Foto: Lepi Mića
Naučno-istraživački tim e-novina, bez ikakve pomoći od nadležnog ministarstva, pronašao je brojne primere ratne poezije u Republici Srpskoj, u humanoj nameri da pomogne dr Letiću
Vlada Republike Srpske odlučila je da uloži novac poreskih obveznika u naučne projekte i da podrži istraživače i naučnike koji mukotrpno rade na polju proširenja ljudskog saznanja. Tako je Ministarstvo za nauku i tehnologiju ovog entiteta prošle godine raspisalo konkurs za sufinansiranje naučno-istraživačkih projekata. Naučni radnici su nagrnuli sa aplikacijama, a komisija (koja je želela da ostane anonimna) imala je težak posao da između ponuđenih projekata odabere najbolje.
Uopšte ne čudi što jedan od naučnih projekata koji su prošli na ovom konkursu nosi naziv “Ratna poezija Republike Srpske”, čiji je nosilac Filozofski fakultet Pale, a koordinator profesor dr Branko Letić. Dragan Bursać se na portalu Buka bavio ovim paranaučnim fenomenom i evo šta mu je prof. Letić rekao na tu temu:
“Mi praktikujemo da pišemo o ratnoj književnosti u Republici Srpskoj. Ranije je to bio ratni roman i ratna pripovijetka. Tako da bi, logičnim slijedom, trebala da bude objavljena u jednom zborniku i ova ratna poezija. Ministarstvo nam je odobrilo izvjesna sredstva i mi smo oformili jedan tim stručnjaka koji se bave time, a ja sam najstariji, pa sam rukovodilac tog projekta. Projekat se na afirmativan način bavi ratnom poezijom uopšte, ali je akcenat stavljen na poeziju u ovom ratu i poeziji koja govori o tom ratu”.
Za početak, evo jedne pesme koju potpisuje izvesni Lepi Mića:
Za Slobodu Sarajeva
Ginu hrabri momci
Iz Vogošće, Ilijaša
Srpski dobrovoljci
Ginu Srbi mladi
Za slobodu grada
Republiko Srpska
Svi smo sa tobom sada
Nedžarici, Ilidža
Mnogo su nam dali
Spsku zemlju braneći
Junački su pali
Ginu Srbi mladi
Za slobodu grada
Republiko Srpska
Svi smo sa tobom sada
Grbavica junačka
I heroji njeni
Hrabri Srbi sa Vraca
Biće proslavljani
A tu je i Todor Karišik zvani Samuraj. Evo njegovog stihoklepačkog uratka iz knjige “Put do sunca”.
JUTRO HLADNO, ZEMLJA ZALEđENA
PO DRVEĆU ČAK NI PTIČICA NEMA
DECEMBARSKO JUTRO OSVANULO
BIJELIM RUHOM SVE JE OBAVILO
OTES MJESTO TAMA ZAGRLILA
I ZAJEDNO SA NASELJEM SNIVA
U DALJINI PUCNJI ODJEKUJU
REMETEĆI JUTARNJU TIŠINU
ZORA ĆUTI K'O DA NEŠTO SKRIVA
NIKO NE ZNA ŠTA ĆE DA SE ZBIVA
PAŠĆE DANAS NA STOTINE GLAVA
BIĆE HRANE ZA CRNOG GAVRANA
SRPSKE ČETE ČEKAJU NAREDBU
PA DA SLOŽNO KRENU U POBJEDU
DA PREGAZE ISLAMSKU AŽDAJU
ŠTO NAM PRLJA ZEMLJU PRAVOSLAVNU
IZ KOMANDE STIGLA JE NAREDBA
OTES MJESTO ZAUZETI TREBA
POLETJEŠE SRPSKI SOKOLICI
KA POLJANI GDJE ĆE BORBA BITI
KADA DUŠMANI SRBE UGLEDAŠE
IZ ROVOVA VATRU OTVORIŠE
SVE U NADI DA ĆE SRBI STATI
I DA ĆE IH TAKO ZADRŽATI
PUT OTESA IZ PRAVCA DOGLADA
BITKU POČE NAJBOLJA BRIGADA
BORBU VODE SPECIJALNE ČETE
NA DUŠMANA K'O TIGROVI LETE
OD OSIJEKA, SELA U RAVNICI
NAPADAJU SA VOĆNJAKA ČETNICI
DOBOROVOLJCI, JUNAK DO JUNAKA
JEDINICA HRABRIJEH MOMAKA
SA DESNE STRANE OD ILIDŽE GRADA
NAPREDUJE SRPSKA GARDA MLADA
I SA NJIMA ILIDŽANSKI BORCI
SVI HEROJI I PROBRANI MOMCI
NA STOTINE PADAJU GRANATA
KAO DA JE PROLOM IZ OBLAKA
TURSKI PORAZ NASLUTI SE TADA
BJEŽE TURCI PUT SARAJ'VA GRADA
OD TENKOVA ZEMLJA SE POTRESA
