Vojnomedicinska akademija u Beogradu saopštila je 13. marta 1975. godine da je Ivo Andrić umro u 1.15 časova, a pariski list " Mond" je sljedećeg dana imao na prvoj strani opširan članak "Smrću Ive Andrića jugoslovenska književnost gubi svog jedinog nobelovca..."

Andrić je umro s nepune 83 godine, a u bilježnici je ostao zapis: "Pomisao na smrt izaziva, već sama po sebi, kod čovjeka strah. A kod književnika i svakog 'javnog radnika' dolazi uz to još i odvratnost od glupih i neiskrenih nekrologa koji nas čekaju..."

Danas, 36 godina kasnije, Srbija, region, pa i svijet, obilježavaju pola vijeka otkako je Ivo Andrić, rođen u Travniku, primio u Stokholmu Nobelovu nagradu za književnost kao prvi i, za sada, jedini pisac južnih Slovena koji je ovjenčan najvišim literarnim priznanjem.

Andrić je kao nobelovac i akademik, i već onda najprevođeniji srpski pisac u svijetu, sahranjen uz najviše počasti, a u Odboru za sahranu bilo je 45 najuglednijih ličnosti iz političkog i kulturnog života Јugoslavije, jer on jeste pripadao i Bosni i Hercegovini u kojoj je rođen i Hrvatskoj i Srbiji po porijeklu roditelja, ali je sebe smatrao srpskim piscem.

Prema testamentu koji je juna 1975. proglašen punovažnim, obrazovana je Zadužbina Ive Andrića kojoj su pripala sva sredstva od autorskih honorara, kao i piščeva ušteđevina, uključujući novčani dio Nobelove nagrade.

Prva sjednica Upravnog odbora kojoj je predsjedavao Rodoljub Čolaković održana je godinu dana nakon piščeve smrti i za prvog upravnika izabrana je njegova dugogodišnja saradnica Vera Stojić.

Od tada, pa do danas, Zadužbina vodi računa o Andrićevoj književnoj baštini i dodjeljuje nagradu koja nosi njegovo ime za najbolju pripovijetku ili knjigu priča.

Kao nosilac autorskih prava, Zadužbina vodi evidenciju o svakom novom objavljivanju njegovih romana, pripovijedaka i poezije, bilo da se radi o knjizi ili samo fragmentima.

Iz Zadužbine je saopšteno, da su od 13. marta 2010. do 13. marta 2011. godine domaći izdavači objavili 14 knjiga, kao i da je emitovana jedna radio dramatizacija. Strani izdavači su štampali 12 knjiga i jedan odlomak koji je uključen u veću cjelinu.

Povodom obilježavanje 50 godina od dodjeljivanja Nobelove nagrade, Zadužbina je pripremila 10 tematskih zbirki pripovjedaka i iz te kolekcije već su štampane četiri knjige, a do kraja ove jubilarne godine u knjižarama će se pojaviti sve zbirke.

U ovaj projekat su se do sada uključile izdavače kuće "Dereta" i "Laguna". "Dereta" je objavila "Fratarske priče" i "Priče o gradovima", dok je "Laguna" štampala "Beogradske priče","Priče o osobenjacima i malim ljudima" (dva izdanja u tiražima od po 2000 primjeraka), "Sarajevske priče" i "Priče o moru", a u pripremi su "Turske priče" i "Priče o selu".

Zanimljivo je i to, što je "Laguna" saopštila da je na Beogradskom sajmu knjiga oktobra 2010. zbirka Andrićevih beogradskih pripovijedaka bila među njenim najprodavanijim izdanjima.

Englesko izdanje "Travničke hronike" doživjelo je treće izdanje kod "Derete".

Ove godine se pojavila i prva "zvučna knjiga" Andrićevih izabranih tekstova u izdanju Službenog glasnika koju je priredio prof. dr Radovan Vučković.

"Čigoja štampa" je objavila knjigu "Ljubav u kasabi" koju je priredila urednica Zadužbine dr Žaneta Đukić Perišić.

Izdavački centar Matice srpske je u okviru edicije "Deset vekova srpske književnosti" objavio "Na Drini ćuprija" i "Prokleta avlija".

Beogradski izdavač "Draganić" angažovao je Vučkovića da priredi knjigu "Izabranih pripovedaka", a "Evro Đunti" je štampao nova izdanja "Na Drini ćuprija" i "Znakovi pored puta".

Radio Beograd je, u dramatizaciji Meline Pote-Koljević, emitovao "Letovanje na jugu".

Roman "Na Drini ćuprija" štampali su u periodu između dvije godišnjice Andrićeve smrti izdavači u Sarajevu, Španiji na kastiljanskom i baskijskom,

Austriji, Italiji, u Njemačkoj je izveden na sceni u Diseldorfu u dramatizaciji i režiji Nikite Milivojevića i u Turskoj je doživio 13. izdanje.

U Španiji su drugo izdanje imali "Travnička hronika" i "Gospođica", u Norveškoj je štampan "Omer-paša Latas", u Italiji "Žena na kamenu i druge priče", a u Rumuniji "Znakovi pored puta".

Odlomak iz romana "Na Drini ćuprija" štampan je u knjizi Francuza Žaka Roasana "O sposobnosti preživljavanja".

(B92, BLIN MAGAZIN/DEPO PORTAL/ma)