Emir Dilaver, Dinamov stoper iz sela kraj Tomislavgrada

Jednom ću zaigrati za BiH, ako Bog da! Imao sam kontakte sa Spahićem i Prosinečkim, sređujemo papirologiju

Sport30.05.19, 14:10h

Jednom ću zaigrati za BiH, ako Bog da! Imao sam kontakte sa Spahićem i Prosinečkim, sređujemo papirologiju
Nikada nisam imao ljepšu nogometnu godinu, ne zbog naslova, već zbog momčadi s obzirom na to kako se čuvamo i pazimo, svi vučemo kao jedan - kaže Dilaver

 

Nakon vrlo uspješne prve sezone koju je odradio za Modre, Dinamov stoper Emir Dilaver ovih dana boravi u rodnome duvanjskom kraju gdje rado posjećuje ne samo bližnju rodbinu u Tomislavgradu, Mandinu Selu i Blažuju već i instutucije i ustanove.

 

Iako rođen u Mandinu Selu, a odrastao u Austriji, Emir se za Radio Tomislavgrad rado prisjetio uspomena iz djetinjstva provedenih tijekom ljeta u tom kraju gdje je dolazio s roditeljima: druženju s prijateljima na Đerekovcu, igri klikerima, veranju po mandoseljskoj gredi, hvatanju sova, ali i čuvanju krava, otkriva kroz smijeh ovaj vrlo jednostavni čovjek, otac dvojice sinova.

 

I danas rado dolazi u taj kraj, a posebno ga raduju susreti sa školskom djecom koji mu se iskreno vesele, prenosi Tomislavcity.com.

 

– Obišao sam više razreda, svi bi htjeli da im posjetim. Volim ovdje doći, odmoriti se i naspavati na ovom zraku i kiša mi nimalo ne smeta. Djetinjstvo u duvanjskom kraju bilo mi je prava fantazija. I u Austriji sam imao dobre prijatelje iz naše obitelji Sičaja koja ima četvero djece. S bratom i njima veselio sam se igri u parku i zajedničkim treninzima, prisjeća se Emir.

 

Govori da su se njegovi roditelji dobro snašli u Austriji i upravo njima je najviše zahvalan što su mu pomogli da postane ono što danas jest. Njegova nogometna priča počela je u jednome malom austrijskom klubu koji je napustio s deset godina i onda je karijeru nastavio u Austrija Beču te nogometnom internatu gdje proveo pet godina i gdje je, kako kaže, bilo teško “ući”, a imao je tek 30 austrijskih igrača. Poslije je nastupao za mađarski Ferencvaros te poljski Lech Poznan odakle je prešao u zagrebački Dinamo.

 

– Oduvijek sam želio postati nogometaš, još u ranoj mladosti to mi je bio cilj. Da nisam nogometaš, ne znam čime bi se bavio. Možda bih ovdje došao čuvati krave, kaže Emir koji vrlo voli životinje, a ljubav prema prirodi i životinjama prenosi i na svoju djecu.

 

Kroz smijeh govori da ne zna na koliko mu je potpisan ugovor s Dinamom.

 

– Kad je lijepo i dobro, o tome se ne zamišlja. Samo nek traje. Ekipa i atmosfera u Dinamu su predivni, odlično surađujemo – kazuje Dilaver koji se prisjetio i Dinamovoga poziva koji je uslijedio nakon što mu je novi trener Bjelica kazao da će ga za dan-dva zvati Zdravko Mamić, a tako je i bilo.

 

– Dobro, ljubavi – riješit ćemo mi to – rekao mi je tada Mamić. Zahvalan sam njemu kao i Bjelici koji me drži pod svoje ruke i zato ću mu biti zahvalan uvijek i dat ću sve od sebe za njega i ovaj klub. Dinamo mi je oduvijek, pa i zbog pjesama na Đerekovcu ostao u “glavi”. Nije bilo razmišljanja hoću-neću, prihvatio sam odmah doći (smijeh). Idućih dana vidjet ću se s Mamićem na kavi. Toliko sam zahvalan tom čovjeku i on je dosta učinio za nogomet i hrvatsku repreprezentaciju, toliko je sposoban čovjek da zaslužuje poštovanje, rekao je. Kaže da mu je najdraži osvojeni trofej austrijski kup 2012./2013.

 

– To mi je bila prva titula, pa mi je zbog toga možda i najdraža, ali nikad ljepša kao ova sada osvojena s Dinamom. Nisam nikad ljepšu godinu nogometa imao, ne zbog titule, već zbog ekipe s obzirom na to kako se čuvamo i pazimo, svi vučemo na jednu stranu. Nisam mogao zamisliti da je takvo što u nogometu moguće.

 

Pohvalno se izrazio i za Boyse.

 

– Boysi su mi fantastični! Želio bih da se još više napuni Maksimir i ako Bog da možda izgradi neki novi stadion kako bi se na utakmice moglo doći i kad je lošije vrijeme. Bilo je lijepo navijanje za Europu, a osjećao se i taj duh još od SP-a.

 

Na upit hoće li možda igrati i za BH nogometnu reprezetnaciju, Dilaver odgovara:

 

– Imao sam kontakte sa Spahićem i Prosinečkim, krenuli smo sređivati papirologiju. Teško je u Austiji dobiti dvojno državljanstvo, to je u proceduri i ako Bog da nadam se da ću jednom igrati za BiH. To mi je san! Samo da imam taj dres, iskreno odgovara Emir. Mnogi bi rado u Tomislavgradu htjeli doći do Emirovoga modrog dresa. No, kako kaže “dedo Haso (umirovljeni profesor biologije, op.a) sve je uzeo kod sebe i on to dijeli komu hoće.”

 

– Dok sam došao odmah je pitao za dresove, ima kolega koji su ga već pitali pa sam mu morao donijeti cijelu vrećicu dresova, prenosi Tomislavcity.

 

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)

 

 



Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA - Portal Depo.ba zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznešena u komentarima nisu stavovi redakcije web portala Depo.ba!