JURIŠAJU U PRAVCU OTESA
KAD IH VIDIŠ SRCE TI ZADRHTI
DOK SVIRAJU SIMFONIJU SMRTI
DŽABA SILNA TURSKA POJAČANJA
ŠTO DOLAZE OD PRAVCA SARAJ'VA
HRABRU VOJSKU NEĆE ZAUSTAVITI
JER POBJEDA MORA SRPSKA BITI
VEĆ DVA DANA BOJ SE LJUTO VODI
I TADA SE NESREĆA DOGODI
POGINU NAM ZORAN BOROVINA
U PROBOJU DUŠMANSKIH LINIJA
OD TRENUTKA KADA ZOKA POGINU
JOŠ SE JAČE KRENU U DUBINU
JOŠ SILNIJE SRBI NAVALIŠE
I POBJEDU ČASNU IZBORIŠE
PO OTESU STOTINE LEŠEVA
TURSKA SILA SAD JE U JADIMA
DA PO GRADU NIGDJE NIKOG NEMA
SARAJEV'VO SE NA PREDAJU SPREMA
A tu je i talentirani Radislav Čivša, pesnik iz Sokolca, sa čitavom zbirkom “Ratnikov refren” iz koje prenosimo jedan crni poetski biser:
Nekrolog srpskim borcima
Svima vama koji ste besputi
Svima vama smrću ogrnuti,
Vi nesretni, hrabri, mili moji
Koje tane sramno upokoji,
Otudjenim od zemaljskih zala
Mogu reći samo - vama hvala
Jer, riječ je prosto nepravedna
Kad isteče iz vašijeh vena
Sok života i vaše radosti
Kad svenuste u prvoj mladosti.
Za Srpstvo ste ostavili kosti
Neka vam Bog dušu oprosti,
Spasili ste ognjište predaka -
Svima vama nek je zemlja laka!
Na kraju šlag na ratnu doboš tortu – nenadmašni Nikola Žugić, pesnik & bolesnik:
OBOŽENI GREŠNIK
Za Radovana
On je jutrenik na opasnom putu
ka vedrim visovima pravoslavlja;
htio je da kaže riječ nečutu
da nam se istorija ne ponavlja.
Ali, ljekar duše ne ču ucvijeljene
što dolaze iz naroda koje vodi.
Volio je ulizice sve – ovovremene,
dok se ne nađe u proključaloj vodi.
Uzalud mu pisah s otiscima duše –
iz glavnog krvotoka našeg naroda,
iz krvi boraca koji izginuše…
Sad ga prate buktave riječi –
onih kojima je ropstvo sloboda,
koje ne treba da vodi već liječi.
ZAPADNO SUNCE
Za Slobodana
On je obraz naših vrlina i mana,
živa trava u proključaloj vodi
Srba koji dišu iz istorije rana,
koji vino krvi piju u slobodi…
Kroz njega smo prizivali sve mrtve;
Kosovski božuri rasli su u nama;
prinosili smo njemu svoje žrtve
kao cvijeće ljubavi svojim ženama.
Njegovo srce je iz pernatih snova,
kao čaj za liječenje zapaljive duše.
Kad misle da gubi – dobija iznova!
Sve što radi iz istorije dolazi
koja se ponavlja, jer Srbi Srbe ruše,
jer im sunce sa zapada izlazi…
ZA ĐENERALA DRAŽU
Ti biješe arka srpske biblije,
na izvoru rijeke vrijeme zlatno
koja je krv treba da nam ugrije
i ne ponovi rat i vrijeme ratno.
Zato čujemo otkucaje prošlosti
i vidimo štit od zračenja duše.
Gutači mraka drhture od zlosti –
hoće sjećanje da nam uguše.
Plamti vatra, gori živa slika
u srcu naroda Svetitelja Save.
Gledaju nas oči svetih ratnika,
ne mogu đenerala da zaborave.
Dušmani u nama stalno traže.
da uklone nevidljive straže.
Zbogom Sarajevo
I
Bude me slova iz rijeke jezika
u kojoj se kupa proročica vila.
Srpsko Sarajevo grade iseljenika,
to sam narodu kroz tebe govorila.
Neću oprostiti bratiji sa Pala
Sarajevsku krvavu koridu rata.
Ta oligarhija nas je izdala,
zatvorila sva izlazna vrata.
Ranjene duše – fatalna politika
nad gradom najveće ratne nesreće.
Ličim na proroka, ne na izdajnika.
Nikada u meni umrijeti neće
pogledi ljudi na okrvavljeno slovo
dok pišem pjesmu: Zbogom Sarajevo!
Ilidža, 4. januar 1996.
II
Doviđenja dragi ozračeni tugom,
ratom pobliženi, mirom izgubljeni,
na putu odavde do smrti dugom.
