VIDEO/ Kuda ide čovječanstvo

Ulazimo li u eru apokaliptičnih oluja: Razorni uragani trebali bi se događati jednom u 500 godina, a dogode se svake!

Nedjeljni magazin09.09.17, 18:53h

Ulazimo li u eru apokaliptičnih oluja: Razorni uragani trebali bi se događati jednom u 500 godina, a dogode se svake!
Poplave poput one koja je pratila uragan Harvey i potopila Houston u prosjeku bi se trebale događati jednom u 500 godina, a Houston ih je doživio tri u zadnje tri godine. Uragan Irma najjači je uragan ikad zabilježen u Atlantiku, a najgore je prošao otok Barbuda, koji je gotovo potpuno uništen

 

 


Samo sedam dana nakon što je uragan Harvey poharao Teksas, tri nova uragana razvila su se nad Atlantikom - Irma, Katya i Jose. Već smo neko vrijeme zatrpani strašnim prizorima golemih valova koji poplavljuju cijele gradove, okreću automobile i uništavaju zgrade.


Stoga se sve većem broju ljudi nameće pitanje - ulazimo li u eru apokaliptičnih oluja? Naučnici već neko vrijeme upozoravaju da porast temperatura mora i oceana dovodi do porasta snage prirodnih atmosferskih fenomena, piše Index.hr.


Činjenica jest da uragani postaju sve jači. Prosječan broj oluja kategorija 4 ili 5 više se nego udvostručio od 1900. godine, a raste i brzina vjetra u tim olujama. Blagi porast razina mora znači da se silovite plime koje često prate uragane kreću s više početne pozicije i time čine veću štetu, piše britanski Telegraph.


Primjerice, poplave poput one koja je pratila uragan Harvey i potopila Houston u prosjeku bi se trebale događati jednom u 500 godina, a Houston ih je doživio tri u zadnje tri godine. Uragan Irma najjači je uragan ikad zabilježen u Atlantiku, a najgore je prošao otok Barbuda, koji je gotovo potpuno uništen.


Uragani postaju sve češći i jači, ali ubijaju sve manje ljudi - zašto?


No, zanimljivo je da studije pokazuju kako uragani postaju sve manje smrtonosni, iako im broj i snaga raste kako vrijeme odmiče. Naime, broj smrti na cijelom svijetu od ekstremnih vremenskih događaja pao je za 90% od 1900. godine. Kako protumačiti te brojke? Vjerojatno je glavni faktor sve veća preciznost putanje uragana.

 


Podsjetimo, uragan Katrina rezultirao je smrću gotovo 2000 ljudi. No, prognoze putanje uragana od uragana Katrina do danas postale su dvostruko preciznije, što omogućava vlastima da na vrijeme organiziraju evakuacije stanovništva i pripreme se na nadolazeće smrtonosno nevrijeme. Konkretno, upozorenja na neminovan dolazak uragana sada se mogu izdati 12 sati ranije nego prije, što u mnogim slučajevima čini razliku između života i smrti.


Drugi faktor je razina pripremljenosti na dolazak uragana. Primjera radi, 2005. godine stanovnici New Orleansa pozvani su na evakuaciju samo dan uoči dolaska uragana Katrine, pa su hiljade ljudi zapele u prometu pokušavajući pobjeći.


U slučaju uragana Harvey, koji je prošle sedmice poharao Teksas, ljudima je rečeno da ostanu u svojim domovima ili da odu u lokalna skloništa.


Treći faktor je finansiranje. Prije uragana Katrina, federalne vlasti pokrile su samo 17 posto troškova spašavanja i pružanja pomoći unesrećenima. Sada se ta brojka popela do 62 posto.

 

Kako nastaju uragani?

Uragani se najčešće formiraju krajem ljeta (na obje hemisfere) kada su razlike u temperaturi zraka u nižim slojevima atmosfere, uz toplu površinu mora i viših hladnijih slojeva atmosfere, najveće. Vrhunac sezone uragana na sjevernoj hemisferi obično je u prvoj polovini septembra.
Početni razvoj uragana koji se stvaraju u Atlantiku nastaje hiljadama kilometara daleko uz zapadne obale Afrike. Čine ga mali poremećaji u mlaznoj struji zraka koja putuje s istoka na zapad iznad afričkog kontinenta. Poremećaje, koje naučnici nazivaju istočnim valovima, mogu pokrenuti neznatne aktivnosti poput koraka djeteta u pustinjskom pijesku. Iz tih koraka može se roditi maleni pješčani vrtlog koji će potom možda uzrokovati razvoj olujnih oblaka u atmosferi. Te nakupine olujnih oblaka eventualno se mogu razviti u malo organiziraniji sistem grmljavinskih oblaka.  Ovi sistemi putuju prema zapadu te konačno dolaze u dodir s toplim tropskim vodama Atlantika gdje se mogu pretvoriti u velike tropske oluje, a zatim čak i uragane. 
Uragane hrani topao vlažan zrak nad zagrijanim vodama okeana u ekvatorijalnom području. Topao zrak diže se od površine okeana uvis. Na taj način iznad mora se stvara manjak zraka, što znači da se pritisak smanjuje. To uzrokuje jačanje strujanja iz okolnih područja s višim pritiskom prema području u kojem se stvara uragan. 
Novopridošli zrak također se zagrijava i uzdiže. Kako se nastavlja uzdizati, okolni zrak juri sa svih strana da ga nadoknadi. Topao vlažan zrak koji se uzdiže u visinama se hladi, vlaga se u njemu kondenzira te stvara oblake i oborine. Cijeli ovaj sustav oblaka i vjetrova pogonjen velikom energijom topline mora i isparavanja okreće se, privlači nove vjetrove i novu vlagu te ubrzano raste.

Jedan od faktora koji odgovara na pitanje zbog čega sve manje ljudi umire u uraganima koji postaju sve češći i jači glasi - kućni ljubimci. U vrijeme uragana Katrine čak 44 posto ljudi koji su odbili napustiti svoje domove reklo je kako se na to odlučilo iz straha za svoje kućne ljubimce. Ovih dana većina službenih skloništa prima i životinje.


Zaključak glasi - velike oluje zaista postaju sve gore, ali ljudi postaju sve bolji u borbi s njihovim posljedicama - bolji nego ikad dosad.


Što je s klimatskim promjenama?


Ako velike oluje zaista postaju sve češće i jače zbog klimatskih promjena, hoće li se takav trend nastaviti? Kako javlja Telegraph, moguće je da smo kao civilizacija i tu dosegli "tačku preokreta". Naime, svjetski lideri su prije devet godina uputili jasno upozorenje u vezi zagrijavanja atmosfere zbog pretjeranog ispuštanja ugljičnog dioksida u istu: "Imamo manje od 50 dana da odredimo smjer za sljedećih nekoliko dekada". 


Otada su globalne emisije CO2 dosegle svoj vrh. Iako neke vlade i dalje zaostaju po tom pitanju, u realnom sektoru je postignut dogovor da klimatske promjene uzrokovane ljudskom aktivnošću moraju biti zaustavljene. Zbog toga cijene "zelene" energije drastično padaju. Solarna energija, baš kao i energija vjetra, sada su jeftinije od fosilnih goriva u više od 30 zemalja. U Velikoj Britaniji su tako emisije ugljičnog dioksida na najnižim razinama od 1894., a stabilizirale su se čak i kineske emisije.


Takav trend treba nastaviti, zaključuje Telegraph, ali sad postoji nada da možemo izbjeći ili minimizirati posljedice nove ere apokaliptičnih oluja.

 

(ndex.hr/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)


 


DEPO
KOMENTARI