NOVI DETALJI O TURKOVIĆEVOJ ORGANIZACIJI

Ubistvo Torlakovića, podaci iz BND-ovog dosjea, prijetnje braći Hukić, isporuke za Kajevića...

Arhiva23.09.11, 12:16h

Merso je obično preko dana spavao i nije izlazio, a noću je uglavnom bio u Coloseumu i to je odlazio oko 20-21:00 sat i ostajao do 4-5:00. Merso je uvijek vozio izrazito brzo i nikada se nije zaustavljao na semaforu, tako da je otpala varijanta da ga npresretnemo na semaforu ili da mu napravimo sačekušu na ulici, u gradu.

Zijad Turković; foto: Nino Maričić

Piše: Dženana Karup Druško       Dani

Po naređenju Zijada Turkovića Islam Kalender, njegov šura Emir Zeković i Rajko Milovanović pratili su tokom dana Anesa Kurbegovića, a noću su to radili Samir Bejtić i Dario Jukić. Međutim, nisu mogli da ga lociraju jer je često mijenjao kola, brzo vozio i bio nepredvidljiv. Jedino što su utvrdili jeste da svako jutro izlazi iz kuće u 8:15 h i vozi ženu i dijete Tuareqom sive boje. Prema izjavi Islama Kalendera Turković je prvo odlučio da Kurbegovića likvidiraju pred kućom. Međutim, oni koji su pratili Kurbegovića rekli su mu da se to ne može uraditi jer je ispred terase Kurbegovićevog stana bila kamera koja je pokrivala ulaz. Turković prilikom obilaska stana to nije primjetio, ali Rajko Milovanović jeste. Zbog ove informacije su Turković i Kalender otišli do Kurbegovićevog stana. Kamera je stajala gdje su i rekli zbog čega je Turković odustao od prvobitnog plana. Kalender kaže da je tada rekao: “Anesa ne možemo likvidirati na tako javnom mjestu, jer on ili njegova žena imaju jake veze u Tužilaštvu i bila bi velika frka, a ja sebi ne bi mogao obezbjediti adekvatan alibi.” Šta god da je planirao Turković bi sebi prvo obezbjedio dobar alibi.

Zolje iz Zenice Turkovićeva ekipa je nastavila da prati Kurbegovića. Kalender i Turković su otkrili da posjećuje jednu kuću u sarajevskom naselju Nedžarići. Kalender je istražiteljima ispričao: “Zijad je posjedovao aparat za prisluškivanje telefonskih razgovora i za presretanje SMS poruka. Znam da je mogao prisluškivati koga je htio, samo je morao znati njegov broj. Rekao mi je da je slušao Anesa kako u toj kući priča sa Elezom. Jednom smo Zika i ja bili u Zikinom blindiranom Audiju kada je Zika uključio taj aparat, ukucao broj mobilnog Anesa Kurbegovića i sve smo mogli čuti s kim priča. Slušao sam Anesov razgovor sa Elezom. Anes je često bio u društvu sa Doletom iz Bijelog Polja, često je mjenjao vozila i posuđivao ih Anesu. Tačnije mjenjali su vozila. Prateći Anesa vidio sam da je i Dole ulazio u tu kuću u Nedžarićima. Kad smo prisluškivali razgovore u pozadini se čuo Doletov glas. Dole i Zika su pred tu kuću dolazili različitim vozilima, Hummerom bijele boje, Audijem A8, Mercedesom E klase zelene boje... Jednom mi je Zijad rekao da bi najbolje bilo da likvidiraju Anesa tako što će opaliti zolju u tu kuću.

Zijad i ja smo upratili da Anes boravi samo u gornjem dijelu kuće. Kratko se zadržavao, uglavnom da telefonira. Taj sprat je bio zamračen, na prozorima su bile žaluzine. Po noći se moglo vidjeti upaljeno svjetlo.

Predložio je da se ispali zolja. Pitao sam ga kako je to zamislio. Objasnio mi je da ima dovoljno prostora za onog ko bude ispaljivao. Prvi put u životu tada sam čuo kako zolja radi. Pošto je rekao da jedino zolja može ispuniti njegov plan odmah je nazvao Kekeca iz Zenice. Rekao mu je da se hitno moraju naći. Kekec je došao u Sarajevo. Bio sam na tom sastanku. Zika je objasnio Kekecu da mu trebaju zolje, ali mu tada nije rekao zašto. Kekec je rekao da može nabaviti nekoliko zolja već sutradan i da Zika bude spreman da dođe na pola puta. Dogovorili su se da se nađu u Visokom i tačno mjesto da ne bi o tome pričali telefonom. To se dešavalo negdje u proljeće 2009.