Hvala što to samo govorite meni.
Čitam vaše misli kao knjigu đače;
one vas uznose iznad ovog grada
u kojem sreća u zemlju propada
dok novorođenče za mrtvim plače.
Tiho, u meni, umiru sarajevska ljeta,
brijeg sjećanja ledi, dok sniježi,
po ognjištu snijeg s onog svijeta.
Narod cvili – od dolazećih bježi.
Gore to boli od svih ratnih rana
kaže to meni zemlja prodana.
Ilidža, 16. 2. 1996.
III
Padaju pahulje – čarobnice bajke
Sarajevske, ne skrite, neviđene.
Na groblju sinove iskopavaju majke
po drugi put oplakane, sahranjene.
Treperi tuga u njihovim očima,
izmiješao se san života i smrti;
sve to jasno je, ovdje, svima –
pa mogu nečute riječi čuti.
Zbogom čarne boje sarajevske duge,
zbogom roso blistavoga sjaja,
zdravo kratka ruko tuđeg zavičaja.
Ovo je kolektivna smrt, nema druge.
Iz nje, mili moji, vaskrsnuće neko,
kažem ti žalosna – izbjeglička rijeko.
Ilidža, 2. 3. 1996.
IV
Vjetar sjećanja iz napuštenih kuća
raspiruje moju ranu nevidljivu.
Sve to su bolna žignuća
dok gledam izbjegličku ofanzivu.
Odlaznici bez žala pale kuće.
Pepeo u njima će vjekovati,
jer sve izbjegličko je goruće.
Suza nema, niko neće zaplakati.
Zbogom crni beharu sa grobova –
nek se sjenke grle sa vama;
ostaje drvo života bez plodova
jer mrtvi će krenuti za ženama.
Idu Srbi sa svojim praštanjem,
nose smrt sa odloženim djelovanjem!
Zvornik, 11. 3. 1996.
V
Dušu ranjenu priziva trava
koju bere glasinačka vila –
ona koja nije daleko od zaborava,
što je sve moje tajne otkrila.
Liječi smrtnu, sarajevsku ranu,
rađaće moju nerođenu djecu,
paliće sa ognjišta vatru prodanu,
neće prinositi žrtve lažnom svecu.
Oboženi grešnici iz pjesme moje
ne smiju pred narod raseljeni;
izgubili su ga čuvajući svoje.
Sve to me ne ostavlja u sjeni.
Nijemi pjevač grleno vam pjeva
kao bolan odlaznik iz Sarajeva.
Sokolac 12. 3. 1996.
Materijala za proučavaoce ratne literature ima na pretek. Rata, na žalost naučnika, za sada nema na vidiku, ali to nije razlog da se ne raspaljuje patriotski žar u književnim srcima, te da se i u tzv. nauci o književnosti sačuva jezgro zla za neke buduće sukobe, etnička čišćenja i genocide. A knjiga-noževa, knjiga-žica ima koliko hoćeš, samo ih treba vrednovati i uključiti u književni kanon. Pa neka mlade generacije oštre očnjake na stihovima koji su ponekad efikasniji od metka ili kame.
Na konkursu ministarstva prošli su i drugi projekti koji se ne bave ratnom poezijom. Evo karakterističnih primera naučne misli Republike Srpske:
Istraživanja na savremene teme u matematici
Upravljanje razvojem nadarenih mladih matematičara u Republici Srpskoj
Arhitektura i zdravlje
Robotizacija kao osnov privrednog razvoja za mala i srednja preduzeća kroz radionice
Istraživanje humanih vibracija u svrhu procjene rizika na radnom mjestu i u radnoj sredini
Proces proizvodnje preparata na bazi organskog gvožđa preradom otpadne krvi za upotrebu u veterini
Intranet nacionalnih manjina u Republici Srpskoj
Porodica kao faktora razvoja Republike Srpske
Komparativna analiza federalističkih državnih sistema u Evropi i svijetu i mogućnosti inkorporiranja kompatibilnih federalističkih rješenja u sisteme Republike Srpske i Bosne i Hercegovine
Politička kultura, dijalog i tolerancija u Bosni i Hercegovini -Nacionalna i vjerska mržnja-uzroci, stanje i strategije prevazilaženja
Jezik ratne proze i poezija Republike Srpske
Ratni roman Republike Srpske
Kultura i savremeni duh dekadencije - Iskustvo prelaska
Stanovništvo kao osnovni faktor održivog ekonomskog razvoja Republike Srpske
Koliko djece treba RS? Aktivnosti i mjere za podsticanje rađanja
Rođeni da stvaraju: red rođenja, sposobnosti, darovitosti i kreativnost
Medijska pismenost - proširenje kompetencija pismenosti (odbrana od informatičkog viška informacija)
E-novine/DEPO PORTAL/a.k.
PODIJELI NA
Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook