Malo poznat izvan financijskih krugova, Boaz Weinstein jedan je od alfa-mužjaka američkog svijeta brokera i čovjek koji je porazio "londonskog kita", brokera koji je JP Morganu izgubio dvije milijarde dolara. Ima briljantan um i sklon je rizicima na kojima je dosad uglavnom zarađivao. Američki mediji uvjereni su da je jedan od onih koji su posadili sjeme najveće financijske katastrofe u povijesti.

Piše: Ana Muhar

U veljači 2011. sudionici konferencije u organizaciji hedge fond menadžera Williama A. Ackmana zaustavili su žamor i svu pažnju usmjerili prema pozornici. Odjeven u tamnoplavo odijelo Boaz Weinstein koračao je podijem. Power point prezentaciju započeo je šalom razumljivom samo financijskim insajderima. Oni ostali ionako nisu znali tko se skriva iza nekarizmatičnog lika govornika pomalo štreberske vanjštine. Weinstein bi ostao i danas malo poznat izvan granica Wall Streeta da u svibnju nije bio nositelj jedne od glavnih uloga financijskog igrokaza koji je izazvao potres u  financijskim žarištima s obje strane Atlantskog oceana, njujorškom Wall Streetu i londonskom Cityju. Znakovito, konferencija na kojoj je Boaz Weinstein plijenio pažnju kojih tristotinjak okupljenih hedge fond menadžera održavala se u zgradi investicijske banke JP Morgan. Da je netko mogao predvidjeti budućnost, teško da bi u JP Morganu toga dana Weinstein bio dočekan riječima dobrodošlice.

“Radi se o šokantnim greškama. One su samoinicijativne, i to nije način na koji želimo voditi biznis”, nekoliko mjeseci kasnije izjavit će izbezumljeni Jamie Dimon, predsjednik uprave najveće američke investicijske banke JP Morgan. Financijski div kojim je godinama uspješno predsjedao, preživjevši čak i financijski slom 2008.,  pretrpio je gubitak od dvije milijarde dolara. Za sada. Pretpostavlja se da će se ta brojka vrlo brzo približiti iznosu od tri, kasnije možda i četiri ili pet milijardi dolara. Mediji i insajderi požurili su s pronalaskom krivca i pronašli ga u Bruni Michelu Iksilu, u financijskim krugovima poznatijem po nadimcima “londonski kit”, zbog veličine rizika koje je preuzimao, i Voldermort, koji je dobio po liku iz romana o Harryju Potteru, toliko opasnom da se nitko u romanu ne usuđuje izgovoriti njegovo ime. Ipak, Iksilovo ime početkom prošlog mjeseca usudio se izgovoriti novinar Wall Street Journala, uz komentar: “U prošlih nekoliko tjedana hedge fondovi i ostali investitori ostaju zbunjeni neobičnim kretanjima na nekim kreditnim tržištima i bruje o identitetu rastrošnog brokera prozvanog ‘londonskim kitom’.”

S druge strane Atlantika, i Boaz Weinstein je bio zbunjen. U studenom prošle godine, u jednom skrovitom kutu financijskog tržišta cijene se nisu poklapale. Ono što je zapazio, bilo je odstupanje na tržištu kreditnih derivata, gdje je burzovni indeks pokazivao različite vrijednosti u odnosu na stanje na tržištu koje je trebao održavati. Danas je jasno da se ono što je zapazio Weinstein odnosilo na riskantna mešetarenja Brune Iksila. Znamo i da su ona JP Morganu donijela jednu od najvećih financijskih katastrofa u povijesti. Kako je “londonski kit” nastavljao prodavati, Boaz Weinstein nastavljao je kupovati. U to vrijeme još nitko nije znalo da se radi o JP Morganu. U siječnju ove godine Weinstein je bio na gubitničkoj strani. No, kao svaki kockar, Weinstein je čekao da se karte okrenu u njegovu korist. Kada se to, u veljači, dogodilo, čitav Wall Street i City su brujali. Uskoro će nastupiti uzbuna.

I dok je u Cityju i na Wall Streetu trajala uzbuna, JP Morgan dolazio k sebi od sramote i pada dionica od 9,3 posto, a ostale banke kao što su Goldman Sachs, Citigroup, Bank of America, Barclays i Deutsche Bank motrile vlastiti pad dionica, netko je u svome njujorškom uredu brojao dobitak. Bez sumnje s velikim zadovoljstvom. Boaz Weinstein bio je jedan od šačice sretnika koji su odigrali fundamentalne poteze zvijezda hedge fonda. U svijetu u kojem je novac jedino mjerilo, njuh za zaradom je posebno izoštren. Osim toga, Boaz Weinstein bio je s obje strane, na strani velike investicijske banke i riskantnijeg, mračnijeg, unosnijeg svijeta hedge fondova. Na neki način, Boaz Weinstein nekoć, kao zvijezda Deutsche Banke, bio je američka verzija Francuza Brune Michela Iksila, stoga mu je nije bila enigma nanjušiti što smjera.

Ako postoji nešto što bi se moglo okarakterizirati pojmom wunderkinda s Wall Streeta, vodeća pozicija nesumnjivo pripada Boazu Weinsteinu. Dok su njegovi vršnjaci dane provodili na igralištu, Boaz je kao petogodišnjak igrao šah i s majkom Giselle pratio tjednu TV emisiju “Wall Street Week”. Već sa sedam godina postat će vrhunski majstor šaha, nešto kasnije treći u zemlji. Iako je odrastao u skromnim uvjetima, u obitelji u kojoj je otac prodavao autoosiguranja, a majka, Židovka, prevodila za jedne izraelske novine, Boaz se vrlo rano uključio u svijet znamenki. Bio je potreban samo jedan oglas investicijske banke Merrill Lynch da Boaz Weinstein već kao tinejdžer uđe u svijet investicijskog bankarstva. “Smiješno je, čak i tada sam imao dubok glas. Zvučao sam kao odrasla osoba, nikako kao petnaestogodišnji dječak. Pitali su me bih li mogao obavljati telefonske pozive. Pristao sam, oni su me prihvatili i dali mi posao. Radio bih tamo nakon škole i tijekom školskih praznika. Organizirao sam sastanke i takve stvari, ali istovremeno puno toga učio, slušao sam ljude za vrijeme sastanaka, čitao financijske izvještaje i naposljetku i sam počeo investirati novac”, govori Weinstein o svojem mladim danima. “Sjajno sam se zabavljao. Wall Street je oduvijek bio moja strast i ostao je moja strast.”

Nakon studija filozofije (“Htio sam studirati nešto drugačije”, rekao je) otisnuo se u svijet sofisticiranog bankarstva koji nikada nije napustio. Njegov prvi “pravi” posao bio je u investicijskom divu Goldman Sachsu, uslijedili su Merrill Lynch, DLJ (u vlasništvu Credit Suisse) i naposlijetku Deutsche Bank, koja mu je ponajviše odredila današnji uspjeh. “Sve me to jako privlačilo. Kreditno tržište tek se počinjalo mijenjati, novi poslovi su se rađali. Zamislite, u posljednjih 500 godina kreditno tržište jedva da se promijenilo, postojali su samo krediti i obveznice, i to je više-manje bilo to”, rekao je. Godine 1998., u vrijeme kada je počeo raditi u Deutsche Bank, rođeno je tržište kreditnih derivata. “Kod Deutsche Banke bilo je jedinstveno to da su oni tek ulazili na tržište Sjedinjenih Američkih Država, tako da je u banci vladala poduzetnička atmosfera, s manje birokracije”, govori. Ljudi koji su se pokazali uspješnima u Deutsche Bank vrlo bi brzo napredovali. Boaz Weinstein imao je 25 godina kad je postavljen da vodi vlastiti tim. “Sve je išlo jako brzo i znam da sam imao sreće. Istina je da sam bio vrlo mlad, ali imajte na umu da sam za sobom imao već deset godina iskustva na Wall Streetu”, rekao je Weinstein u jednom od rijetkih intervjua.

Nije prošlo mnogo vremena da od voditelja tima Weinstein postane najmlađi izvršni direktor Deutsche Bank u povijesti, odgovoran za upravljanje globalnim kreditnim odjelom banke, 200 zaposlenika i deset milijardi dolara. Imao je 27 godina.

Ono što je uslijedilo dočekalo je nespremne i mnogo starije i iskusnije od njega. Financijski slom, koji je kulminirao raspadom Lehman Brothers pogodio je i Weinsteinovu diviziju. Tijekom te serije besanih noći u 2008. godini njegov tim izgubio je, prema analizi Wall Street Journala, 1,8 milijardi dolara, odnosno 18 posto kapitala.

Od zvijezde Wall Streeta Boez Weinstein postao je preko noći simbol svega što je krivo u financijskom sustavu Zapada. Ugledni financijski novinar Scott Patterson u svom bestseleru “The Quants” optužuje ga da je, zajedno sa skupinom svojih kolega, “osvojio i uništio Wall Street”. Patterson piše: “U ožujku 2006. najbogatiji muškarci na svijetu pijuckali su šampanjac u jednom luksuznom njujorškom hotelu. Pripremali su se na završetak turnira u pokeru s višemilijunskim ulogom, ali te im brojke nisu puno značile. Bili su naučeni na riskiranje milijardi.”

Patterson među skupine matematičkih štrebera koji su upravljali Wall Streetom ubraja Petera Mullera, ekscentričnog klinca koji je nakon studija matematike na Princetonu vodio uspješni hedge fond PDT, Kena Griffina, koji je iz svoje studentske sobe na Harvardu nadmudrivao profesionalce s Wall Streeta i zarađivao novac kad nitko drugi nije, da bi postao čelna osoba Citadel Investment Group, “jedne od najmoćnijih mašina za pravljenje novca na svijetu”. U društvu je bio i briljantni Cliff Asness, osnivač hedge fonda AQR. I junak naše priče Boaz Weinstein, kojeg Patterson opisuje kao “šahovskog majstora i kralja credit default swapa (kupoprodaje kreditnog rizika)  koji je, igrajući se ulozima od 30 milijardi dolara za Deutsche Bank, pronalazio vremena za česte posjete kasinima Las Vegasa”. Te noći, piše Patterson, 2006. godine ova četiri mlada muškarca bili su novi kraljevi Wall Streeta. “Ta posebna vrsta matematičkih genijalaca – tehnokrata ostvarivala je milijarde ne na temelju hrabrosti ili fundamentalnih analiza, nego na temelju formula i brzih kompjutera. Oni su prestigli nabrijane muškarce pune testosterona, vođene formulom ubij ili budi ubijen, a koji su godinama bili alfa-mužjaci najvećeg kasina na svijetu Wall Streeta. Ovi novi su vjerovali da je koktel neshvatljiv običnim smrtnicima, spravljen od različitih kalkulacija, kvantne fizike i napredne geometrije, bio nositelj ključa golemih zarada na financijskim tržištima. Stvorili su digitaliziranu mašinu za pravljenje novca koja je mogla upravljati milijardama diljem svijeta samo jednim klikom miša. Međutim, te njujorške noći malo tko je znao da su ovi mladi muškarci posadili sjeme najveće financijske katastrofe u povijesti”, piše Patterson.

Teorija da je, uz nekoliko istomišljenika, uništio svjetsku ekonomiju, danas 38-godišnjeg Weinsteina, čini se, ne uznemirava. “To (da smo odgovorni za financijski slom, op. a.) bi trebala biti glavna teza knjige, ali nakon naslovnice ne postoji ništa što ide u korist toj teoriji. Novinari i menadžeri s Wall Streeta jasno su pokazali da sav taj nered s hipotekama ima malo veze s hedge fondovima. Najbolji dio knjige jest da sam stavljen u istu skupinu s legendarnim investitorima kao što su Jim Simons, Cliff Asness i Ken Griffin”, komentirao je Weinstein.

Osim knjige, lik Boaza Weinsteina zaintrigirao je i filmsko platno. Govori se da je jedan od likova filma “21” temeljen na Weinsteinu. U filmu glavni lik, profesor s Harvarda, kojeg tumači Kevin Spacey, koristi matematički genij svojih studenata kako bi zajednički osvajali goleme iznose u kasinima Las Vegasa. Činjenica je da je Weinstein poznato ime Las Vegasa. Toliko da mu je zabranjen pristup poznatom kasinu Bellagio zbog takozvanog brojanja karata tijekom igre blackjack. U jednoj pak igri pokera, koju je sponzorirao Warren Buffett, osvojio je Maserati. To mu je bio prvi automobil.

Financijski krah svijeta, a time i Deutsche Bank, za Weinsteina su predstavili novo poglavlje. Dakako, još veće, važnije, uspješnije. Početkom 2009. Weinstein je napustio Deutsche Bank i svoj tim preselio u jednu od najimpresivnijih zgrada Manhattana, Chrysler Building, u urede svog vlastitog fonda Saba. U početku je njegov fond, nazvan prema hebrejskom pojmu za “mudrost djedova”, imao samo jednog klijenta. Njegov Saba Capital Management danas vrijedi 5,5 milijardi dolara.

Dok će “londonski kit” Bruno Michel Iksil još neko vrijeme biti persona non grata u Cityju, Boaz Weinstein ponovno je postao svojevrsna atrakcija New Yorka. Za razliku od većine svojih kolega koji se običavaju skrivati u anonimnosti, Weinstein je čest gost manhattanskih svečanosti koje posjećuje sa suprugom Tali, uglednom njujorškom odvjetnicom.

Par je neki dan kupio stan na Petoj aveniji koji je koštao 25,5 milijuna dolara. Stan, koji je pripadao američkoj nasljednici Huguette Clark, veličanstven je, tvrde znalci, ali treba ga renovirati. Katarski premijer zamalo je postao susjed Weinsteinovih da mu je odobrena kupnja susjednog stana za 31,5 milijuna dolara. Kućni savjet valjda je odlučio da će Weinstein biti bolji susjed od Hamada bin Džasima bin Džabera Al Tanija.

Najbolja procjena Boaza Weinsteina, a istovremeno najveći promašaj nekoliko godina starijeg Brune Iksila, zabrinjavajućim tonom odjeknula je zapadno od Cityja i Wall Streeta, u srce Washingtona. Prema mnogima, gubitak JP Morgana pokazao je da je financijski sustav - koji je doveo svijet u nered - i dalje ostao isti. Veliki rizici nekoga čine velikim gubitnikom, nekoga velikim pobjednikom. Ovi ostali su u sredini, u milosti kitova i wunderkinda. “Da, JP Morgan mnogo je izgubio. Ali, netko drugi je pobijedio”, rekao je predsjednički kandidat Mitt Romney.

Da, gospodine Romney, u pravu ste. Taj netko je Boaz Weinstein.

Globus/DEPO PORTAL - BLIN/a.k.