Sutradan oko 19:00 sati nazvao me Zika i rekao da treba ići za Visoko. On je otišao prvi, ja sam krenuo za njim. Kad sam došao vidio sam Kekeca sa vozilom BMW, Zika je bio sa džipom ML Mercedes, a ja sam došao Audijem A4, sivi metalik, iznajmljen od rent-a-cara. Audi je iznajmljen u agenciji u kojoj smo i ranije iznajmljivali auta. To je naređivao i plaćao Turković. Plaćalo se gotovinom.

Kad sam došao na benzinsku pumpu gdje je bio sastanak, Zijad je prenio dvije zolje u džip. Bile su umotane u pletene vreće, a ja sam treću vreću prebacio u Zijadovo vozilo. Tada sam prvi put vidio zolju. Zijad tada Kekecu nije ništa platio, dogovor je bio da će mu kasnije dati novac, ali je poslije nastao problem oko plaćanja.

zijad turkovic

Zijad je bio ljut Nakon što smo prebacili zolje iz Kekecovog u Zijadovo auto, on je nazvao mog šuru Zeku i Sašu Stjepanovića, nisam sigurna je li bio i Rajko Milovanović. Zijad im je rekao gdje da dođu i ubrzo su stigli golfom VR6. Ovo je inače brzo auto, Zijad ga je kupio kada se nešto brzo trebalo odraditi, a vozilo je bilo divljak, tačnije neregularno na švajcarskim tablicama. Kad su oni došli te zolje su se prebacile iz Zijadovog ML-a u tog golfa. Oni su ih odvezli u kuću koju smo bili iznajmili za potrebe pljačke na Aerodromu.”

Dva-tri dana nakon što su zolje nabavljene dolazi do realizacije dogovora. Kalender je ispričao: “Dogovor je bio da kada se uprati da su Anes i Dole došli u kuću, Rajko uzme zolju, tačnije da uzme i rezervne u slučaju da se desi nešto nepredviđeno. Prema dogovoru Rajko je trebao ispaliti zolju jer je sam rekao da zna sa njom rukovati. Zijad Turković je meni javio da su ovi u kući, a ja sam javio Emiru i Rajku koji su otišli na lice mjesta. Međutim, do realizacije nije došlo jer je zolja navodno bila neispravna. Bio sam prisutan kad je Rajko Zijadu i pokazivao kako je neispravna. Zijad je odmah nazvao Kekeca i rekao mu to. Bilo je prepirke između njih dvojice i onda su se dogovorili da se nađu sutradan. Našli su se, ispalili su zolju negdje na Igmanu. Poslije je Zijad nama rekao da se zolja mora naglo povući do kraja, da škljocne i kad škljocne onda iskoči nišan.

Sutradan naveče je Zijad ponovo upratio da su Anes i Dole ušli u onu kuću. Javio sam Emiru i Rajku da krenu. Ispalili su zolju i ostavili je na licu mjesta iako je dogovor bio da ostatak ponesu, ali je Rajko kad je ispalio zolju oglušio, jer nije znao da trebaju tamponi koji se stavljaju u uši kad se ispaljuje zolja pa je vjerovatno zbog toga, a i zbog straha, zaboravio ponijeti. To veče Zijad nije došao jer je vjerovatno negdje sebi tražio alibi. Na televiziji su to veče objavili da je ispaljena zolja, ali nisu nikakve druge detalje objavili. Sutradan je došao Zijad. Bio je veoma ljut i počeo je da se dere na Rajka govoreći mu da niko nije poginuo i pitao ga je gdje je ostatak zolje? Međutim, Rajko ga je stalno pitao da ponovi, objašnjavajući mu da je ogluveo od ispaljivanja zolje te kako je kad je zolju ispalio, vidio plamen i čuo taj zvuk, prepao se i zaboravio zolju ponijeti. Dalje mu je objašnjavao da je sve to radio u rukavicama i da je prije ispaljenja obrisao tragove. Međutim, Zijad se i dalje derao na njega, a Rajko se samo udarao rukama po glavi. Nakon ovog promašaja Zijad je obustavio dalje radnje u pogledu Anesa Kurbegovića, jer je vidio da zolja nije adekvatna da se on njome ubije.”

