Saopćenje pod naslovom 'Frljićevo nasilje' danas je medijima u BiH uputilo HKD Napredak u kojem između ostalog traže skidanje predstave hrvatskog reditelja Olivera Frljića iz programa festivala MESS. Saopćenje prenosimo u cjelini;
   

- Gotovo na mala vrata, potajice takoreći najavljen je pozorišni komad Olivera Frljića „Naše nasilje i Vaše nasilje“ što bi trebao biti igran u nedjelju, 9. listopada na sceni sarajevskog Narodnog pozorišta, a u oviru festivala MESS. Ova je Frljićeva predstava dosada igrana još samo u Poljskoj i Austriji i tamo izazvala javno zgrađanje, ali i krivične prijave.

O čemu se, nažalost, u Sarajevu i općenito Bosni i Hercegovini malo zna(lo), pa je, eto, i inače kontroverzni Frljić dobio prigodu postaviti je i na daskama našega nacionalnog kazališta i na festivalu iznimne međunarodne reputacije i bogate tradicije.    

Ova predstava bolno vrijeđa kršćane, muslimane i državu BiH pa tako i sve njezine građane.

Hrvatsko kulturno društvo Napredak poštuje, štoviše zalaže se i promiče umjetničke slobode, razumije i provokaciju u službi umjetnosti, ali banalno – ali ne zbog toga i manje opasno – vrijeđanje vjernika naprosto drži nedopustivim, blasfemijom u njezinu nadrastičnijem obliku.

- U nadi da neće biti potreban građanski bojkot predstave i da se izbjegnu nove krivične prijave, HKD Napredak traži od nadležnog ministra i uprave Messa da se predstava skine s repertoara, stoji u saopćenju.

U opisu ove predstave na stranici festivala MESS stoji slijedeće: 

- Predstava 'Naše nasilje i vaše nasilje' promatra Evropu naivno zatečenu izbjegličkom krizom, Evropu koja spremno zaboravlja na svoju kolonijalnu prošlost dok jednako tako spremno zatvara granice hiljadama koje bježe pred posljedicama evropske i američke politike.

Dvadeseto stoljeće kao da je uporno radilo na poticanju nacionalnih narcizama koji su jednu masu učili da je bolja od drugih. Dvadeset i prvo stoljeće nastavlja istim lekcijama, koristeći se nepogrešivim oružjem: strahom. Sliku snažne, sjajne Europe nagriza rastuća paranoja i od svukud nam se šalje poruka: nigdje više niste sigurni. Strah je ipak najsigurniji preduvjet za mržnju. Jesmo li svjesni da naše blagostanje ovisi o hiljadama mrtvih na Bliskom Istoku?

U trenutku jedne od najvećih svjetskih kriza nakon Drugog svjetskog rata trebamo li se s ponosom nazivati Evropljanima ili se Evrope trebamo sramiti? Jesmo li spremni snositi posljedice evropske stoljetne dominacije? Oplakujemo li jednako žrtve terorističkih napada u Parizu i Bruxellesu, kao i onih u Bagdadu? U kojem smo trenutku povjerovali da smo gospodari istine i da je naš Bog svemoćniji od drugih?

I gdje se u svemu tome nalazimo mi, gledatelji/ce dok plačemo u polumraku dvorane pred fikcionalnim prizorima, ali ostajemo ravnodušni pred stvarnim ljudima u izbjegličkim kampovima?, stoji na kraju opisa.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/em)