NAŠ KRALJEVSKI GRAD KLJUČ

Muhamed Filipović kao srednjoškolac sa vršnjacima: Od bezbrižnog djetinjstva do strašnih zločina nad muslimanima

Nedjeljni magazin01.09.18, 13:25h

Muhamed Filipović kao srednjoškolac sa vršnjacima: Od bezbrižnog djetinjstva do strašnih zločina nad muslimanima
Iako su Filipovići spasili dvadesetak gradskih Srba plativši za to ustašama velike pare i omogućivši im da izbjegnu u Srbiju, Srbi su na muslimanima naplatili sve svoje nevolje

 


Izvor: Avaz
Piše: Akademik Muhamed Filipović


Ono što je pisca ovog teksta vezalo uz Ključ jeste činjenica da je kao dječak često, a pogotovo ljeti, boravio tu, najviše kod amidže Muhamed-bega Filipovića. U amidžinoj kući ukazivana mi je velika pažnja, svi su me tetošili i voljeli, a moj dolazak bio je signal za okupljanje brojnih vršnjaka, članova najuže familije te njihovih ključkih drugova i prijatelja.


Brojni prijatelji


Tako se stvarala grupa djece s kojom sam se imao priliku igrati se svih mogućih dječijih igara, kupati i plivati na rijeci Sani, voziti čamcem ili kerepom (posebna naprava sastavljenih balvana za plovidbu po mirnoj vodi), igrati fudbala na livadama ili na pijaci koja je predstavljala istovremeno i fudbalsko igralište lokalnog kluba Tomašević.


Odlazili smo u šume na branje pečurki, šumskih krušaka, jagoda, malina, zatim igrali po voćnjacima prepunim svakovrsnog voća. Posebno smo se radovali odlasku na šumu orahovog drveta, koja se nalazila odmah po prolasku kroz sklop, gdje je raslo nekoliko hiljada stabala oraha i gdje je uvijek krajem ljeta bilo napretek oraha, koje su djeca sakupljala.


Uz to je dolazio i obavezan lov na ribe, posebno pastrmke i ribe koje su se mogle u obilju naći iznad tzv. Poda, brane koja je zaustavljala rijeku Sanu i omogućavala da se vodojažom voda usmjeri s desne strane ka uređajima za pogon pilane, a s lijeve na Blaževića mlin, gdje se mljela pšenica za dobivanje brašna.


Ispod ove naprave nazvane Pod, preko koje se mogla normalno prelaziti rijeka Sana, kao da se radi o nekom mostu, nalazila se zona u kojoj je bilo najviše riba klena, mrene, škobalja, štuka i drugih vrsta koje se nalaze u ravničarskim rijekama. Sve ovo pružalo je idealne mogućnosti za dječije igre i zabave, za vrlo intenzivan i živahan dječiji život.


Tome treba dodati činjenicu da su brojni rođaci često dolazili i molili mog amidžu i amidžinicu da me puste da idem noćiti kod njih kako bismo navečer mogli dugo sjediti, pričati i planirati svoje zabave i dogodovštine.


Tako raznovrstan i bogat boravak u Ključu omoguićio mi je da steknem brojne prijatelje i među rođacima i među ključkom djecom, s kojom sam cijeli život održavao prisne odnose i kontakte.


Kako su moji preci doživjeli da im odžaci, kuće i imanja budu zapaljeni i uništeni, tako je i Ključ, nažalost, u Drugom svjetskom ratu doživio istovjetnu sudbinu.


Ustaška vlast


Kad je došlo do njemačke okupacije, u Ključu je uspostavljena ustaška vlast. Koliko mi je poznato, samo je jedan musliman, i to porijeklom iz Vitine, koji je pred rat došao u Ključ i bio bilježnik u Općini, ušao u ustašku vlast i postao tabornik ustaškog tabora, a samo dvojica muslimana su stupila ustašku vojsku.


Jedan od njih je Meho Kulaš, koji je u Ključu bio poznat po tome što je od Općine na brdu Jarice dobio komad šume, koju je iskrčio i posadio voćnjak na koji je bio veoma ponosan. Nažalost, kad mu je voćnjak dospio do roda, seljaci iz sela Jarice posjekli su jedne noći svo voće tako da je Meho bio šokiran i odustao od svake namjere da se bavi voćarstvom.


Drugi musliman koji je pristupio ustašama bio je Mahmut Kapetanović.


Nastavak teksta čitajte ovdje.

 

(Avaz/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)



Komentari - Ukupno 4

NAPOMENA - Portal Depo.ba zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznešena u komentarima nisu stavovi redakcije web portala Depo.ba!