Osveta brata Turković je pričao svojim “suradnicima” da je Merso zvani Krme ranio njegovog brata nakon čega je on preminuo, tvrdeći da mu je “želja da Krmeta likvidira kako bi osvetio brata”. Godinama je skupljao informacije o njemu. Govorio je i da ga je često pratio. Kalender je čak ispričao da sve vrijeme koliko se družio sa Turkovićem “Krme se pratio”: “Na Zijadov zahtjev ja sam se uključio u praćenje Krmeta godinu dana prije nego što će se desiti pucanje na njega. Zijad je imao podatke o tome gdje on stanuje. Zijad i ja smo išli do pred njegovu zgradu, znali smo gdje parkira, uvijek na istom mjestu, a parking je čuvao neki čuvar. Jedan dan smo iskoristili kad je neko dijete izašlo iz zgrade da uđemo u haustor i vidimo gdje je tačno njegov stan i ima li kamera. Bile su neke stepenice koje vode ka podrumu pa je Zijad razmišljao da li da tu neko sačeka da ubije Mersu.

Zijad Turković; foto: Sud BiH

Merso je obično preko dana spavao i nije izlazio, a noću je uglavnom bio u Coloseumu i to je odlazio oko 20-21:00 sat i ostajao do 4-5:00 časova kad bi se vraćao kući. Merso je uvijek vozio izrazito brzo, za njega nije postojalo crveno svjetlo i nikada se nije zaustavljao na semaforu, tako da je otpala bilo koja varijanta da ga negdje presretnemo na semaforu ili da mu napravimo sačekušu na ulici, u gradu.

Zijad je odlučio, i takav je bio dogovor da se likvidacija Merse izvrši pred stanom gdje stanuje. Opet je odlučeno da likvidaciju uradi Rajko Milovanović, a da ga doveze moj šura. Novosađani su trebali javiti kad izađe iz Coloseuma. Ovi novosađani su koristili razne aute od džipova, golfova 5 i koristili su razne tablice, nikšićke, novosadske i bosanske. Nakon njihove dojave Zijad je trebao javiti Rajku i Emiru, oni su nekoliko večeri stajali pred Mersovom zgradom.

Jednu veče su mi javili da je završeno. Bio sam vani. Kad sam došao kući zatekao sam Emira i Rajka. Osjetio sam miris nafte, Emir mi je rekao da se Rajko pere naftom da bi prikrio eventualne tragove. Ovo je bila Zijadova naredba: svi u grupi koji su pucali ili upotrebljavali oružje morali su se oprati naftom kako bi se skinuli tragovi. Zijad je čak naredio da u svakom šteku gdje se krije oružje mora biti i nafte. Rajko i Emir su odmah na teletekstu tražili vijest, ali tek smo ujutru u novinama vidjeli da je ranjen Merso Aljičević. Za likvidaciju je korišten pištolj bereta niklovana sa prigušivačem. Vidio sam da je Emir taj pištolj sakrio u krpu.

Mali miš Sutradan me je Zijad zvao da se nađemo. Bili smo Emir, Rajko, Zijad i ja. Našli smo se na otvorenon, a Zijad je rekao da mobitele ostavimo u autu. Bio je ogorčen i ljut. Psovao je svima sve živo i mrtvo. Govorio je da treba izvaditi pištolj i odmah nas sve poubijati. Od nas niko nije smio progovoriti, odnosno pokušati ga smiriti, dok se nije sam smirio. Tek tada je Rajko počeo pričati šta se i kako desilo. Rekao je da je bio oko tri metra od ulaza, da je Merso došao iz pravca parkinga i čim je prišao vratima i pozvonio on je počeo pucati na njega s udaljenosti od oko tri metra. Priča Rajka i Emira se razlikovala. Rajko je dalje ispričao da je Merso pao i zvao: 'U pomoć'. Rekao je i da je ispalio par metaka, nije rekao koliko. Ali, kad je Rajko završio Emir je rekao da laže. Rekao mu je da nije istina da je pucao sa udaljenosti od tri metra, jer da pucao sa te udaljenosti Merso bi bio sigurno mrtav, već je pucao sa udaljenosti od 7-8 metara i Emir se začudio kako ga je uopšte pogodio s te daljine. Emir je ispričao i da je bio u blizini i sve gledao te da ga je Merso sigurno vidio i da ga je strah da ga Merso ne prepozna.

