinacija, replika Zgošćanskog stećka postavljena je pred zgradu parlamenta. Međutim, to nije dovoljno, naglašava Dizdar.

- Kao prvo, stećci imaju ogroman simbolički značaj za državu Bosnu i Hercegovinu. Ljudi koji su stvarali stećke stvorili su i ovu zemlju Bosnu. Bez njihovog prisustva u našem kolektivnom sjećanju, po mom mišljenju, ove zemlje Bosne i ne može biti.

Konačno, kao jedan u ovom trenutku daleki san, zamišljeno je i da Fondacija Mak Dizdar jednog dana postane kulturni institut Bosne i Hercegovine, poput njemačkog Goethe instituta ili španskog instituta Cervantes.