Objasnio nam je da se Merso druži sa Fikretom Kajevićem i njegovom braćom, a da ga oni svi poznaju. Ova Emirova priča je potvrđena nekoliko dana kasnije: braća Kajević su mu rekli da nije dobro što se nalazio na tom mjestu tu veče. Čak su mu rekli da je to mjesto pokriveno kamerama koje su ga snimile i da ga je Merso vidio. Rajko je na Emirovu priču šutio i znam da je čvrsto obećao Zijadu da će on sigurno završiti ovo. Tražio je od Zijada heklera ili škorpiona, Zijad mu je odgovorio da ima i da slobodno uzme. Zijad mi je rekao da je dobio informacije iz bolnice da Mersine povrede nisu teške, da je ranjen u lakat i okrznut negdje u vrat, da faktički nije imao nikakvih povreda. Poslije ovoga Rajko, niti iko drugi nije pokušavao da likvidira Mersu. Nismo čak nastavili ni pratnju. Zijad je dobio informaciju kad će Bejbi izaći iz bolnice, ali jedan dan je rekao da je pobjegao u Srbiju i da mu je u tome pomogao Davor Pivac. Kurbegovića smo nastavili pratiti, ali nije se uspio organizovati pokušaj njegove likvidacije. Zijad je bio svjestan da u gradu svi pričaju da je on organizovao i pokušao likvidaciju Bejbija i da su svi znali koji je bio razlog za to. Mislim da je i Kurbegović znao jer poslije nije često viđan u gradu.”

Islam Kalender je u istrazi ispričao i detalje oko pokušaja Zijada Turkovića da likvidira familiju Keljmendi krajem 2009. godine: “Turković je od lica koje znam kao Čombe uzeo šest tona vode, odnosno anhidrida sirćetne kiseline koja se koristi za proizvodnju heroina i to na način da je ta voda iz Njemačke otišla za Tursku gdje je trebala biti prodana Elvisu Keljmendiju i njegovom daidži, a oni su je kasnije trebali preprodati Turcima. Posrednik između Zijada Turkovića i Elvisa Keljmendija i njegovog daidže bio je ciganin Pele kojeg poznajem iz slučaja Gaši, jer je sa njim bio uhapšen. U to vrijeme se nisam često viđao sa Zijadom Turkovićem. Pokušao sam da ga izbjegavam zbog ovih pokušaja ubistava, a i nakon što sam kod njega vidio spisak od 15-20 ljudi koje je trebalo likvidirati tako da sam počeo da se krijem od njega. Ali, on je imao ključeve od moje kuće i dolazio je kad je htio. Jednu veče je došao i rekao da moram krenuti na sastanak sa njim i Čombetom koji je trebao biti u lokalu preko puta Željinog stadiona. Na sastanak su trebali doći i Tola iz Zenice i Pele. Tada mi je Zika rekao da je od Čombeta preuzeo vodu i da ima veliki problem jer je voda pala u Turskoj i da je on donio zaključak da su Šiptari, odnosno Keljmendiji, prijavili turskoj policiji vodu jer nisu mogli da nađu kupca za nju. Ta voda je vrijedila oko 600.000 eura.”

Nakon ovoga Turković je sa svojom grupom počeo pratiti Keljmendije i planirati njihovu likvidaciju. Jedan od Turkovićevih ljudi bojeći se za vlastitu i sigurnost svoje porodice sve je ispričao Naseru Klejmendiju koji je bio jako iznenađen i nije mu bilo jasno zašto Turković hoće da ga likvidira. Tvrdio je i da ništa ne zna o “poslu s vodom” koja je pala u Turskoj. Keljmendi je tada rekao: “Zika je za mene mali miš, on me uopšte ne interesuje i nije vrijedan da o njemu pričamo”.

Dani/DEPO PORTAL/a.k.


Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook